teme. Upozoravali su na socijalnu nepravdu i zahtijevali provedbu mjera za njihovo ukla­njanje. U prvom izdanju New York Worlda od 11. svibnja 1883. Joseph Pulitzer objasnio je svoje stajalište o borbi protiv moćnika:«There is room in this great and growing city for a journal that is not only cheap but bright, not only bright but large, not only large but truly Democratic-dedicated to the cause of the people rather than that of the pursepotentates­devoted more to the news of the New than the Old World- that will expose all fraud and sham, fight all public evils and abuses- that will serve and battle for the people with earnest sincerity». Istraživačko novinarstvo «želi objaviti skrivene ili prešućene društveno relevantne infor­macije. To novinarstvo želi objaviti službeno skrivene ili doista(još) nepoznate nepravil­nosti u politici, gospodarstvu i društvu»(Haas/Pürer 1991, 74). Na koncepciju angažiranog novinarstva nastavlja se u posljednje vrijeme u SAD-u« civic journalism »(i«public journalism» ili«community journalism»)( Journal of Mass Media Ethics , br. 3, 1996). Prema toj ideji o ulozi novinara, tradicionalni kriteriji izbora vijesti i izvješćivanja kao i ideal objektivne distance prema predmetu, trebaju se nadomjestiti radom koji bi bio koncentriran na potrebe i probleme građana i hrabrio stanovništvo da aktivno sudjeluje u javnom životu. Prema takvoj koncepciji novinarstva bliskoga građa­nima, koje prije svega nalazimo u regionalnim i lokalnim medijima, novinari ne bi trebali samo otkrivati i dugoročno intenzivno izvješćivati o problemima(prije svega problemima svakodnevice na terenu) nego bi trebali i sami raditi na njihovu rješavanju. Novinarstvo treba«osposobiti ljude da aktivno obavljaju svoju zadaću kao građani i građanke»(Lü­nenborg 2000, 70). Prema takvu poimanju uloga, zadaća novinara nije zauzeti se za neku stranu nego potaknuti javnu diskusiju i ponuditi instrumente za rješenje problema. U praksi takvi«civic journalism» projekti realiziraju komunikaciju uključivanjem recipijenata u forume i diskusije(npr. u obliku chatrooms, e-maila ili okruglih stolova) u kojima si novinari stvaraju sliku o temama koje zanimaju građane, a često u suradnji s odgova­rajućim društvenim institucijama i stručnjacima razvijaju npr. strategije protiv siromaštva u zajednici. Koncepcija«civic journalism» pokazuje blisku srodnost s novinarstvom koje nazivamo« development journalism »(Kunczik 1986). Pod tim pojmom razumijemo novi­narstvo zemalja u razvoju koje ne samo što informira javnost i interpretira činjenice nego upozorava recipijente na njihovu važnost za razvojne probleme. Novinari trebaju aktivno raditi na socijalnoj preobrazbi. Njihova uloga odgovara kombinaciji pedagoški orijenti­ranog i političkog, kritički angažiranog novinarstva u društvu. Wolfgang Langenbucher(1974, 23) smatra da je glavna zadaća novinara u demokrat­skom društvu da djeluje kao medijator , tj. da omogući komunikaciju između različitih društvenih skupina. Pri tome se masovnim medijima primarno pripisuje funkcija pro­micanja skupina koje sudjeluju u političkom procesu oblikovanja volje i stvaranja foku­siranog javnog mišljenja. Novinar koji se razumije kao medijator ne smije, prema Lan­genbucherovu mišljenju, biti usmjeren prvenstveno na potrebe subjektivnog samopred­stavljanja i vlastite reprezentacije moći.«Pseudokritički prigovori» protiv pojmova kao što su objektivnost, neutralnost i uravnoteženost ne bi smjeli rezultirati ukidanjem profesio­nalnih standarda. Subjektivnost i savjesno izvještavanje nisu suprotnost.«Objektivnost» ne bi trebala značiti ništa drugo nego svjesno odricanje od iskrivljivanja i prešućivanja činjenica. Komunikacijski sustav na kraju mora biti tako strukturiran da svaki građanin ima lakši pristup masovnim medijima. Prema Langenbucherovu mišljenju, novinari ne bi smjeli manipulirati i ponašati se pokroviteljski nego omogućiti razgovor koji će nadići raz­ličita mišljenja, slojeve i tabore. Trebaju pisati za široke mase, a ne za sebi slične. 85