kraju svake epizode neki bi popularni glumac sažeo radnju i davao savjete za pravilno ponašanje(Singhal/Rogers 1988; 1989; 1999, 73-104) 61 . I u mnogim drugim zemljama koristio se sličan žanr koji je dijelom postigao znatnu popularnost(Brown/Singhal 1999, 269id). U Latinskoj Americi, na Filipinima i u Nigeriji koristili su se i glazbeni spotovi kojima se prije svega htjelo obrazovati mlade u pitanjima seksualne odgovornosti 62 . I dok su teorije modernizacije smatrale da je uzrok nerazvijenosti u endogenim faktorima (npr. sociokulturna obilježja kao što su tradicionalizam ili malformacije imanentne sis­temu kao što je eksplozija stanovništva), zagovornici teorije ovisnosti smatraju da je uz­rok u gospodarskoj isprepletenosti i njenim ovisnostima 63 . Johan Galtung(1971) dijeli svi­jet na centre (industrijske nacije) i periferije (zemlje u razvoju) koje o njima ovise. Te su ovisnosti nekoć bile rezultat izravnoga kolonijalizma, a danas se održavaju neizravnim neokolonijalnim mehanizmima(kao što su nepravedni uvjeti trgovine i kreditiranja). Pre­ma tim autorima u te se mehanizme ubraja i razvojna pomoć koja je još samo pojačala razlike između najbogatijih i najsiromašnijih nacija kao i socijalne razlike unutar zemalja u razvoju. Povećanje gospodarskih i socijalnih razlika, prema mišljenju Immanuela Waller­steina(1974, 86), inherentno je razvoju svjetskoga gospodarstva jer se centri mogu raz­vijati samo na račun periferije 64 . Teorije ovisnosti, kod kojih je riječ o skupu socioekonomskih metodoloških pristupa, mo­žemo klasificirati u tri inačice oslanjajući se na Christophera Chase-Dunna(1975): 1. centar izrabljuje periferiju; 2. strukturno izobličenje ekonomije na periferiji(nametnutom koncentracijom na iz­voz sirovina i uvoz gotovih proizvoda) i 3. potlačivanje autonomne politike na periferiji(što čine elite unutar zemalja u raz­voju, čiji su interesi identični s interesima centra jer profitiraju od postojećih struk­tura i sprečavaju političke mjere za uklanjanje nepravdi). U sklopu teorija ovisnosti čimbenik komunikacije relativno je nevažan. Izuzetak je među­tim« teorija strukturalnog imperijalizma » i s njom povezana« teza o mostobranu » Johana Galtunga(1971), koja i u ostalome nadilazi ograničenje na ekonomske čimbenike«kla­61 Taj program sponzorirala je tvrtka Nestlé(Maggi) koja je tako nametnula proizvod«Maggi 2 Minute Noodles», koji su do tada bili potpuno nepoznati na indijskom tržištu i tako na indijskoj televiziji(Doordarshan) počela eru komercijalno sponzoriranih programa(Singhal/Rogers 1988; 1989; 1999, 100id). O teško mjerljivim odgojnim efektima usporedi Singhal/Rogers(1999, 96-100); Brown(1990). 62 Te aktivnosti bile su ponajviše sastavni dio veće kampanje, a pratile su ih npr. otvorene telefonske linije za gledatelje ili rasprave u školama itd.(Singhal/Rogers 1999, 105-119). 63 Teorije ovisnosti gledaju na gospodarski razvoj i gospodarsku nerazvijenost kao na dvije strane jedne te iste medalje. Theotonio dos Santos(1973, 243) definira iz perspektive teorije ovisnosti:«Pod ovisnošću razumi­jemo situaciju u kojoj je gospodarstvo određenih zemalja uvjetovano razvojem i ekspanzijom gospodarstva neke druge zemlje kojoj je podređeno. Odnos međuovisnosti između dviju ili više nacionalnih ekonomija kao i odnos između njih i svjetske trgovine poprima oblik ovisnosti kad su neke zemlje(vladajuće) u mogućnosti ekspanzije i kontinuirana razvoja iz vlastitih snaga, dok je u drugima(ovisnima) to moguće samo kao refleks ekspanzije, što na njihov razvoj može neposredno pozitivno ili negativno utjecati». 64 Immanuel Wallerstein(1974; 1980) razvija u svojoj«World System Theory» varijantu teorije ovisnosti u kojoj se na kraju dolazi do toga da se siromašne, slabe zemlje označuju kao«periferne», a bogate, snažne države kao«centralne». Osim tih postoje i«poluperiferne» države(usp. iscrpno Kunczik 1985, 14id). Istraživanja koja se temelje na«World System Theory» u vezi s npr. internacionalnom telefonskom mrežom i monetarnim mre­žama(operacionalizirane kao internacionalne transakcije kartičnog poduzeća sa sjedištem u SAD-u) proveli su u posljednje vrijeme George A. Barnett i dr.(1996; 1999). 54