'na političke događaje' i'na javnost', čak i više od njemačkih kolega.(...) Sredstvo za taj utjecaj pri tome nije priopćavanje vlastitih uvjerenja nego istraživanje i informacija kao i nada da objektivno i neutralno prenesene informacije ne mogu promašiti cilj». Dva velika istraživanja provedena među novinarima u ujedinjenoj Njemačkoj,«Novi­narstvo u Njemačkoj» i«Socijalna anketa» 111 pokazala su drukčije rezultate nego Köche­rova istraživanja na početku osamdesetih i Donsbachova na početku devedesetih godi­na. Klaus Schönbach, Dieter Stürzebecher i Beate Schneider(1994, 158) iz svojih su po­dataka zaključili:«Moramo se oprostiti od predrasuda o'njemačkom novinarstvu'. Prvo cjelovito ispitivanje novinara pokazalo se kao'ubojica legendi'. Često citirana dihotomija 'misionar' versus'pas traga č' odnosno'ideološki novinar' versus'posrednik' formulira su­protnosti koje nemaju baš mnogo zajedničkoga sa novinarskom stvarnošću u SR Nje­mačkoj. Ako je to ikad i bila istina koja je služila za opis situacije i stavova u tom zani­manju, djelomično i radi razlike prema novinarstvu u ostalim zemljama, ona je sada prevladana». Podaci iz tog istraživanja upozoravaju na činjenicu da se u Zapadnoj Nje­mačkoj u usporedbi s rezultatima iz 1980/81.(Köcher 1985; 1986) povećala važnost slike novinara kao izviđača, odvjetnika i medijatora. Funkcija pedagoga smatrala se nešto manje važnom. Najvažnija novost je da se u odnosu prema stanju s početka osamdesetih godina znatno smanjio«misionarski žar» njemačkih novinara u usporedbi s novinarima iz ostalih zemalja. U sučeljavanju zadaća usmjerenih na posredništvo(neutralni izvjestitelj, glasnogovornik građanstva) i misionarskog poimanja uloge(pedagog/odgajatelj, politi­čar drugim sredstvima) ispostavilo se da su gotovo svi(95 posto) ispitanici iz zapadne Njemačke barem jednom dali svoj glas shvaćanju novinarskog zanimanja usmjerenog na posredništvo, dok je samo petina odabrala jedan od dva«misionarska» odgovora (Schönbach/Stürzebecher/Schneider(1994, 145). Kao i prije, još uvijek je najvažnije biti kritičan pa je i uloga kritičara dobila još više glasova nego neutralni izvjestitelj, a povećala se važnost funkcija servisa i zabave(Schönbach/Stürzebecher/Schneider(1993b, 23id). Na pitanje što im je osobito privlačno u tom zanimanju, ispitanici su prije svega naveli mo­tiv: otkrivanje nepravilnosti i kritiku(67 posto). Priopćiti drugima vlastito uvjerenje(34 posto) i utjecati na političke odluke(30 posto) bilo im je također važno, ali su u cjelini pre­vladavali sreća na poslu i mogućnost samoostvarenja. Očito se nakon ponovnog ujedi­njenja Njemačke, vrlo brzo ujednačila slika zanimanja istočnonjemačkih novinara sa sli­kom zapadnonjemačkih kolega. 111 Još ne postoji aktualnije istraživanje slične veličine za Njemačku. Provedena je još jedna studija«Novinar­stvo u Njemačkoj», ali rezultati još nisu objavljeni. 89