Razvoj socijalne dimenzije u obrazovanju: izvještaj za Hrvatsku Filip Mili č evi ć i Danijela Dolenec Zagreb, svibanj 2009. Ured Sarajevo, Sumbula Avde br. 7, Tel.: 033 264 050, Fax: 033 214 571, e-mail: fes.bos@bih.net.ba Ured Banja Luka, Petra I Kara đ or đ evi ć a br. 111, Tel.: 051 328 360, Fax: 051 328 361, e-mail: fesbl@inecco.net

SADRŽAJ Uvod ....................................................................................................................................................................2 U č inkovitost obrazovne ponude ....................................................................................................................... 2 Jednakost šansi u obrazovanju ........................................................................................................................ 7 Pristup obrazovanju ......................................................................................................................................7 Osiguranje kvalitete obrazovanja, nacionalni kurikulum i autonomija obrazovnih ustanova ..............12 Financiranje obrazovnog sustava .............................................................................................................. 12 Druga obrazovna šansa ............................................................................................................................. 14 Obrazovanje i tržište rada ............................................................................................................................... 15 Obrazovanje i spojivost obitelji i posla ...........................................................................................................16 Uklju č enost u č enika, studenata, roditelja i šire javnosti u debatu o obrazovanju .....................................17 Zaklju č ci i preporuke .......................................................................................................................................18 Literatura i izvori ...............................................................................................................................................19 1

UVOD Nakon burnih društvenih i ekonomskih promjena koje je Hrvatska prošla u 90-tima, 21. stolje ć e je ozna č io snažan zaokret prema euroatlantskim integracijama. Obrazovni sektor proživljava snažnu transformaciju i prilagodbu u skladu s preporukama Europske unije. Po obrazovnoj strukturi stanovništva Hrvatska zna č ajno zaostaje za razvijenim zemljama Europske unije(grafikon 1). Dok je u Hrvatskoj udio visokoobrazovanog stanovništva 11,9% prema zadnjem cenzusu iz 2001. godine, u mnogim europskim zemljama on premašuje 20% pa č ak i 30%(EUROSTAT, 2008). S obzirom da se obrazovana radna snaga u politi č kom diskursu sve više doživljava kao bitan resurs društvenog i ekonomskog razvoja, ne č udi što i Hrvatska posljednjih godina zna č ajno ulaže financijska, materijalna i ljudska sredstva za njegovo poboljšanje. 0.67% 7.82% 2.86% 4.08% 15.76% 47.06% 21.75% bez škole bez završene OŠ osnovna škola srednja škola više obrazovanje visoko obrazovanje nepoznato Grafikon 1. Izvor: DZS: rezultati popisa stanovništva, 2001. Budu ć i da su društvene nejednakosti karakteristika gotovo svih društava, suvremene demokracije, posebno one s jakom tradicijom socijalne države, razvijaju i zagovaraju mjere za ostvarivanje jednakosti gra đ ana u pravima i obvezama. Jedna od dimenzija takvih javnih politika jest i ostvarivanje inkluzivnog obrazovnog sustava, koji prvenstveno ozna č ava humani(sti č ki) pristup prema svim gra đ anima neke zajednice. Izme đ u raznih društvenih i ekonomskih mehanizama, najmo ć nije je oru đ e društvene pokretljivosti upravo obrazovanje. U ovom izvješ ć u cilj nam je pokazati kako se u Hrvatskoj koncipira i provodi politika inkluzivnog obrazovanja. U Č INKOVITOST OBRAZOVNE PONUDE Hrvatski obrazovni sustav dijeli se na tri temeljna podsustava. Prvi od njih je osnovno školstvo u trajanju od 8 godina. Drugi podsustav obuhva ć a srednje školstvo u trajanju od 1 do 4 godine, ovisno o vrsti programa. Podsustav tercijarnog obrazovanja je dvojak i č ine ga sveu č ilišni i stru č ni obrazovni programi razli č itog trajanja. Ovoj osnovnoj podjeli pridodaje se i predškolski odgoj te obrazovanje odraslih. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa(MZOŠ) je nadležno za cjelokupni obrazovni sustav, s time da je u proteklih nekoliko godina niz operativnih nadležnosti i funkcija za pojedine podsustave dodijeljeno specijalisti č kim agencijama poput Agencije za visoko obrazovanje i znanost, Agencije za strukovno obrazovanje, Agencije za obrazovanje odraslih, Agencije za odgoj i obrazovanje i drugima. 2

Predškolski odgoj Predškolski odgoj regulira Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi(NN, 10/97, 107/07) i odnosi se na djecu u dobi od 6 mjeseci do polaska u školu. Dje č je vrti ć e u Hrvatskoj mogu osnovati država, tijela lokalne i regionalne samouprave(gradovi, op ć ine i županije) te druge pravne i fizi č ke osobe. Prema podacima MZOŠ za 2008. godinu. predškolskim odgojem i obrazovanjem je bilo obuhva ć eno 149.300 djece, od č ega 116.345 djece redovitim programima, 16.124 predškolskim programima(godina dana prije polaska u školu) te 16.831 dijete kra ć im programima. U javnim vrti ć ima bilo je smješteno 87,03%, a u privatnim 12,97% djece. U 2007. godini je otvoreno 29 novih dje č jih vrti ć a u op ć inama s podru č ja od posebne državne skrbi i otežanih uvjeta života, koje do tada nisu imale programe za djecu predškolske dobi(Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska, Vukovarskosrijemska, Krapinsko-zagorska i Zagreba č ka županija). U 2008. godini broj vrti ć a iznosi 645, što je za 51 vrti ć više nego u 2007. godini. Ve ć ina, 426 vrti ć a(66,05%) u vlasništvu je gradova, op ć ina ili županija, a 219(33,95%) vrti ć a je privatno. Od ukupnog broja djece obuhva ć ene redovitim programima, 3,67% djece je s teško ć ama u razvoju, 1,18% darovite djece te 1,62% djece pripadnika nacionalnih manjina. Obuhvat djece predškolske dobi prikazan je u tablici 1. Premda se stopa uklju č enosti zna č ajno pove ć ala u protekle 4 godine, Hrvatska još uvijek zna č ajno zaostaje za EU prosjekom. Za Hrvatsku je karakteristi č na nedovoljna razvijenost usluga namijenjenih obiteljima, u č emu zaostaje za europskim zemljama(Matkovi ć 2007.; 2008a). U dje č jim vrti ć ima postoje posebni programi za pojedine skupine djece: darovite, pripadnike nacionalnih manjina te one s teško ć ama u razvoju. Osim toga, u Hrvatskoj se provodi i program predškole namijenjen šestogodišnjacima. Prema službenim podacima MZOŠ-a za 2008. godinu 1 , ukupna uklju č enost djece u redovite programe predškolskog odgoja i programe predškole je vrlo visoka i iznosi 99,05%. Tablica 1. Stopa uklju č enosti djece predškolske dobi u institucije predškolskog odgoja Godina 2004. 2007.(cilj) 2008. Ukupan postotak 43,0% 50,0% 56,64% 2 Izvor: MZOŠ, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. 2010.(cilj) 60,0% EU prosjek 2004. 75,0% Osnovna škola Po Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi(NN, 30/09), osnovno obrazovanje je obvezno za svu djecu koja napune 6 godina i traje osam godina. Isti zakon kao mogu ć e osniva č e osnovnih škola navodi državu, tijela lokalne i regionalne samouprave(gradove, op ć ine i županije) te druge pravne i fizi č ke osobe. Velika ve ć ina škola su javne dok je broj privatnih i vjerskih škola zanemariv. Stopu uklju č enosti djece osnovnoškolske dobi prikazuje tablica 2. Premda je ta stopa vrlo visoka č ak i u usporedbi s prosjekom EU, MZOŠ planira dodatne napore i predvi đ a daljnji rast stope uklju č enosti. U sklopu osnovnoškolskog sustava postoje posebne škole i odjeli za pripadnike nacionalnih manjina i djecu s teško ć ama u razvoju. 1 Podaci su dostupni na www.mzos.hr 2 Podaci su dostupni na http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 3

Tablica 2. Stopa uklju č enosti djece osnovnoškolske dobi u institucije osnovnog obrazovanja Godina 2004. 2007.(cilj) Stopa uklju č enosti 96,5% 97,5% Izvor: MZOŠ, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. 2010.(cilj) 98,0% EU prosjek 2004. 95,0% Srednje škole Srednjoškolski sustav ure đ en je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, 30/09) i Zakonom o strukovnom obrazovanju(NN, 30/09). Osnovne tri skupine srednjih škola su: gimnazije, strukovne škole i umjetni č ke škole. Trajanje srednje škole ovisi o programu pa tako gimnazije, umjetni č ke i neki programi strukovnih škola traju č etiri godine. S druge strane neki programi strukovnih škola(industrijske i obrtni č ke) traju od jedne do tri godine. Osniva č i srednjih škola mogu biti: Republika Hrvatska, jedinice regionalne samouprave(županije) te druge pravne i fizi č ke osobe. Velika ve ć ina škola je u javnom vlasništvu, a broj privatnih(uglavnom gimnazija) je još uvijek vrlo nizak. Stopu uklju č enosti mladih u srednjoškolske programe prikazuje tablica 3. Podatak za 2004. godinu pokazuje zaostajanje Hrvatske za EU prosjekom, ali i namjeru da se poboljša stopa uklju č enosti. S druge strane, podaci Eurostata o udjelu stanovništva od 20 do 24 godine sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem(ISCED razina 3a, 3b ili 3c) pokazuju da je u Hrvatskoj 2006. godine taj udio bio bolji od europskog prosjeka i iznosio 94,6%, u usporedbi s europskih 78,1%.(MZSS, 2008). U sklopu srednjoškolskog sustava postoje posebne škole i odjeli za pripadnike nacionalnih manjina i djecu s teško ć ama u razvoju. Tablica 3. Stopa uklju č enosti mladih srednjoškolske dobi u institucije srednjeg obrazovanja Godina 2004. 2007.(cilj) Stopa uklju č enosti 79,2% 81,0% Izvor: MZOŠ, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. 2010.(cilj) 83,0% EU prosjek 2004. 85,0% Visoko obrazovanje Tercijarno obrazovanje ure đ eno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07). Ustanove koje se bave visokim obrazovanjem su: sveu č ilišta, javna veleu č ilišta, javne visoke škole i privatna visoka u č ilišta. Sustav visokog obrazovanja prošao je kroz zna č ajnu promjenu provedbom Bolonjskog procesa od akademske godine 2005./2006, no zadržana je podjela sustava tercijarnog obrazovanja na sveu č ilišne i stru č ne studije, skrojena prema uzoru na primjerice austrijski i njema č ki sustav visokog obrazovanja. Preddiplomski stru č ni i sveu č ilišni studiji traju 3 do 4 godine. Studenti koji su završili te studije i stekli naziv prvostupnika mogu nastaviti visoko obrazovanje, uz odre đ ene restrikcije za diplomante stru č nih studija. Naime, diplomant sveu č ilišnog preddiplomskog može birati izme đ u sveu č ilišnog diplomskog ili specijalisti č kog diplomskog stru č nog studija, dok diplomanti stru č nih studija u pravilu mogu nastaviti školovanje samo na specijalisti č kim diplomskim stru č nim studijima. Obje vrste studija traju od jedne do dvije godine. Najviši stupanj visokog obrazovanja su sveu č ilišni poslijediplomski i specijalisti č ki poslijediplomski studiji, koje mogu upisati samo diplomanti sveu č ilišnih diplomskih studija. Do osamostaljenja Hrvatske postojala su č etiri sveu č ilišta(u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku), dok u zadnjem desetlje ć u dolazi do osnivanja niza novih sveu č ilišta- Sveu č ilište u Zadru 2002., Sveu č ilište u Dubrovniku 2003. i Sveu č ilište u Puli 2006. godine, te veleu č ilišta(u Kninu 2005., Vukovaru i Gospi ć u 2006). Osim toga, pojedina sveu č ilišta imaju dislocirane studije diljem Hrvatske (npr. u Varaždinu, Bjelovaru, Šibeniku). Cilj osnivanja novih visokih u č ilišta jest ja č anje mreže 4

visokoobrazovnih institucija, ali i poticanje regionalnog razvoja kroz bolju dostupnost obrazovnih programa izvan velikih gradova. Iako podaci popisa stanovništva 2001. godine ukazuju na relativno maleni udio visokoobrazovanog stanovništva od 11,9% starijih od 15 godina, uklju č enost mladih u visoko obrazovanje po najnovijim podacima pokazuje trend rasta(tablica 4). Gledano iz perspektive ulaganja javnih sredstava, bitni problemi koji su naslije đ eni iz starog sustava visokog obrazovanja su dugotrajno studiranje, 7,1 godina na sveu č ilištima u 2004., i visoka stopa odustajanja od studija. Ti bi problemi trebali biti umanjeni provedbom Bolonjske reforme koja ubrzava ritam studiranja. Tablica 4. Stope uklju č enosti mladih u sustav visokog obrazovanja i stope odustajanja od studija Godina 2004. 2007.(cilj) 2010.(cilj) Bruto omjer uklju č enosti(18-29) 15,0% 16,0% 17,0% Stopa odustajanja 69,5% 60,0% 50,0% Izvor: MZOŠ, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. Obrazovanje odraslih Mogu ć nosti cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj nisu dovoljno razvijene niti svima jednako dostupne. Istraživanje UNDP-a je pokazalo da je tek 14% zaposlenih gra đ ana te 17% kratkotrajno nezaposlenih bilo uklju č eno u neki oblik obrazovanja za odrasle, dok me đ u dugotrajno nezaposlenim osobama ova brojka pada na 6%(UNDP, 2007). Isto tako, u novom izvješ ć u Europske komisije o provedbi Zajedni č kog memoranduma o socijalnom uklju č ivanju Republike Hrvatske(2009.) stoji kako Hrvatska zaostaje za prosjekom Europske unije što se ti č e stope uklju č enosti u cjeloživotno u č enje. Godine 2006. samo je 2,9% odraslih u dobi 29 do 46 koristilo te obrazovne usluge, dok je u Europskoj uniji 2007. godine taj postotak iznosio 9,7%. MZOŠ je nadležan za verifikaciju programa za obrazovanje odraslih za osnovnoškolsku i srednjoškolsku(uglavnom strukovnog smjera) razinu. Programi se provode na za to akreditiranim osnovnim i srednjim školama, te pu č kim u č ilištima i specijaliziranim u č ilištima za obrazovanje odraslih. Broj odraslih koji su završili takve programe u razdoblju 2003.-2007. godine vidi se iz grafikona 2. Radi se, kao što je ustanovljeno, o malim brojkama. No, pozitivan je trend rasta uklju č enosti u programima za srednjoškolsko obrazovanje koji predstavljaju bitan most ka zapošljivosti. Reforma zakonodavstva koje regulira ovo podru č je provedena je usvajanjem Zakona o obrazovanju odraslih(NN, 17/07), a on predstavlja podlogu za novo razumijevanje obrazovanja odraslih kao važnog dijela cjeloživotnog obrazovanja i olakšane zapošljivosti. U č inci novih zakonskih mjera tek se trebaju pokazati. 3500 3000 2500 2000 1500 1000 500 0 2003 2004 2005 2006 2007 Izvor: Državni zavod za statistiku, Statisti č ki ljetopis 2008. završili OŠ završili SŠ Grafikon 2. 5

Reformska obrazovna politika Od 2003. godine vlade Republike Hrvatske su razvile niz strateških dokumenata za reformu sustava obrazovanja te zapo č ele i poduzele niz zna č ajnih promjena u obrazovnom sustavu. Poduzeti zahvati idu u dva smjera. Prvi je smjer ja č anje infrastrukture, gradnja i dogradnja škola te osnivanje novih visokoškolskih ustanova i dogradnja postoje ć ih. U razdoblju od 2004. do 2007. godine izgra đ eno je ili dogra đ eno 288 školskih objekata sredstvima državnog prora č una, prora č una županija i gradova te kreditnim sredstvima Razvojne banke Vije ć a Europe(MZOŠ, 2007). Za razvoj sveu č ilišta od 2004. do 2008. godine izgra đ eno je 123 tisu ć e m 2 novih prostora, a u izgradnji je još 190 tisu ć a m 2 novih prostora. U tijeku je izgradnja kampusa u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku i Mostaru(BiH). Osim toga država je odlu č ila ulagati u poboljšanje studentskog standarda kroz nove smještajne kapacitete, te se 2009. godine zapo č elo s izgradnjom novih studentskih domova s planiranih 5.000 ležajeva na razini cijele Hrvatske. Drugi je smjer vezan za definiranje i podizanje obrazovnih standarda. Tako je za osnovnoškolsku razinu 2004. godine pokrenut projekt Hrvatski nacionalni obrazovni standard(HNOS). HNOS ima za cilj rasteretiti u č enike od prekomjerne koli č ine nastavnih sadržaja te osuvremeniti metode pou č avanja. Kroz HNOS se ohrabruje individualizirani pristup u č enicima, širi se sloboda i kreativni prostor djelovanja u č itelja te se poti č e suradnja i komunikacija izme đ u svih dionika: u č itelja, roditelja, škola i Ministarstva. Eksperimentalni nastavni plan i program po č eo je s realizacijom u 49 škola u školskoj godini 2005./2006., a od školske godine 2006./2007. plan i program uskla đ en s HNOS-om po č eo se provoditi u svim osnovnim školama. Na razini srednjih škola pokrenut je projekt vanjskog vrednovanja s ciljem podizanja i ujedna č avanja kvalitete, kojeg organizira i provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja(NCVVO). Glavni elementi ovog projekta su uvo đ enje i provedba nacionalnih ispita te ispita državne mature. Prve nacionalne ispite su pisali svi u č enici prvih razreda gimnazijskog programa u školskoj godini 2005./2006., a od 2007. godine u pisanju nacionalnih ispita sudjeluju i u č enici č etverogodišnjih strukovnih škola te u č enici osmih razreda u osnovnim školama. Nadalje, prva generacija koja ć e polagati državnu maturu su maturanti gimnazija 2010. godine, a godinu dana kasnije trebaju im se priklju č iti i u č enici završnih razreda č etverogodišnjih strukovnih škola. Rezultati državne mature ć e se koristiti ne samo kao završni ispit srednjoškolskog obrazovanja ve ć i kao prijemni ispit za visokoškolske ustanove. Osim toga, rezultati državne mature bi se, zajedno s rezultatima nacionalnih ispita, trebali koristiti i kao polazište za samovrednovanje škola što je uvedeno kao dužnost škola u cilju unapre đ enja školskog ozra č ja i kvalitete nastave. Drugi važan projekt je Srednja škola za sve koji se odnosi na napore za uspostavljanje uvjeta za uvo đ enje obaveznog srednjoškolskog obrazovanja. Budu ć i da je hrvatskim Ustavom jedino osnovno školstvo propisano kao obvezno, Hrvatska pripada krugu zemalja koje imaju najkra ć e obvezno obrazovanje u Europi. U cilju pove ć anja broja godina obveznog obrazovanja, Vlada RH je najavila realizaciju projekta Srednja škola za sve u 2006. godini te je izra đ ena studija izvodljivosti koja je definirala materijalna, financijska i ljudska ulaganja, potrebna za njegovu realizaciju. Potom je donesen Nacionalni program mjera za uvo đ enje obveznog srednjoškolskog obrazovanja(2007.) koji donosi dva strateška cilja za razdoblje do 2013. godine:(1.) Poboljšati stope upisa mladih u srednje škole i stvoriti pretpostavke za ve ć e stope završavanja srednjoškolskog obrazovanja, te(2.) stvoriti uvjete za njihovu bolju uklju č enost, posebice mladih s posebnim potrebama, mladih s poreme ć ajima u ponašanju, bez potpore u obitelji i mladih osoba s invaliditetom. Implementacija ve ć ine mjera bi se trebala dogoditi do 2013. godine, a mjere koje se ve ć provode su besplatni udžbenici, prijevoz i smještaj u u č eni č kim domovima te osiguravanje potpora i materijalnih uvjeta za povratak mladih u sustav formalnog obrazovanja. Tre ć i važan projekt je preustroj strukovnog obrazovanja. Prema Strategiji razvoja sustava strukovnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2008.-2013.(2008), reforma se orijentira ne samo na razvijanje kvalifikacija temeljenih na kompetencijama ve ć i na uskla đ ivanje s potrebama tržišta rada, omogu ć avanje cjeloživotnog u č enja i mobilnosti te uspostavljanje sustava osiguranja kvalitete. Dotadašnja 32 podru č ja rada svedena su na 13 obrazovnih sektora, a za svaki sektor su 6

uspostavljena vije ć a u kojima osim obrazovnih stru č njaka sjede i predstavnici gospodarstva. Pojedini aspekti reforme imaju definirane rokove realizacije tijekom cijelog razdoblja na koje se odnosi strategija. Za pitanje inkluzivnog obrazovanja najvažnije je uvo đ enje na č ela dostupnosti strukovnog obrazovanja svim skupinama stanovništva s izri č itim navo đ enjem skupina s rizikom isklju č enosti iz obrazovnog sustava i tržišta rada – onih koji rano napuštaju obrazovanje, pojedinaca s niskim kvalifikacijama ili bez kvalifikacija, osoba s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i starijih osoba. Poseban aspekt uvo đ enja osiguranja kvalitete u obrazovni sustav predstavljaju Državni pedagoški standardi(2008). Njima se propisuju materijalni i organizacijski uvjeti koje moraju zadovoljiti dje č ji vrti ć i, osnovne i srednje škole. Pritom se posebna pozornost poklanja djeci koja se školuju na jeziku nacionalnih manjina, te djeci s poteško ć ama u razvoju. Standardi detaljno propisuju rokove prilagodbe dok se puna primjena standarda o č ekuje do kraja 2022. godine. U visokom obrazovanju najsnažniji reformski zahvat je primjena Bolonjskog procesa, č ija je implementacija zakonski propisana. S prvim prilagodbama zapo č elo se 2004. godine, a 2005. godinu obilježila je prvenstveno implementacija preustroja studijskih programa sukladno Bolonjskom modelu, te uvo đ enje prakse priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija uskla đ enih s preporukama Lisabonske konvencije. Iste godine osnovana je i Agencija za znanost i visoko obrazovanje s ciljem osiguravanja i pra ć enja kvalitete visokog školstva. Izgradnja sustava jamstva kvalitete predstavlja tre ć i prioritet u provedbi reformi, no ta se reformska inicijativa sporije implementira. Uz primjenu Bolonjskog procesa, u 2006. godini izra đ en je dokument Mreža visokih u č ilišta u Republici Hrvatskoj u kojem se ogleda opredjeljenje za policentri č ni razvoj visokog obrazovanja. Na tragu tog opredjeljenja u 2006. godini Ministarstvo je zajedno s Fondom za razvoj i zapošljavanje Republike Hrvatske pokrenulo projekt Razvoj stru č nih studija radi poticanja zapošljavanja u manjim urbanim sredinama RH. Fond je za potrebe projekta osigurao 1,3 milijuna€, a za sljede ć e tri godine gotovo 7 milijuna€. Problem u obrazovanju odraslih predstavljala je č injenica da ono nije bilo ustrojeno kao dio cjelokupnog obrazovnog sustava ve ć su institucije koje se bave obrazovanjem odraslih bile tretirane kao gospodarski subjekti i sukladno tome su morale pla ć ati poreze. Do promjene dolazi osnutkom Agencije za obrazovanje odraslih u 2006. godini, č ija je zada ć a nadzirati, razvijati i vrednovati sustav obrazovanja odraslih. Nakon toga je donesen i Zakon o obrazovanju odraslih(NN, 17/07). Na tragu cilja pove ć anja uklju č enosti u sustav obrazovanja odraslih, obrazovanje odraslih se sada djelomi č no financira iz javnih sredstava u dijelu troškova izvedbe osnovnoškolskih programa, izvedbe srednjoškolskog programa za polaznike koji imaju završenu samo osnovnu školu, te troškova pra ć enja i razvoja obrazovanja odraslih. Ova bi mjera trebala doprinijeti pove ć anom sudjelovanju odraslih u programima obrazovanja i usavršavanja. JEDNAKOST ŠANSI U OBRAZOVANJU Pitanje jednakosti šansi predstavlja srž problematike inkluzivnosti u obrazovanju. Ovo poglavlje donosi ciljeve i mjere koje Hrvatska provodi u svrhu ve ć e uklju č enosti ranjivih skupina u obrazovni sustav. PRISTUP OBRAZOVANJU Službena obrazovna politika u Hrvatskoj prepoznaje nekoliko glavnih ranjivih skupina za koje su predvi đ ene posebne mjere: djecu i mlade s teško ć ama u razvoju i s invaliditetom, djecu i mlade pripadnike nacionalnih manjina, te Rome. 7

Obrazovanje za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama U Nacionalnoj strategiji izjedna č avanja mogu ć nosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine(NN, 63/07) posebno poglavlje posve ć eno je obrazovanju osoba s invaliditetom. Mjere koje se predvi đ aju uklju č uju prilagodbu zakonske regulative, infrastrukturnu prilagodbu škola u č enicima s težim oblikom invaliditeta, modifikacije kurikuluma kako bi odgovarale potrebama u č enika s teško ć ama u razvoju i onima s invaliditetom te poticanje profesionalnog razvoja u č itelja i nastavnika za rad s takvim u č enicima. Postoje dva na č ina na koji se organizira obrazovanje za tu ranjivu skupinu. Djeca i mladi s manjim teško ć ama u razvoju i invaliditetom integriraju se u redovnu nastavu, dok se za one s ve ć im teško ć ama i invaliditetom organizira nastava u posebnim školama. Na razini države u 2008. godini broj osoba s invaliditetom u dobnoj skupini 0-19 godina iznosi 31.284 tj. 6,4%(HZJZ, 2009). Ukupno je u redovni sustav odgoja i obrazovanja(predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje) integrirano 11.860 djece s posebnim potrebama, koji č ine 1,8% populacije u redovnom obrazovanju, dok je u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama i razrednim odjeljenjima 1.982 djece. U posebnim ustanovama u nadležnosti Ministarstva školuje se 2.321 dijete. Odgoj i obrazovanje osigurano je i za 1.371 dijete s ve ć im teško ć ama u razvoju koja su smještena u socijalnim ustanovama. U 2005. godini je objavljeno izvješ ć e o provedbi mjera za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom 3 , koje pokazuje kako su rezultati provedbe prethodne strategije za razdoblje 2003.-2006. polovi č ni. Izvješ ć e navodi kako je postignut odre đ eni napredak u podru č ju educiranja u č itelja i nastavnika te u izradi kolegija koji se bave obrazovanjem osoba s invaliditetom ili teško ć ama u razvoju za fakultete koji školuju nastavno osoblje. No, zadnje izvješ ć e za Europsku komisiju u sklopu pra ć enja implementacije Zajedni č kog memoranduma o socijalnom uklju č ivanju iz 2008. godine navodi kako ništa nije u č injeno na daljnjem obrazovanju nastavnika i ostalog obrazovnog osoblja za rad s djecom s posebnim potrebama. Prema tome, nedostatak obrazovanja nastavnika za rad sa djecom s posebnim potrebama ostaje jedan od izazova koji stoje pred hrvatskim obrazovnim sustavom. U sklopu provedbe strategije za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom osmišljeni su posebni kurikulumi kao npr. poslovni tajnik i telefonski operater za u č enike s invaliditetom. Neki od projekata, kao što su modeli pra ć enja osoba s invaliditetom, izrada zakonskih propisa ili prilagodba kurikuluma pojedinih predmeta tad su bili tek u fazi pripreme. Neke predvi đ ene mjere, kao što je program edukacijske integracije djece s teško ć ama u razvoju, nisu ni zapo č ele zbog nedostatka koordinacije. Izvješ ć a za kasnije godine nisu dostupna pa se ne može govoriti o ostvarenim rezultatima, kako za strategiju 2003.-2006. tako i za strategiju 2007.-2015. S druge strane, jedan od provedenih programa relevantnih za obrazovanje osoba s invaliditetom je Mreža škola bez arhitektonskih barijera. Projekt je zapo č eo 2005. godine s ciljem da stvori prikladnu mrežu osnovnih i srednjih škola prilago đ enih osobama s ve ć im motori č kim teško ć ama. Takve škole imaju barem tri od č etiri potrebne prostorne prilagodbe: rampu na ulazu, dizalo, platformu i prilago đ eni sanitarni č vor. Tijekom razdoblja 2005.-2008. MZOŠ je financirao prilagodbu 40 osnovnih i 12 srednjih škola diljem države. Nadalje, za djecu koja su na duže vrijeme smještena u bolnicu predvi đ ena je osnovnoškolska nastava u bolnici koju provodi najbliža osnovna škola. Za djecu koja su zbog kroni č nih bolesti sprije č ena poha đ ati nastavu organizira se individualna osnovnoškolska nastava u ku ć i. Taj oblik nastave tako đ er provodi najbliža škola. Primjer za tu praksu su bolnice u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Puli, ali i posebne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Crikvenici i Krapinskim Toplicama. Podaci Udruge bolni č kih pedagoga spominju više od 25.000 djece godišnje koja su hospitalizirana duže od tri dana. Na visokim u č ilištima provode se mjere za poboljšanje uvjeta studiranja studenata s invaliditetom. Najdalje su u tom smjeru otišli Zagreb i Rijeka. Oba ova sveu č ilišta imaju urede za studente s invaliditetom, a takav ured se planira i u Osijeku. Smještaj u studentski dom izravno imaju 3 Izvješ ć e za 2003. i 2004. godinu o provedbi Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003.- 2006. 8

studenti s invaliditetom od I. do V. kategorije. Studentski dom Cvjetno naselje u Zagrebu još od 1998. ima 19 soba prilago đ enih osobama s invaliditetom. U me đ uvremenu je još 47 soba prilago đ eno osobama s invaliditetom u studentskom domu Ante Star č evi ć u Zagrebu, te su izgra đ eni novi studentski domovi u Splitu, Osijeku i Varaždinu koji su pristupa č ni za studente s invaliditetom. Primjer dobre prakse je Filozofski fakultet Sveu č ilišta u Zagrebu koji ima lift, rampu i sanitarni č vor prilago đ en invalidima, a i ostali fakulteti postupno uklanjaju fizi č ke zapreke. Osim pitanja pristupa i smještaja važno je spomenuti i organizirani prijevoz. Takav oblik prijevoza zasad postoji u Zagrebu i Rijeci. Važna mjera je i posebno stipendiranje za studente s invaliditetom kakvo postoji primjerice od strane grada Zagreba, ali i pojedina č ne mjere ukidanja školarina za upisane studente sa invaliditetom (primjer, Filozofski fakultet Sveu č ilišta u Zagrebu). Obrazovanje manjina Drugu veliku skupinu predstavljaju djeca pripadnika nacionalnih manjina. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Republici Hrvatskoj živi 331.383 pripadnika nacionalnih manjina što je 7,47% stanovništva. Registrirani su pripadnici 22 nacionalne manjine kojima Republika Hrvatska priznaje pravo nacionalne manjine, a najbrojnija je srpska nacionalna manjina koja prema popisu od 2001. godine predstavlja 4,54% stanovništva. Pravo obrazovanja nacionalnim manjinama zajam č eno je Ustavom te posebno ure đ eno Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina(NN, 51/00). Postoje tri programa po kojima se djeca mogu školovati na manjinskom jeziku: o Model A: nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina o Model B: dvojezi č na nastava(prirodni predmeti na hrvatskom, a ostali na jeziku manjine) o Model C: njegovanje jezika i kulture(2 do 5 sati tjedno dodatne nastave njegovanja manjinskog jezika i kulture) Tako đ er postoje dodatni oblici obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina kao što su nastava na kojoj se jezik nacionalne manjine u č i kao jezik sredine, ljetne i zimske škole, dopisno-konzultativna nastava te posebni programi za uklju č ivanje u č enika romske populacije u odgojno obrazovni sustav. Tablica 8. daje pregled broja u č enika koji su poha đ ali nastavu prema navedenim modelima u školskoj godini 2007./08. Tablica 5. Manjina Č eška Talijanska Srpska Slova č ka Ma đ arska Njema č ka i austrijska Rusinska Ukrajinska Albanska Makedonska Židovska Prikaz sustava obrazovanja za nacionalne manjine Broj ustanova Broj u č enika Model Obrazovna razina 25 1 011 A,B,C Predškolska, OŠ, SŠ 39 3 061 A Predškolska, OŠ, SŠ, sveu č ilišna razina 52 4 094 A,C Predškolska, OŠ, SŠ 10 510 C OŠ 31 1 251 A,B,C Predškolska, OŠ, SŠ 2 67 C Predškolska, OŠ 1 48 C OŠ 1 28 C OŠ 2 30 C OŠ 4 50 C OŠ 2 50 C Predškolska, OŠ 9

Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Dobar primjer suradnje s manjinama je državno sufinanciranje i priznavanje svjedodžbi Srpske pravoslavne opšte gimnazije„Kantakuzina Katarina Brankovi ć“ te Zagreba č ke medrese„Dr. Ahmed Smajlovi ć“ u sklopu koje djeluje islamska gimnazija. Ukupan broj djece i mladih koji sudjeluju u obrazovanju na manjinskom jeziku i pismu od dje č jeg vrti ć a do sveu č ilišta u 2007/08. iznosi 10.056, što č ini 1,8% ukupne populacije u č enika i studenata. Obrazovanje Roma Poseban slu č aj predstavlja obrazovanje Roma. Nakon što je usvojila Nacionalni program za Rome(2003), Hrvatska je pristupila projektu Desetlje ć e za uklju č ivanje Roma 2005.-2015. te izradila Akcijski plan njegove provedbe. Me đ u predloženim mjerama za razdoblje 2008.-2009. su sufinanciranje programa predškole, osiguravanje besplatnih udžbenika i prijevoza za osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, osiguravanje smještaja u u č eni č ke domove za srednjoškolce te stipendije za srednjoškolce i studente na visokim u č ilištima. Nadalje, neki od ciljeva su što bolje integriranje malih Roma u redovne programe te njihovo uklju č ivanje u cjelodnevni boravak i umjetni č ke školske programe. Za realizaciju tih ciljeva Ministarstvo je odobrilo zapošljavanje suradnika pomaga č a u nastavi romske nacionalnosti, i to krajem 2008. za ukupno 23 osobe. U tablici 9. prikazani su rezultati provedbe nekih mjera iz Akcijskog plana. Tablica 6. Mjera Broj djece u predškolskom odgoju Broj djece u OŠ Pokazatelji prisutnosti romske manjine u obrazovnom sustavu 2006./07. 2007./08. 2008./09. 518 810 661 3010 3786 3940 Broj djece koji su završili OŠ 113 125(bez Zg) 135(bez Zg) Broj u č enika upisanih u 1. 82 razrede trogodišnjih SŠ 82(bez Zg) 98(bez Zg) Broj stipendija za SŠ 101 162 265 Broj u č enika u u č eni č kim 47 46 71 domovima Broj studenata upisanih na - 11 12 visoka u č ilišta Broj studentskih stipendija- 10 12 Izvor: MZOŠ, Akcijski plan desetlje ć a za uklju č ivanje Roma 2007. i 2008. Provo đ enjem mjera iz Akcijskog plana Desetlje ć a zna č ajno se pove ć ava broj romske djece, posebno u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Dobar pokazatelj je i pove ć anje stipendija za romske u č enike i studente, a zadnji podaci pokazuju da svi studenti Romi primaju stipendiju. Tako i nedavna evaluacija Europske komisije(2009.) ocjenjuje kako je postignut dobar napredak u poboljšavanju položaja Roma, posebno što se ti č e uklju č enja romske djece u predškolsko obrazovanje, upis romskih u č enika u osnovno i srednjoškolsko obrazovanje i pove ć anje broja romskih u č enika koji završavaju srednju školu. U kontekstu obrazovanja Roma potrebno je spomenuti tužbu protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u 2004. godini. Tužba je podignuta zbog segregacije romske djece u posebne odjele u osnovnim školama Me đ imurske županije. Sud je 2008. godine presudio u korist Hrvatske što je izazvalo nezadovoljstvo predstavnika Roma i udruga za ljudska prava koje smatraju da je odvajanje djece bilo diskriminatorno. 10

Osim što se financijska sredstva za uklju č ivanje Roma u obrazovanje osiguravaju u državnom prora č unu, za tu svrhu se koriste i sredstva PHARE programa te Obrazovnog fonda Roma( Roma Education Fund). Prema Izvješ ć u o provo đ enju Nacionalnog programa za Rome za 2004., 2005. i 2006. godinu, za provo đ enje mjera iz Nacionalnog programa iz državnog prora č una utrošeno je ukupno 4,15 milijuna€(Nacionalni program za ljudska prava 2008.-2011). Op ć e mjere za pove ć anje uklju č enosti Me đ u op ć im mjerama za pove ć anje uklju č enosti isti č u se programi besplatnih udžbenika i besplatnog prijevoza. Projekt je zapo č eo 2007. godine i puna implementacija se o č ekuje 2010. godine kada bi trebao uklju č ivati sve udžbenike za osnovnu i srednju školu. Uklju č ivanje srednjih škola u projekt besplatnih udžbenika dio je mjera predvi đ enih Nacionalnim programom mjera za uvo đ enje obveznog srednjoškolskog obrazovanja. Besplatan prijevoz za osnovnoškolce prema zakonskoj obvezi organiziraju i financiraju lokalne i regionalne vlasti. Od 2007. godine ova mjera se odnosi i na u č enike prvih razreda srednjih škola, a cilj je da do 2010. svi srednjoškolski u č enici imaju besplatan prijevoz do škole. Poseban slu č aj su djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama koja zajedno sa svojom pratnjom imaju puno financiranje prijevoza iz državnog prora č una. Za studente na visokim u č ilištima postoje tri glavna oblika financijske potpore koji trebaju doprinijeti dostupnosti visokog obrazovanja za rizi č nije skupine. To su subvencionirana prehrana, subvencionirani smještaj i državne stipendije. Na svim javnim sveu č ilištima djeluju studentski restorani koji su izdašno subvencionirani od države. Smještaj u studentske domove, kao vrlo zna č ajan oblik potpore studentima, u Hrvatskoj je nedovoljno razvijen. Smještajni kapaciteti iznose oko 10.000 ležajeva, uglavnom u Zagrebu, na ukupno oko 138.126 studenata(DZS, 2008). Drugi oblik potpore je subvencionirano podstanarstvo, ali s obzirom na u č estalu praksu neprijavljivanja podstanara nije jasno koliko je ova mjera u č inkovita. Kategorije studenata koje imaju izravno pravo na smještaj u studentskom domu su izvrsni studenti, studenti za deficitarna zanimanja, studenti koji ć e po završetku studiranja raditi na podru č jima posebne državne skrbi, hrvatski branitelji i njihova djeci te ratni vojni invalidi i njihova djeca, studenti s prebivalištem u gradu Vukovaru, studenti smješteni u ustanove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji, studenti s invaliditetom od I. do V. kategorije. Iz pregleda navedenih skupina vidljivo je kako se pravo na povoljni smještaj dodjeljuju dijelom prema kriterijima izvrsnosti i potreba tržišta rada, a dijelom prema socijalnim kategorijama koje izdvajaju rizi č ne društvene skupine. Državne stipendije iako svojim iznosom od oko 100€ ne pokrivaju niti najosnovnije troškove života, u odsustvu drugih vidova potpore ipak č ine važnu mjeru. No, kao i sustav studentskog smještaja, ova mjera obuhva ć a tek oko 8-10% studenata(podaci u tablici 7). Tablica 7. Godina 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Izvor: MZOŠ Korisnici i financijski iznos državnih stipendija Broj korisnika Iznos financiranja(u milijunima HRK) 7550 64 8615 76 9529 80 9400 77 8744 83 U 2007. godini osnovana je Zaklada za potporu u č eni č kom i studentskom standardu koja bi trebala pobošljati sustav upravljanja javnim sredstvima za stipendiranje u č enika i studenata. Zaklada je nedavno objavila natje č aj za prvih 1000 stipendija za akademsku godinu 2009./10. Takva je mjera dobrodošla u sustavu u kojem, prema MMF-ovu izvješ ć u(Jafarov i Gunnarsson, 2008.), stipendije koriste u č enici i studenti pretežito iz imu ć nijih ku ć anstava. Svota stipendija i poticaja koja odlazi 11

studentima iz gornjeg kvintila je 10 puta ve ć a od svote koja odlazi studentima iz donjeg kvintila. Prema tome može se zaklju č iti kako je postoje ć i model stipendiranja regresivan jer pogoduje ve ć postoje ć oj distribuciji bogatstva i ne ispunjava ciljeve ostvarenja socijalne mobilnosti i pove ć anja obrazovnih šansi za grupe nižeg socijalnog statusa. OSIGURANJE KVALITETE OBRAZOVANJA, NACIONALNI KURIKULUM I AUTONOMIJA OBRAZOVNIH USTANOVA Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi isti č e autonomiju planiranja i organizacije te slobodu pedagoškog i metodi č kog rada kao temelj nastavne djelatnosti. Trenutno je u postupku donošenje Nacionalnog okvirnog kurikuluma(NOK) za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Ipak, još uvijek nailazimo na prili č no krutu praksu provedbe detaljnih i deskriptivnih nastavnih planova i programa koji su propisani na nacionalnoj razini za svaki pojedini predmet, te je u tom smislu praksa škola uvelike ujedna č ena i ne predstavlja prepreku pri mijenjanju škole. Stupanj autonomije škola je nizak, a cilj nove kurikulumske politike predvi đ a ja č anje autonomije škola i nastavnika. Prijedlog NOK-a(MZOŠ, 2008.) tako ozna č ava zaokret prema ishodima i ciljevima obrazovanja umjesto propisanih sadržaja. Nakon donošenja NOK-a planira se izrada predmetnih kurikuluma, tako đ er s propisanim ciljevima i obrazovnim ishodima koji su podložni vanjskom vrednovanju. Školski odbori(za svaku pojedinu školu) bi potom trebali donositi školske kurikulume koji obuhva ć aju nastavne aktivnosti koje izlaze iz okvira NOK-a i predmetnih kurikuluma(npr. izborni predmeti). Dok je HNOS(MZOŠ, 2005.) zapo č eo proces ja č anja autonomije i slobode u kreiranju nastave, NOK autonomiju škola i nastavnika širi i na razinu srednjih škola. Tako bi novi kurikulumi (nacionalni, predmetni i školski), Državni pedagoški standardi i zakonom propisano vremensko optere ć enje u č enika predstavljali okvir u kojem nastavnici s više autonomije i kreativnosti izvode nastavu. Kvaliteti nastave pridonosi i stru č no usavršavanje nastavnika. Najvažniji organizator stru č nih skupova, radionica i programa sa svrhom profesionalnog usavršavanja nastavnika i stru č nih suradnika je Agencija za odgoj i obrazovanje. Osim nje i druge obrazovne agencije, visoka u č ilišta i nevladine udruge, mogu osmišljavati i provoditi programe nastavni č ke edukacije. Pravilnik o napredovanju nastavnika u osnovnim i srednjim školama detaljno propisuje koje uvjete nastavnik mora zadovoljiti. Pritom se vrednuje uspješnost u radu s u č enicima, izvannastavni stru č ni rad i stru č no usavršavanje. FINANCIRANJE OBRAZOVNOG SUSTAVA Godišnje izvješ ć e Ministarstva financija(2008.) navodi da u funkcijskoj klasifikaciji rashoda državnog prora č una za 2007. godinu udio obrazovanja iznosi 8,4%. Istovremeno taj udio u BDP-u je iznosio 3,4%, jednako kao i 2005. godine. Tablica 8. prikazuje komparativne podatke o javnom ulaganju u obrazovanje u Hrvatskoj u odnosu na neke zemlje EU-a. U tablici su posebno istaknute tranzicijske zemlje s kojima se Hrvatska č esto uspore đ uje. Tako Ma đ arska, Poljska i Slovenija ulažu 0,5-0,7% BDP-a više za obrazovanje, dok Č eška ulaže 0,5% BDP-a manje od Hrvatske. 12

Tablica 8. Javno financiranje obrazovanja u postotku BDP-a, 2005. Hrvatska EU27 Č eška Njema č ka Francuska Ma đ arska Austrija Poljska Rumunjska Slovenija Slova č ka Švedsk a Velika Britanija 4,59 4,72 4,07 4,17 5,43 5,12 5,04 5,38 3,33 5,31 3,66 6,19 5,03 Izvor: EUROSTAT, 2009. Ako se usporede podaci Ministarstva financija i EUROSTAT-a, postoji razlika izme đ u prora č unskog financiranja i ukupnog financiranja s obzirom na udio u BDP-u. Ta razlika se odnosi na financiranje iz sredstava gradova i županija, jer iako je obrazovanje u najve ć oj mjeri financirano od središnje države, jedinice lokalne i regionalne samouprave tako đ er sudjeluju u financiranju predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Financiranje obrazovanja u europskim zemljama važan je dio javnih rashoda, a razlika izme đ u zapadnoeuropskih i isto č noeuropskih zemalja je u ve ć em udjelu privatnog investiranja u obrazovanje na Zapadu(Kiss, 2002). Uzrok tome je višedesetljetna dominacija državnog/društvenog vlasništva i netržišnih ekonomskih mehanizama u isto č noeuropskim zemljama dok se u zapadnoeuropskim zemljama razvijao i javni i privatni obrazovni sektor. Op ć enito uzevši, Hrvatska danas nema razvijeni privatni obrazovni sektor pa kad govorimo o financiranju obrazovanja u pravilu mislimo na javni sektor (Jafarov i Gunnarsson, 2008). No, u predškolskom odgoju i naro č ito visokom obrazovanju primje ć uje se ve ć i udio privatnog financiranja. MMF procjenjuje da je udio privatnog financiranja obrazovanja otprilike 0,75% BDP-a, a odnosi se uglavnom na predškolski odgoj i visoko obrazovanje (Jafarov i Gunnarsson, 2008.). Dostupni statisti č ki podaci govore o 0,2% BDP-a vrijednosti privatnih ulaganja u obrazovanje u 2004. godini(EUROSTAT, 2008). Kao što je izneseno ranije, u Hrvatskoj je u javnim vrti ć ima smješteno 87,03%, a u privatnim 12,97% djece. Dje č ji vrti ć i su u nadležnosti gradova i op ć ina. Cijena smještaja se odre đ uje po ekonomskim na č elima, a potom svaki grad i op ć ina posebno odre đ uje u kojoj mjeri ć e subvencionirati cijenu boravka u dje č jem vrti ć u. Ne postoji jedinstvena baza podataka o cijenama boravka u vrti ć u niti o postotku subvencioniranja pa tako za primjer možemo uzeti gradske vrti ć e u Zagrebu. Mjese č na cijena 10-satnog boravka je 1.500 kn, a roditelji pla ć aju 400 kn, što iznosi 26,67% udjela u ukupnom trošku. Pojedine skupine ostvaruju pravo na besplatni boravak ili popust, kao što su djeca žrtava ili invalida domovinskog rata, djeca samohranih roditelja, više djece iz iste obitelji ili djeca iz obitelji s težim zdravstvenim ili socijalnim problemima 4 . Nadalje, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi(NN, 30/09) predvi đ a sufinanciranje privatnih škola na temelju vrednovanja kvalitete nastave. Privatne škole se pretežno financiraju školarinama, a brigu o financiranju vode osniva č i takvih škola. Budu ć i da se privatne škole financiraju i školarinama možemo zaklju č iti da osobe slabijeg imovinskog stanja ne mogu platiti školarinu koje su za srednje škole raspona 3.500-4.300€ godišnje 5 . Ipak, to za sad ne predstavlja ozbiljan problem jer je velika ve ć ina u č enika u javnom obrazovanju. Rezultati nacionalnih ispita po školama nisu javni, no prema nekim neslužbenim procjenama kvalitete 6 samo jedna privatna škola se nalazi me đ u pet najboljih škola što ukazuje kako privatno obrazovanje još uvijek nije sinonim za kvalitetu. Procjenjuje se da oko 2.300(1,2%) u č enika poha đ a privatne srednje škole, a MZOŠ izdvaja mjese č no oko 200€ po u č eniku. S obzirom da je uvo đ enje vanjskog vrednovanja u tijeku, postoje 4 Više informacija dostupno je na web stranicama uprave Grada Zagreb http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=522 5 Prema informaciji objavljenoj na portalu Poslovni.hr, http://www.poslovni.hr/41896.aspx 6 Više informacija dostupno je na web stranicama http://www.petagimnazija.hr/arhiv/588 13

naznake da ć e se financiranje privatnih škola uvjetovati rezultatima vanjskog vrednovanja. Ministarstvo ć e izdašnije sufinancirati škole koje ostvare bolje rezultate 7 . Zna č ajan udio privatnog financiranja u visokom obrazovanju predstavljaju školarine. Kroz protekle se godine sustav visokog obrazovanja širio ve ć im dijelom u podru č ju stru č nih studija te kroz širenje upisnih kvota za studente koji pla ć aju školarine. Školarine za dodiplomske studije se odre đ uju na godišnjoj osnovi temeljem odluke Rektorskog zbora, dok je sustav ostalih školarina za razne stru č ne, profesionalne i poslijediplomske studije sasvim dereguliran. Takva je politika dovela do stalnog rasta školarina. U 2007. godini je oko 49% studenata na sveu č ilištima pla ć alo studij(Bajo, 2008 8 ). Dodatan je problem što se školarine utvr đ uju nevezano za materijalni status studenta. U prolje ć e 2009. godine studenti na nekoliko sveu č ilišta u Hrvatskoj su pokrenuli blokadu nastave u sklopu zahtjeva za pravo na besplatno studiranje. DRUGA OBRAZOVNA ŠANSA Prema podacima EUROSTAT-a za 2006. godinu stopa ranog napuštanja obrazovnog sustava za Hrvatsku je 5,3%. U tablici 9. prikazana je stopa za još neke europske zemlje. Hrvatska ima zna č ajno manji postotak mladih koji rano napuštaju sustav od mnogih europskih zemalja i od prosjeka za EU. Tablica 9. Stope ranog napuštanje obrazovanja Hrvatsk a EU27 Č eška Njema č ka Francuska Ma đ arska Austrija Poljska Rumunjska Slovenija Slova č ka Švedska Velika Britanija 5,3 15,3 5,5 13,8 13,1 12,4 9,6 5,6 19,0 5,2 6,4 12,0 13,0 Izvor: EUROSTAT, 2009. S obzirom da se u Hrvatskoj dosad nije istraživalo rano napuštanje ili ispadanje iz sustava obrazovanja, jedini korisni podaci su oni koje nam daje EUROSTAT i posredni podaci o stopama upisa i završavanja osnovne i srednje škole za 2004. godinu(MZOŠ, 2005). Tako su stope za osnovnu školu iznosile 96,5% za upis, a 91% za završavanje(prosjek EU 96%). Za srednje škole stopa upisa je 79,2%, a završavanja 75%(prosjek EU 78,7%). Osobe koje su ispale iz sustava imaju mogu ć nost u posebnim obrazovnim ustanovama nadoknaditi propuštene godine osnovnog i srednjeg školovanja, kao što je navedeno u dijelu izvješ ć a o obrazovanju odraslih. Visoko obrazovanje se dosad pokazalo kao neu č inkovito. Veliki broj upisanih studenata ne završava studij. Babi ć Z.(2004.) je usporedbom statisti č kih podataka o udjelu diplomiranih studenata u broju upisanih studenata sa šestogodišnjim pomakom došao do raspona 40,1%- 43,5%. Za razdoblje 1997.- 2003. MZOŠ(2005.) navodi stopu odustajanja na visokim u č ilištima od 69,5% kao i plan da snizi tu visoku stopu, no nije jasno na koji se na č in planira to posti ć i. Postoje o č ekivanja da ć e provedba bolonjskog procesa utjecati na to zbog promjene na č ina rada i studentovog napredovanja u visokom obrazovanju. Bit druge šanse najjasnije se o č ituje u ideji cjeloživotnog obrazovanja. Odrasle osobe nakon završetka formalnog obrazovanja mogu poha đ ati neke oblike obrazovanja i osposobljavanja. EUROSTAT(2009.) daje podatke za 2006. o postotku odraslih osoba u dobi 25-64 godine koja su u 7 Prema informaciji objavljenoj na portalu Poslovni.hr, http://www.poslovni.hr/96952.aspx 8 Više informacija dostupno je na web stranicama Instituta za razvoj obrazovanja, na http://www.iro.hr/hr/razvoj-visokogobrazovanja/pravo-na-obrazovanje/edukacijski-materijali/ 14

razdoblju od 4 tjedna prije istraživanja sudjelovala u nekom obrazovnom programu(tablica 10). Hrvatska tako zna č ajno zaostaje za drugim tranzicijskim zemljama, a posebno za skandinavskim zemljama i Velikom Britanijom. Tablica 10. Stope uklju č enosti odraslih u obrazovne aktivnosti Hrvatska EU27 Č eška Njema č ka Francuska Ma đ arska Austrija Poljska Rumunjska Slovenija Slova č ka Švedska Velik a Britanija 2,1 9,6 5,6 7,5 7,5 3,8 13,1 4,7 1,3 15,0 4,3 32,1 26,6 Izvor: EUROSTAT, 2009. Nacionalno vije ć e za konkurentnost je iznijelo preporuke za pove ć anje konkurentnosti(NVK, 2003.) me đ u kojima se nalazi i poticanje cjeloživotnog obrazovanja. Osnivanjem Agencije za obrazovanje odraslih zapo č eo je put ja č anja institucionalne podrške obrazovanju odraslih. U tijeku je provedba projekta CARDS 2004 s ciljem stvaranja suvremenog i fleksibilnog koncepta obrazovanja odraslih, no rezultati provedbe tog projekta još nisu poznati. OBRAZOVANJE I TRŽIŠTE RADA U zadnjem izvješ ć u o provedbi Zajedni č kog memoranduma o socijalnoj uklju č enosti Republike Hrvatske(2009), Europska komisija poti č e Hrvatsku da posebnu pažnju posveti smanjenju neuskla đ enosti na tržištu rada pri provedbi reformi u srednjoškolskom i visokoškolskom sustavu, te naro č ito pri reformi strukovnog obrazovanja. Nadalje, Središnji državni ured za razvojnu strategiju je u dokumentu Strateški okvir za razvoj 2006.-2013. naglasio potrebu uskla đ ivanja obrazovanja s tržištem rada. Iz sustava obrazovanja postoje dva temeljna izlaza na tržište rada, prvi je strukovno obrazovanje, a drugi visoko obrazovanje. Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) provodi opsežne analize u kojima predvi đ a potrebe tržišta rada za pojedinim vještinama u zemljama Europske unije(CEDEFOP, 2008.; CEDEFOP, 2009). U Hrvatskoj trenutno ne postoji institucija koja bi radila sli č ne analize. Ipak postoji sustavno pra ć enje stanja zaposlenosti i nezaposlenosti(po pojedinim sektorima i zanimanjima) koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a sli č ne analize ponude i potražnje na tržištu rada objavljuju se na portalu MojPosao. Unato č nedostatku analiza, u strateškim dokumentima se obilato navodi potreba za uskla đ ivanjem obrazovanja s tržištem rada i gospodarskim potrebama op ć enito. Suradnja s gospodarstvom, navedena kao cilj, tako postaje jedna od temeljnih pretpostavki svih obrazovnih reformi, te se navodi u Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. i u Strategiji razvoja sustava strukovnog obrazovanja u RH 2008.-2013, gdje se konkretno spominje rok u 2012. godini za obradu i analizu podataka prikupljenih u istraživanju tržišta rada. U sklopu programa CARDS 2002 napravljena je komparativna studija tržišta rada i sustava strukovnog obrazovanja(ASO, 2006.). Ta studija je poslužila kao polazište za ukidanje dotadašnjih 33 obrazovnih podru č ja i 330 strukovnih programa. Trenutno postoji 13 strukovnih sektora i 199 strukovnih programa. Provedena racionalizacija predstavlja korak u boljem uskla đ ivanju strukovnog obrazovanja s tržištem rada. Veliki problem predstavlja č injenica da se nitko sustavno ne bavi pra ć enjem stanja i prognoziranjem budu ć ih kretanja na tržištu rada(Crnkovi ć-Pozai ć ,2008). Dostupni su jedino nepovezani podaci o zaposlenosti i nezaposlenosti pojedinih obrazovnih profila iz kojih se posredno iš č itava op ć a slika o nelogi č nostima upisnih kvota za strukovno obrazovanje. Druga specifi č na skupina pitanja vezana je uz potrebe poslodavaca za znanjima i vještinama specifi č nih obrazovnih profila. Od 2003. godine izra đ eno je nekoliko studija koje se bave tom temom 15

(Lowther, 2004.; Pološki i Frajli ć, 2004; Bezinovi ć i Risti ć Dedi ć, 2005.). Op ć eniti zaklju č ak je da strukovno obrazovanje nije uskla đ eno s potrebama gospodarstva. Kao nedovoljno razvijene isti č u se prakti č ne vještine, timski rad, sposobnost u č enja i samostalnost zaposlenika. S obzirom da je reforma strukovnog obrazovanja zapo č ela nedavno, tek ć e budu ć nost pokazati u kojoj mjeri ć e rezultati ovakvih studija utjecati na sam tijek reforme. Visoko obrazovanje tako đ er nema jasnu poveznicu s tržištem rada. Analiza promjena u visokom obrazovanju(Babi ć, Matkovi ć, Šoši ć, 2006.) pokazala je da ne postoji politika upisnih kvota na visoka u č ilišta. Iako se zna da postoje deficitarna zanimanja(npr. lije č nici i informati č ki inženjeri) i dalje se obilato odobravaju visoke kvote za društvene i humanisti č ke studije. Veliki broj diplomiranih (npr. ekonomista i pravnika) suo č ava se s dugotrajnim traženjem posla. Ne postoje naznake da ć e uskoro do ć i do neke zna č ajnije promjene. Razlog tome je dvojak. S jedne strane službena hrvatska politika usmjerena je na pove ć anje broja visokoobrazovanih. Društveni i humanisti č ki studijski programi su jeftiniji u provedbi od tehni č kih programa. Zbog toga se u postoje ć u strukturu ne ć e radikalno zadirati dok god ovakav sustav poboljšava statisti č ke pokazatelje. S druge strane sveu č ilišta imaju zajam č enu autonomiju i daleko ja č u društvenu vidljivost i utjecaj. Uskla đ ivanje tercijarnog obrazovanja s tržištem rada zadiralo bi u interese visokih u č ilišta, vjerojatno bi dovelo do odre đ enih napetosti pa državna politika ne želi riskirati sukob. Ipak kao argument se č esto isti č e i vrijednost visokog obrazovanja sama po sebi, a njegovo zna č ajnije vezivanje za gospodarske interese sa sobom povla č i i niz kontroverzi o svrsi i smislu visokog obrazovanja. Unato č višestrukim zahtjevima iskazanima u raznim strategijama, izvješ ć ima i akademskim analizama, zaklju č ak je da trenutno u Hrvatskoj ne postoji cjelovita i dugoro č na politika povezivanja obrazovnog i gospodarskog sektora. OBRAZOVANJE I SPOJIVOST OBITELJI I POSLA Za razliku od ve ć ine zapadnoeuropskih zemalja, Hrvatsku s jedne strane karakterizira ulazak žena na tržište rada ve ć sredinom prošlog stolje ć a i dominantna zaposlenost s punim radnim vremenom uz manjkavosti u normativnom reguliranju radnih i socijalnih prava, a s druge strane, pretežno kompenzacijski orijentirana obiteljska politika i nedostatak mjera usmjerenih na uskla đ ivanje obiteljskih i radnih obveza(Dobroti ć i Laklija, 2009). U tom je pogledu za Hrvatsku prije svega karakteristi č na nedovoljna razvijenost usluga namijenjenih obiteljima. Analize pokazuju(Matkovi ć 2007.; 2008.a) da Hrvatska zaostaje za europskim zemljama u pokrivenosti programima predškolske skrbi, što je jedna od zna č ajnih politika kojom se stvaraju preduvjeti za uskla đ ivanje obiteljskih i poslovnih obveza, odnosno koja utje č e na odluku o ulasku ili ostajanju u nekom obrazovnom programu. Matkovi ć T.(2007.) zaklju č uje da programi predškole i kra ć i programi boravka ne olakšavaju roditeljima uskla đ ivanje obiteljskih i radnih obveza. Posljednjih godina raste stopa uklju č enosti djece u dje č je vrti ć e(43% u 2004., a 56,64% u 2008). EUROSTAT(2008.) daje usporedne podatke o uklju č enosti č etverogodišnjaka u obrazovni sustav. Za 2005. hrvatska stopa iznosi 44,7%, a prosjek EU je 85,7%. Za hrvatsku su obitelj karakteristi č ne i spore vrijednosne promjene te ona još uvijek zadržava tradicionalna obilježja. Istraživanja(Topol č i ć, 2001.; Zrinš č ak i Geiger, 2008.) pokazuju da dok je došlo do emancipacije žena u društvu, prije svega na tržištu rada, tradicionalna se podjela poslova unutar obitelji i dalje zadržala. U 2006. godini samohrane majke svjedo č e o diskriminaciji pri zapošljavanju č etiri puta više nego o č evi, a 20% roditelja navodi da je njihov obiteljski status problem prilikom dobivanja ili obavljanja posla(UNDP, 2007). Novi Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama(NN, 85/08) predstavlja pomak kako u smjeru razvoja fleksibilnijeg radnog optere ć enja koje uzima u obzir obiteljske obveze. Glavne novine su 16

mogu ć nost da se rodiljni dopust po isteku obveznog dijela može koristiti kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, do devet mjeseci starosti djeteta. Nakon toga, propisana je mogu ć nost korištenja prava na roditeljski dopust u cijelosti ili u dijelovima do navršene osme godine života djeteta, uz mogu ć nost njegova korištenja u punom opsegu ili kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena u dvostrukom trajanju. Produženi boravak u školi je organiziran u samo 13,5% škola, a u školskoj godini 2007./2008. njime je bilo obuhva ć eno 12.060 u č enika. Najve ć i udio škola s organiziranim produženim boravkom je u Gradu Zagrebu(86% škola) te u Istarskoj županiji(74% škola), dok u pet županija produženi boravak nije organiziran niti u jednoj školi: Li č ko-senjska, Viroviti č ko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Šibensko-kninska(MZSS, 2008). UKLJU Č ENOST U Č ENIKA, STUDENATA, RODITELJA I ŠIRE JAVNOSTI U DEBATU O OBRAZOVANJU U Hrvatskoj postoje formalna tijela koja bi trebala omogu ć iti zastupljenost mišljenja u č enika, studenata i roditelja u raspravama o obrazovanju, no ne postoji jasna politika uklju č ivanja šire javnosti, a posebno u č enika, studenata i roditelja u debatu o obrazovanju. Glavno studentsko predstavni č ko tijelo je Hrvatski studentski zbor, s organiziranim podružnicama na svim hrvatskim sveu č ilištima. Nacionalno vije ć e u č enika je savjetodavno tijelo MZOŠ-u, koje se sastoji od 21 č lana, odnosno po jednog predstavnika svake županije i Grada Zagreba. No, č ini se da bez obzira na ove formalne strukture u č enici i studenti slabo utje č u na kreiranje obrazovne politike. Nedovoljnu uklju č enost dionika u obrazovnom sustavu signaliziraju prosvjedi u č enika srednjih škola protiv uvo đ enja državne mature u prolje ć e 2008. godine, zatim studenata protiv školarina prvi puta u jesen 2008. godine te ponovno u prolje ć e 2009. godine. Roditelji u č enika sudjeluju u radu škole kroz Vije ć e roditelja sastavljeno od predstavnika roditelja škole i kroz školske odbore(jedan od devet č lanova je predstavnik roditelja). Navedena tijela omogu ć avaju im da iznose mišljenja i prijedloge vezane za funkcioniranje konkretne škole, no kroz te mehanizme oni nisu uklju č eni u širu obrazovnu politiku i debatu o obrazovanju. Proteklih su se godina roditelji organizirali u petnaestak nevladinih udruga. Ve ć ina udruga uklju č uje roditelje č ija djeca imaju neku poteško ć u u razvoju(npr. Puž, An đ eli, Oko, Dar), a neke su otvorene svim roditeljima(npr. Korak po korak). Ne postoji zna č ajnija javna vidljivost ovih udruga niti utjecaj na obrazovnu politiku. Obrazovne teme su podzastupljene u medijima. Hrvatska radio televizija ima jednu specijaliziranu emisiju u kojoj se stru č no raspravlja o stanju i potrebama obrazovanja(polusatna dvotjedna emisija Indeks). Pored toga se obrazovne teme pojavljuju u informativnim emisijama tek pri izvanrednim prilikama kao što su u č eni č ki i studentski prosvjedi ili slu č ajevi nasilja u školama. Širenjem interneta mogu se prona ć i sadržaji koji se odnose na obrazovnu politiku, ali su ograni č ene javne vidljivosti(npr. H-Alter, IRO). U dnevnom tisku se osim dnevnih vijesti na temu obrazovanja mogu prona ć i i ozbiljnije analize stanja u obrazovanju. 17

ZAKLJU Č CI I PREPORUKE U Hrvatskoj posljednjih godina ja č a svijest o važnosti obrazovanja. Tako đ er, uklju č ivanje ranjivih skupina postaje sastavni dio obrazovne politike. Strateški dokumenti Ministarstva, ali i planovi djelovanja obrazovnih agencija, posve ć uju punu pozornost politici inkluzivnosti. Na temelju podataka izloženih u ovoj studiji, o hrvatskom obrazovnom sustavu može se zaklju č iti: • Stopa uklju č enosti djece u predškolski odgoj nije na razini Europske unije, ali pokazuju trend rasta. • Stopa uklju č enosti djece u osnovno obrazovanje je zadovoljavaju ć a i na razini je s drugim europskim zemljama. • Stopa uklju č enosti mladih u srednje obrazovanje zaostaje za razinom Europske unije, ali pokazuje trend rasta. • Stopa ispadanja iz sustava osnovnog i srednjeg obrazovanja je niska. • Postoji trend sve šireg uklju č ivanja mladih u visoko obrazovanje, ali postoje problemi dugotrajnog studiranja i velikog postotka ispadanja iz sustava. • Cjeloživotno obrazovanje nije dovoljno razvijeno posebice u usporedbi sa zemljama EU. • Princip inkluzivnosti je dominantan na č in obrazovanja djece s posebnim potrebama. • Ulaganje u obrazovanje blago zaostaje za prosjekom EU, a u strukturi iznadprosje č no dominiraju javna ulaganja. Budu ć e aktivnosti u obrazovnom sektoru treba usmjeriti prema sljede ć im aktivnostima: • Širenje mreže ustanova predškolskog odgoja i uvo đ enje socijalnih kriterija pri upisu u dje č ji vrti ć(prednost pri upisu i subvencioniranje boravka djece roditelja slabijeg imovinskog stanja). • Daljnje prilago đ avanje škola djeci s invaliditetom i sustavno stru č no usavršavanje nastavnika za rad s takvom djecom. • Korištenje rezultata vanjskog vrednovanja pri kreiranju aktivne obrazovne politike; dodatna ulaganja i poticaji za škole sa slabijim rezultatima, ali i nagrade za škole s dobrim rezultatima. • Poboljšanje studentskog statusa; širenje i poticanje oblika stipendiranja s posebnim naglaskom na stipendiranje studenata iz ranjivijih skupina i slabijeg imovinskog stanja te gradnja dodatnih smještajnih kapaciteta. • Ja č anje veleu č ilišta i sveu č ilišta u manjim gradovima kako bi se olakšala dostupnost visokog obrazovanja. • Osmišljavanje javnog sustava za cjeloživotno obrazovanje i poticaja za korisnike i poslodavce kako bi se što aktivnije uklju č ili u njegovu realizaciju. • Odre đ ivanje institucije za sustavno pra ć enje i prognoziranje trendova na tržištu rada te korištenje analiza u kreiranju politike obrazovanja i zapošljavanja. • Dodatno otvaranje prema javnosti; ja č anje medijske prisutnosti(posebice u javnim medijima) te dodatno angažiranje roditelja, u č enika i studenata preko formalnih tijela(vije ć a roditelja, vije ć a u č enika i studentskog zbora) u raspravi o aktualnom stanju i budu ć em smjeru obrazovne politike. 18

LITERATURA I IZVORI ASO(2006). Komparativna studija tržišta rada i sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Hrvatskoj. Zagreb: Agencija za strukovno obrazovanje. Babi ć, Z.(2004). Participacija i ulaganje u obrazovanje u Hrvatskoj. Privredna kretanja i ekonomska politika 101/2004. str. 29.-53. Babi ć, Z., Matkovi ć, T., Šoši ć, V.(2006). Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tržištu rada. Privredna kretanja i ekonomska politika 108/2006. str. 28.-65. Bezinovi ć P. i Risti ć Dedi ć, Z.(ur.)(2005). Strukovno obrazovanje i državna matura iz perspektive gospodarstva. Zagreb: Institut za društvena istraživanja(neobjavljeni dokument). CEDEFOP(2008). Future skill needs in Europe. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. CEDEFOP(2008). Skills for europe's future: anticipating occupational skill needs. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. Crnkovi ć-Pozai ć, S.(2008). Budu ć e potrebe na tržištu rada- možemo li bez imigracije. U: Useljeni č ka politika u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva. Zagreb: Hrvatska gospodarska komora. Dobroti ć, I. i Laklija, M.(2009). Korelati sukoba obiteljskih i radnih obveza u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku 16(1) str. 45.-63. DZS(2008). Statisti č ki ljetopis 2008. Zagreb: Državni zavod za statistiku. EUROSTAT(2008). Key figures on Europe. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. Hrvatski sabor(1997./2007). Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi. Zagreb:(NN, 10/97, 107/07) Hrvatski sabor(2000). Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Zagreb: NN, 51/00. Hrvatski sabor( 2003./04./07). Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb: NN, 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07. Hrvatski sabor(2007). Zakon o obrazovanju odraslih. Zagreb: NN, 17/07. Hrvatski sabor(2009). Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Zagreb: NN, 30/09. HZJZ(2009). Izvješ ć e o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Kiss, I.(2002). Financiranje obrazovanja u Europi i Republici Hrvatskoj. Ekonomija 1/IX. str. 69.-96. Lowther, J.(2004). Konkurentnost hrvatskih ljudskih resursa – kvaliteta formalnog obrazovanja. U: Konkurentnost hrvatske radne snage. Zagreb: Institut za javne financije. Matkovi ć, T.(2007). Obuhvat sustavom predškolske skrbi u Hrvatskoj, 1989.-2005. Revija za socijalnu politiku 14(1) str. 123.-135. Matkovi ć , T.(2008). Tko što radi? Dob i rod kao odrednice položaja na tržištu rada u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku 15(3) str. 479.-502. MF(2008). Godišnje izvješ ć e Ministarstva financija za 2007. godinu. Zagreb: Ministarstvo financija. MOBMS(2007). Nacionalna strategija izjedna č avanja mogu ć nosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. Zagreb: Narodne novine 63/07. MZOŠ(2005). Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. MZOŠ(2007). Pregled postignu ć a 2004.-2007. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. MZOŠ(2007). Nacionalni program mjera za uvo đ enje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. MZOŠ(2008). Državni pedagoški standardi. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. MZOŠ(2008). Strategija razvoja sustava strukovnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2008.-2013. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. 19

MZSS(2008). Izvješ ć e o provedbi Zajedni č kog memoranduma o socijalnom uklju č ivanju Republike Hrvatske, izme đ u Vlade RH i EK za razdoblje od ožujka 2007. do lipnja 2008. godine. Zagreb: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. NVK(2003). 55 preporuka za pove ć anje konkurentnosti – obrazovanje za rast i razvoj. Zagreb: Nacionalno vije ć e za konkurentnost. Pološki N. i Frajli ć D., 2004. Pokazatelji konkurentnosti hrvatske radne snage – rezultati empirijskog istraživanja. U: Konkurentnost hrvatske radne snage. Zagreb: Institut za javne financije. Središnji državni ured za razvojnu strategiju(2006). Strateški okvir za razvoj 2006.-2013. Zagreb: Središnji državni ured za razvojnu strategiju. TOPOL Č I Ć, D.( 2001). Muškarci to ne rade: Rodno segregirana podjela rada u obitelji. Društvena istraživanja 10, str. 767.-788. UNDP(2007). Izvješ ć e o društvenom razvoju – Hrvatska 2006. Zagreb: United Nations Development Programme. Zrinš č ak, S. i Geiger, M.(2008). Lica obiteljske pluralizacije- ideali muškosti i ženskosti, podjela rada i obiteljska socijalizacija. U: Muško i žensko stvori ih. Žene i muškarci u življenju i u službi Božjeg poslanja. Split: Franjeva č ki institut za kulturu mira, str. 113.-134. 20