Hipoteze i teorije pretpostavljaju definicije pojmova 8 kako bi predmet istraživanja bio jasan a komunikacija u vezi s tim moguća. To je osobito važno u društvenim znanostima jer se često rabe pojmovi iz govornog jezika koji se u znanstvenom jeziku koriste u nekom drugom smislu ili se barem preciziraju. U društvenim znanostima često se međutim kao«teorija» označuju i definirajući sustavi koji tek omogućuju opis socijalnih fenomena, iako ne dopuštaju njihovo objašnjenje. Ma koliko to bilo nezadovoljavaju će jednako je problematičan drugi ekstrem, naime tendencija da se sve želi objasniti teorijom i time formulirati preop ćenite iskaze. Tu je opasnost uvidio već Friedrich Engels, koji je 1878. u Anti-Dühringu (1960, 107) napisao:«Tko(...) pođe u lov na konačne istine posljednje instance, na prave, uopće nepromjenjive istine, malo će toga ponijeti kući, osim bjelodanih činjenica i općih mjesta najgore vrste» 9 . Teorije moramo provjeravati u stvarnosti jer bi inače mogle ostati samo proizvod iz radne sobe. Ta provjera u stvarnosti se provodi empirijskim istraživanjem, pri čemu« empi ­rijsko » znači ono što je utemeljeno na iskustvu odnosno opažanju. Kako bi se u stvarnosti prikupile informacije(podaci) koje bi omogućile iskaze o tome jesu li teoretski pretpos­tavljeni sadržaji ili veze doista pravilni, empirijska znanost koristi određene postupke opažanja i mjerenja(empirijske metode istraživanja, npr. anketu, eksperiment, analiza sadržaja). Kako bi se mogli izvesti poopćujući iskazi o zakonitostima i faktorima utjecaja koji nadilaze pojedine izolirane slučajeve, metode moraju omogućiti međusobno uspore­dive rezultate. Osim toga ako se istraživanje ponavlja u istim uvjetima, što može činiti isti ili drugi istraživač, rezultati trebaju biti isti. Ako je tomu tako, govorimo o postojanju« in ­tersubjektivne provjerljivosti », odnosno o instrumentu istraživanja koji je« reliable », tj. pouzdan. Empirija i teorija nisu suprotnosti: empirija je bez teoretske analize besmislena, i obratno. Teorija i empirija zapravo su različiti stadiji nekog procesa istraživanja koji su, u idealnom slučaju, u trajnom odnosu međusobnog djelovanja. Teorije omogućuju okvir empirijskih istraživanja čiji rezultati potom modificiraju i razvijaju teoriju. Za empirijsko istraživanje nije dovoljno da su definirani središnji pojmovi nego moraju postojati točne upute za istra­živačke operacije uz pomoć kojih se može odlučiti postoji li ili ne postoji fenomen označen tim pojmom.« Operacionalizacijom » nazivamo«prijevod» teoretskih pojmova i pretpos­tavaka u sadržaje koji se mogu promatrati i biti indikatori, te u konkretan empirijski dizajn istraživanja. Povezivanje indikatora odnosno istraživačkih operacija nekim pojmom ili sadržajem nazivamo« operativnom definicijom ». Ako se temeljem operativne definicije doista mjeri ono što se treba mjeriti i ako se učinak(ovisna varijabla) doista jednoznačno može svesti na određen uzrok(neovisna varijabla), postoji« interna valjanost »(tj. « va ženje ») istraživačkog instrumenta. Ako je empirijsko istraživanje takvo da se njime 8 Pri tome možemo razlikovati«nominalne» i«realne» definicije.« Nominalna definicija » određuje značenje koje treba od sada pripadati određenom terminu- definiendumu- tj. ona iskazuje kojim pojmom želimo označavati predmet koji ima svojstva navedena u definiensu.«Definiendum» je pojam što ga treba odrediti, a«definiens» su elementi sadržaja predodžbe tog pojma. Nominalna definicija nikad ne može biti istinita ili lažna jer je konvencija. Ona međutim može biti upotrebljiva ili neupotrebljiva.« Realna definicija » iskazuje bit neke stvari, tj. može se empirijski provjeriti i odrediti uz pomoć kriterija«istinito/lažno». Problem je međutim u tome što se ne može jednoznačno utvrditi u čemu se zapravo sastoji bit neke stvari ili nekog procesa. 9 U knjizi Društva Talcotta Parsonsa, jednog od najutjecajnijih sociologa poraća, možemo naći primjere za takve sveobuhvatne iskaze. Parsons(1975, 36) piše o učinku medija:« Input neke poruke može stimulirati output , koji je u određenom smislu odgovor. Postoji međutim i alternativa prema kojoj nema odgovora, osobito kad se poruke objavljuju(npr. otisnut u novinama) tako da ih svatko može ali ne mora pročitati i na njih odgovoriti ili ne odgovoriti». Takvi iskazi bez sadržaja, koji se empirijski ne mogu pobiti, ne donose nikakav spoznajni napredak. 8