nalistički. Iako su nacionalni elementi bili prisutni, ovakvi zaključci su sada pretjerani. Razumijevanje patriotizma i na ­cionalizma od strane studentskog pokreta(i njihova politika u vezi sa tim pitanjima) još uvijek je nejasno i otvoreno za oblikovanje i tumačenja. Neizvjesna budućnost – rat iscrpljivanja Od martovskih protesta postalo je jasno da je vlast ispunila samo dio studentskih zahtjeva, kao i da nije spremna da is­puni preostale. Osim toga, riječ je o najdubljoj krizi od 2012. godine, koja je prerasla iz studentskih zahtjeva u mnogo šira pitanja. Od tada studenti raspravljaju o nekoliko mogućih pravaca razvoja i oblika političke artikulacije protesta. Jedna ideja bila je organizovanje generalnog štrajka radi vršenja pritiska na vlast; druga se odnosila na prelaznu vladu koja bi ispunila preostale zahtjeve i pripremila uslove za slobodne i poštene izbore, ali nijedno rješenje nije dobilo podršku većine plenuma. Na kraju, od maja, studenti su se okupili oko zahtjeva za vanredne parlamentarne izbore. Planiraju da nastupe sa „studentskom listom“ kandidata iz različitih društvenih gru ­pa koje su ih podržavale(profesori, umjetnici, sportisti, ad ­vokati i drugi) i da uvedu prelaznu vladu koja bi finalizovala zahtjeve i pripremila dalju demokratizaciju kroz izbore. U idealnom scenariju za studente, na izborima bi učestvovale samo dvije opcije, čime bi se stvorila svojevrsna referen ­dumska situacija. Međutim, u ovom trenutku je nejasno koja bi bila odgovarajuća uloga opozicionih partija, s obzirom na to da studenti ne žele da ulaze u koalicije s njima. Nalazi najnovijih istraživanja javnog mnjenja(jul 2025), koje su sproveli Sprint Insight i NSPM, pokazuju da bi studentska partija mogla osvojiti i do polovinu ukupnih glasova ukoliko bi je podržala cjelokupna opozicija. Istraživanja predviđaju i da vladajuće partije ne mogu osvojiti više od 40% glasova u zbiru. Druga istraživanja, pak, pokazuju izjednačenu raspod ­jelu glasova između dva bloka, što predstavlja značajnu promjenu u odnosu na kraj 2024. godine kada je vlast imala osjetnu prednost. Prvobitna reakcija vlasti na zahtjev za vanrednim izborima bila je negativna, uz dodatno pojačavanje pritiska na univer ­zitete da se okončaju blokade. Vladajuće partije su uložile veliki napor u učvršćivanje svojih redova i pristalica. Među ­tim, u ovoj fazi je nejasno kako će se situacija dalje razvijati i da li postoji dovoljan pritisak da se vlast natjera na izbore. Studenti su 28. juna održali još jedan veliki skup, i mada je događaj bio masovan(oko 150.000 učesnika), pokazao je izvjesno opadanje entuzijazma među njihovim pristalicama. S obzirom na to da su studenti dosta vremena posvetili pos­tizanju konsenzusa o političkoj artikulaciji, bili su prinuđeni da uđu u rat iscrpljivanja sa vlašću. Međutim, rat iscrpljivan ­ja podrazumijevao je strpljenje obje strane. Nasilni kon­traprotest pristalica vlasti, sredinom avgusta, prekinuo je to strpljenje i izazvao seriju sukoba između studenata i građa ­na, s jedne strane, i policije i pristalica vlasti, s druge. Sarad­nja policije i vladinih pristalica još jednom je potvrdila zlo­upotrebu policije i državnog aparata u korist vladajućih partija. Ovi nasilni sukobi mogu se posmatrati kao dodatni pokazatelj dubine krize, ali i kao početak nove faze. Prom ­jenljiva dinamika između studentskog pokreta i vlasti jedna je od konstantnih karakteristika ovih protesta. U takvim okolnostima, teško je predvidjeti srednjoročne posljedice ovih protesta. Čini se da se pojavio novi akter sposoban da se uspješno suprotstavi dominantnom SNS-u, ali je neizvjesno da li će to biti dovoljno da se u narednim mjesecima raspišu vanredni izbori i dođe do promjene vlasti. Studentski pokret djeluje snažno, ali pred njim je mnogo izazova- od pojedinačnih odluka o tome kako nastaviti akademsku godinu i polaganje ispita, do širih debata o odnosu sa opozicijom i međunarodnom zajednicom. Ipak, ako uspiju i dovedu do promjene vlasti u Srbiji, biće to jedna od najneobičnijih priča o društvenim pokretima i ot ­voriće novo izazovno poglavlje sa mnogo pitanja. Students ­ki pokret i njihovi budući predstavnici u parlamentu biće ideološki heterogeni, što će ostaviti brojna pitanja otvorena za političku debatu i takmičenje, vjerovatno sve do narednih vanrednih izbora. Ipak, čini se da bi to, u ovom trenutku, bio najbolji mogući scenario za demokratizaciju Srbije. Građanska mobilizacija kao odgovor na institucionalni deficit 7