U cjelini, možemo poći od pretpostavke da se recipijenti u recepciji vijesti vrlo rijetko racionalno ponašaju tako da prikupljaju što više informacija i na osnovi toga donose zaključke 215 . Ovdje je mnogo primjereniji«model racionalizacije svakodnevice» koji je formulirao Brosius(1995) i empirijski ga provjerio. Prema tom modelu recipijenti se za političke informacije koriste istim shemama i heuristikom 216 kojima se i inače koriste u svakodnevici za redukciji količine informacija. Brosiusovo istraživanje pokazuje da na primjer strukturiranje neke teme i izbor slika u medijima utječu na to koje će se sheme 217 aktivirati i koje će se informacije percipirati i zapamtiti. Za pamćenje i formiranje sudova koristimo tako prije svega žive i uočljive informacije, emocionalne slike i ilustrativne 218 studije slučaja. Brosius za izvode koristi i tzv.« elaboration-likelyhood-model» (ELM) Richarda E. Pettyja i Johna T. Cacioppoa(1981, 1986) 219 . U skladu s tim modelom, persuazivne se poruke obrađuju ovisno o čimbenicima osobe(npr. motivacija, involviranost, kognitivne sposob­nosti, raspoloženje, predznanja) i svojstvima izvora informacija odnosno medijskih sa­držaja(npr. audiovizualni odnosno tiskovni mediji 220 ,atraktivnost komunikatora, razum­ljivost poruke, opremljenost vijesti) na različit način, tj.«centralno»(u aktivnom suče­ljavanju sa sadržajem, uz oslanjanje na predočene argumente) ili«periferno»(uz kon­centraciju na rubne aspekte kao što su formalna obilježja, atraktivnost komunikatora, glazba itd.). Brosius(1995, 118) uspostavlja paralelu između centralnog(odnosno sis­temskog) i znanstveno-racionalnog načina prerade te između perifernog(odnosno heurističnog) načina prerade i načela«racionalizacije svakodnevice» koji je istraživao. On zaključuje(1995, 121) da je kod vijesti potrebno razlikovati dvije recepcijske situacije: «U izvanrednim situacijama, npr. izbijanje rata u Zaljevu, mnogim recipijentima se preko sadržaja vijesti i/ili njihove opreme nudi centralna i sistemska prerada. Isto vrijedi i za vijesti koje se osobno tiču recipijenata. U tim slučajevima ispunjeni su neki aspekti znanstveno-racionalnih recipijenata. Informacija se vjerojatno recipira najviše u cjelini i s namjerom da se zapamti. Sud koji slijedi racionalno se utemeljuje. U većini recepcijskih situacija nasuprot tome polazimo od relativno male involviranosti recipijenata, manje zainteresiranosti za temu, a mediji pri tome polaze od relativno stereotipnog izvješ­ćivanja. U tim slučajevima recepcija vijesti vjerojatno se orijentira prema ponašanju u svakodnevici. Informacija se obrađuje parcijalno i površno, i to pod aspektom zaborava. Sud koji će uslijediti bit će manje racionalno utemeljen». Istraživanje Christiane Eilders(1997) pokazuje da i čimbenici vijesti nekog izvještaja upravljaju ponašanjem recipijenta pri njegovu odabiru. Već su i Johan Galtung i Marie Holmboe Ruge(1965) smatrali da je kod čimbenika vijesti riječ o općeljudskim kriterijima selekcije koji se mogu objasniti psihologijom percepcije, pa oni ne utječu samo na 215 Takvo ponašanje pojavljuje se kad su recipijenti vrlo involvirani, s velikom pozornosti prate vijesti i traže oslonac za svoje odluke. 216 «Heuristike» su«kondenzirana iskustva svakodnevice» uz pomoć kojih«rutinski skraćujemo zaključivanje i donošenje odluka»(Brosius 1995, 303). 217 Apsorbirane informacije osim toga nadopunjuju se daljim informacijama koje su konzistentne shemi, a koje prilog nije sadržavao. 218 Brosius ističe da studije slučaja bolje odgovaraju iskustvu svakodnevice nego statistike ili navođenje vjerojatnosti. 219 Veliku sličnost s modelom ELM pokazuje i model«heuristic-systemtic»(HSM) Shelly Chaiken i dr.(npr. Chaiken 1980; Chaiken/Liberman Eagly 1989). 220 Empirijska istraživanja ukazuju na činjenicu da se audiovizualni sadržaji prerađuju više periferno odnosno heuristički, a pisani sadržaji više centralno odnosno sustavno(Chaiken/Eagly 1976). 178