cija pridonose objašnjenju recipijentova ponašanja u selekciji 208 medijskih sadržaja. U tom smislu iz teorije kognitivne disonancije proizlaze dvije relevantne hipoteze: 1. Nakon odluka koje utječu na pojavu disonancije traže se informacije koje potvrđuju te odluke, jer i neodabrane alternative imaju atraktivne aspekte. Danuta Ehrlich i dr.(1957) utvrdili su da vlasnici netom kupljenih novih automobila selektivno čitaju automobilske oglase radi konsonancije. Oni su mnogo više čitali oglase o kuplje­nom automobilu nego oglase o drugim automobilima. To je jednako vrijedilo i za vrste automobila o čijoj su kupovini razmišljali i za automobile koji se ni jednom trenutku nisu pojavili kao potencijalni objekt kupnje. 2. Pojedinci selektivno biraju a) informacije koje povećavaju konsonanciju, a izbjega­vaju b) informacije koje povećavaju disonanciju. U vezi s posljednje dvije parcijalne hipoteze treba međutim primijetiti da sam Festinger ništa ne kaže o selekcijskom ponašanju recipijenata u stanju konsonancije. Njegove pretpostavke o selektivnom primanju informacija tiču se samo situacije u kojoj već postoji disonancija. Ostaje otvorenim da li se selekcijsko ponašanje uopće pojavljuje u stanju konsonancije, odnosno ako se i pojavljuje, sastoji li se od pasivna izbjegavanja disonant­nih informacija ili od aktivne potrage za konsonantnim informacijama(Donsbach 1991, 58). Festinger se u svojoj teoriji prije svega bavi selektivnim sučeljavanjem s informacijama. U daljem istraživanju s vremenom su se oblikovale nove razine selekcije. Uobičajilo se go­voriti o tri razine selekcije: 1. selektivno su čeljavanje («selective exposure») u predkomunikacijskoj fazi; 2. selektivna percepcija («selective perception») u komunikacijskoj fazi; 3. selektivno sje ćanje («selective retention») u postkomunikacijskoj fazi. Donsbach je(1991, 25-27) razradio dalju podjelu unutar postojeće pa u komunikacijskoj fazi razlikuje izbor redakcijskih ponuda (npr. čitanje nekog članka, slušanje i/ili gledanje nekog priloga) i izbor pojedinih informacijskih jedinica (percepcija pojedinih činjenica, vrijednosnih izjava itd). Unutar koncepcije selekcije on razlikuje i oblike selekcije(Donsbach 1991, 79-85): 1. Fakti čna selekcija: Koju je informacijsku jedinicu recipijent primio? 2. Kognitivna selekcija: Koju važnost je recipijent dodao primljenoj informacijskoj jedinici, kako ju je razumio? 3. Evaluacijska selekcija: Kako je procijenio medijski prikaz(npr. objektivno, pri­mjereno)? Istraživanje selekcije utemeljeno na teoriji disonancije rezultiralo je mnoštvom istraži­vanja proturječnih rezultata. Ideja o«zaštitnom zaslonu» selekcije, koji priječi da medijski sadržaji utječu na recipijenta, nije se mogla u cjelini potvrditi. Donsbach(1991, 55id) iz rezultata istraživanja zaključuje: 208 Donsbach(1991, 28) definira«selekcijsko ponašanje» kao«proces kojim individue svjesno ili nesvjesno odabiru ili izbjegavaju signale sa značenjskim sadržajima koji im potencijalno stoje na raspolaganju u njihovu okruženju na temelju njihovih fizičkih(npr. veličina naslova, opseg članka) ili sadržajnih obilježja». 174