Kepplinger i dr.(1989b, Kepplinger 1994b) proveli su 1984. godine, u sklopu svoje studije o instrumentalnoj aktualizaciji, eksperiment s upitnicima 168 . Istraživali su stavove novi­nara u vezi sa tri konflikta i osam vijesti o tim konfliktima te vrijednost vijesti prema mišlje­nju ispitanika i njihovo zauzimanje za jednu od strana u konfliktu(«subjektivna instrumen­talnost»). Ispostavilo se da je 45 posto novinara odobravalo svjesno isticanje važnosti informacija koje su odgovarale njihovim vlastitim stavovima. Nasuprot tome samo ih je 17 posto odobravalo svjesno umanjenje važnosti informacija. Takav rezultat Kepplinger (1994b, 225) objašnjava činjenicom da je svjesno isticanje važnosti, za razliku od njezina umanjenja, postupak koji je uskladiv s novinarskom obvezom informiranja. Osim toga po­kazalo se da su novinari davali najvišu vrijednost onim vijestima koje su odražavale njihov 169 stav u vezi s konfliktom. Kerstin Knirsch(1999, 104-106) utvrdila je 1999. godine da su i njemački novinari uvelike spremni probleme prikazivati preistaknuto. Više od tri četvrtine ispitanika takav je prikaz generalno ili u iznimnim slučajevima odobravalo, osobito kad se radilo o uklanjanju ne­pravdi. Novinari su gotovo jednoglasno odbili svjesno umanjivanje važnosti informacija, ali su velikim dijelom podržali isticanje važnosti onih aspekata koji su odgovarali njihovim vlastitim nazorima. I Thomas E. Paterson i Wolfgang Donsbach(1996; Donsbach 1993) ispitivali su, u sklopu svoje međunarodne komparativne studije, osobno mišljenje novinara u vezi sa četiri konflikta. Novinari su u vezi sa četiri vijesti trebali procijeniti važnost vrijednosti vijesti, zatim prihvaćaju li jednostrani naslov, bi li intervjuirali još nekog od partnera u korist jedne ili druge strane u konfliktu i bi li koristili dodatni slikovni materijal koji bi neku od strana osnažio odnosno oslabio. Ispostavilo se da su njemački novinari češće od svojih britan­skih i američkih kolega odabirali i obrađivali vijesti onako kako je to odgovaralo njihovu osobnom stavu u vezi s konfliktom. I studija Klausa Schönbacha(1977) ubraja se u studije koje su analizom sadržaja 170 istraživale utjecaj osobnih stavova na izvješćivanje. On je proveo analizu sadržaja izvješćivanja o berlinskim pregovorima saveznika 1981. godine, i to u dnevnim novinama, na radiju i televizijskim postajama ARD i ZDF. Predmet istraživanja bilo je pitanje jesu li se novinari držali novinarske maksime o odvajanju vijesti i stavova. Ova «norma odvajanja» potječe iz anglosaksonskog novinarstva, a sažeo ju je 1921. Charles P. Scott(1946, 161), izdavač novina Machester Guardian :«Comment is free but facts are 168 U toj studiji riječ je o kombinaciji usmene ankete provedene s više od 200 novinskih i radijskih novinara (redakcije politike, regionalnih i gospodarskih redakcija) uz korištenje kvantitativne analize sadržaja izvješ­ćivanja zahtjevnijih dnevnih novina, regionalnih pretplatničkih novina, novina koje se prodaju na ulici, tjednika, radijskih i televizijskih postaja i ponude vijesti izvještajne agencije DPA. U vezi s rezultatima jedne panel-ankete koja je dodatno provedena, a koja se bavila utjecajem političkog sustava vrijednosti recipijenata i izvješćivanja na stavove o tim konfliktima usp. Kepplinger i drugi(1992). 169 Taj rezultat pokazao se u sve tri istraživane teme(Kepplinger 1994b, 227). Koncepcija instrumentalne karak­terizacije postavlja okvir kojim se objašnjava kako novinari koriste studije slu čajeva . Gregor Daschmann(2001) utvrdio je da studije slučaja služe kako bi se potkrijepila neka izjava, ali ujedno sugeriraju i hitnost nekog sa­držaja i tek time stvaraju povod za izvještaj. To su dokazali i rezultati analize sadržaja(Daschmann/Brosius 1997; 1999) prema kojoj većina izvještaja(59 posto) kani izvijestiti o problematici koja nadilazi pojedinačan slu­čaj, ali to je dokazano za samo 45 posto slučajeva s konkretnim brojkama odnosno u otprilike 10 posto slučajeva navedeni su eksterni izvori. Daschmann(2001) piše:«Umjesto da se opisuje neki problem koji se smatra hitnim i ilustrira studijama slučaja, problemi bi mogli postati društveno relevantni a time i hitni prikazom pojedinih slu­čajeva, čak i kad se o njima u medijima nije prije informiralo». 170 Usp. i«klasičnu» studiju Klein/Maccoby(1954), a o kombinaciji analize sadržaja i ankete Flegel/Chaffe (1971) odnosno o analizi sadržaja i eksternih indikatora Lang/Lang(1963) i Funkhouser(1973). 145