Posta Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu da otkriju skandal Watergate. Sve navodne «činjenice» provjeravali su u dva neovisna izvora. Osim toga objektivno izvješćivanje može doista imati kritičku funkciju. Članak o slamovima ili siromaštvu ujedno je kritika socijalnih uvjeta u društvu. Da li se objektivnost smatra poželjnom i mogućom, ovisi o razumijevanju pojma objektivnosti. Pitanje o tome kako novinari razumiju objektivnost, istraživali su u međunarodnom kontekstu Donsbach i Paterson u sklopu projekta«Media­and-Democracy»(Donsbach/Klett 1993). Pri tome su se pokazale razlike među različitim zemljama. Na primjer, 40 posto američkih novinara navelo je da od pet pojmova objektivnosti, njihovu poimanju objektivnosti najbolje odgovara pošten prikaz različitih pozicija u nekoj političkoj diskusiji. Većina njemačkih novinara(42 posto) odlučila se za odgovor prema kojem dobro izvješćivanje nadilazi izjave strana u konfliktu i informira o tvrdim činjenicama neke političke diskusije. Britanski novinari podržavali su gotovo podjednako(31 posto odnosno 28 posto) oba predloška odgovora. Novinarska objektivnost može se odnositi na kvalitetu nekog novinarskog proizvoda, tj. opisivati neko svojstvo medijskih sadržaja , a može se odnositi i na novinarsku profesi­onalnu normu koja zahtijeva odre đen na čin ponašanja. Prema Donsbachovu mišljenju(1990) može se razlikovati pet koncepcija objektivnosti. Prema ideološkoj koncepciji, objektivni medijski sadržaji služe određenom društvenom ili političkom cilju i prikazuju«realnost» onako kako se ona promatra iz očišta određene društvene ideologije(prije svega one koja je utemeljena na marksizmu). U knjizi Socija­lističko novinarstvo Hermanna Budzislawskog(1966, 132) piše:«Naš tisak je objektivan i partijski. U socijalističkom novinarstvu nema proturječja između objektivnosti i partijskog pristupa». Tako se problem objektivnosti dijalektički uklanja, a novinarski rad olakšava. Treba samo slijediti određenu partijsku liniju kako bi novinar bio siguran da je«objek­tivan». Funkcionalističko razumijevanje pojma ne odnosi se na medijske sadržaje nego na profesionalnu normu i njezinu funkciju. Gaye Tuchman primjerice u objektivnom, tj. informiranju orijentiranom na činjenice i uravnoteženost, vidi novinarski obrambeni me­hanizam. Prema Tuchmanu(1972) novinari razvijaju određene radne tehnike koje im omogućuju da kažu:«Ja sam objektivno izvijestio» i time ih štite od kritike. Takvo ponašanje, koje on(1972, 661) označava kao«strategijski ritual», nastaje zbog pritiska koji pritišće redakcije. Takva pritisak može doći od osoba, iz skupina ili organizacija o kojima se u medijima izvještava i koje mogu taj medij ili odgovornog novinara tužiti odnosno prekinuti informacijski tijek. Ta se opasnost treba smanjiti objektivnošću izvješćivanja.«Ritual objektivnosti» jest postupak kojim se kontroliraju rizici novinarskog posla. Budući da novinari imaju malo vremena za verifikaciju informacija daljim istra­živanjima i kontrolu vjerodostojnosti izvora, prema Tuchmanovu mišljenju(1972) posežu za drugim sredstvima kako bi mogli«objektivno» informirati. U te postupke on ubraja: 1. Prenošenje suprotstavljenih mišljenja : Postoje događaji i izjave čija se istinitost ne može provjeriti jer je to izvan dosega novinarske djelatnosti. Velik dio novinarske «sirovine» sastoji se od izjava političara, udruga i poduzeća. Kako bi izbjegli kritiku i prigovor zbog pristranosti, mogu samo drugoj strani omogućiti da dođe do riječi. Prenošenjem konfliktnih izjava ne govori se ništa o istinitosti neke vijesti nego se ona postavlja uz druge izjave kako bi se povećala vjerodostojnost medija. «Objektivan» novinar omogućuje recipijentu da sam odluči o tome tko govori istinu. Rezultat je«uravnoteženo» izvješćivanje pri kojem se realnost reducira na 152