Adnan Rondi ć P O V R A T A K Izme đ u privida i stvarnosti 1

POVRATAK Izme đ u privida i stvarnosti Autor studije: Adnan Rondi ć Izdava č: FONDACIJA FRIEDRICH EBERT - Ured u Sarajevu Za Izdava č a: Edhem Mušiki ć Metodologija studije: Mr. sc. Lejla Tur č ilo Prijevod na engleski jezik: Senada Kreso Lektorica: Azra Bakši ć Štampa: Kaligraf Sarajevo Tiraž: 500 primjeraka 2

Veliko hvala za nesebi č no u č eš ć e u TV projektu Povratak: Edi Mušiki ć u, Elviru Švraki ć u, Kenanu Ć erimagi ć u, Amini Gvozden, Aidi Karamuji ć, Jasminu Smajlovi ć u, Bakiru Deljkovi ć u, Mirsadi Suljovi ć i montažerima TV Hayat. 3

4

U V O D 5

6

POVRATAK U BiH – LAKMUS PAPIR REINTEGRACIJE I BUDU Ć NOSTI DRŽAVE Sto osamdeset hiljada osoba raseljenih unutar BiH te 400.000 njenih gra đ ana koji sada žive u č etrdesetak zemalja svijeta, još nisu iskoristili pravo na povratak. U periodu od 1992. do 1995., približno 2,3 miliona ljudi bilo je primorano napustiti svoje domove. Statistike govore, a podatak je saop ć en i na prvom Kongresu izbjeglih i raseljenih osoba BiH, održanom 27. juna 2007., da se od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma do danas u BiH vratilo blizu milion osoba. Ovo su podaci vladinih zvani č nika. Interesovanje za povratak u BiH ne opada, sude ć i po broju podnesenih zahtjeva za registriranje potencijalnih korisnika pomo ć i na osnovu javnog poziva Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Rije č je o više od 40.000 porodica, odnosno oko 135.000 osoba koje se žele vratiti u svoje domove. Proces povrata imovine i stanarskih prava realiziran je u visokom procentu: 99,7%. Prema službenim pokazateljima, u BiH je od ukupno blizu 445.000 potpuno srušenih ili devastiranih stambenih jedinica, obnovljeno blizu 260.000, što je oko 45 posto. Tako kaže statistika. Stanje na terenu, ipak, govori nešto druga č ije. Ne postoji ni približno ta č na evidencija prodane ili zamijenjene imovine, nakon što je ona vra ć ena u posjed ranijim vlasnicima ili nositeljima stanarskog prava. Nemali broj povratnika, povratnici su samo na papiru. Dio njih u ranija mjesta prebivališta navra ć a tek u vrijeme ljetnih odmora, dio njih vrijeme boravka, u razli č itim omjerima,«raspore đ uje» u oba bosanskohercegova č ka entiteta. 7

Kakav je danas položaj povratnika u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost? Može li se dati generalna ocjena procesa koji je zapravo klju č reintegracije BiH? Vladini izvještaji, naj č eš ć e preko resornih ministarstava, daju, preovla đ uju ć e, optimisti č nu sliku, ali i detektiraju odre đ ene probleme, objektivne ili subjektivne prirode, kad je proces povratka u pitanju. Tako Safet Halilovi ć, ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vije ć u ministara BiH, kaže:«U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice smo posljednjih mjeseci obavili č itav niz razgovora sa predstavnicima razli č itih institucija i organizacija pokušavaju ć i ih animirati da pomognu povratnicima, jer sredstva predvi đ ena u budžetima na svim nivoima u našoj zemlji nisu dovoljna za realizaciju povratka, na šta smo mi u više navrata upozoravali javnost. Mi smo napravili detaljnu analizu stanja u oblasti povratka, sa financijskim procjenama za svaku op ć inu. Svjesni smo da se u naredne tri- č etiri godine moramo maksimalno angažirati kako bismo svakoj osobi koja to želi omogu ć ili povratak. Svjesni smo, tako đ er, da to ne ć e biti nimalo lak posao. Želim podsjetiti da mi imamo strategiju za realizaciju aneksa VII Dejtonskog sporazuma, kao jednog od klju č nih dokumenata u djelovanju Ministarstva i Vije ć a ministara u ovoj oblasti fonda.» Dalje, ministar Halilovi ć prvo navodi statisti č ke podatke o procesu povratka a onda nastavlja:«Najslabiji rezultati ukupnog procesa povratka i reintegracije, ostvareni su upravo na ovom planu. U složenoj ustavnopravnoj situaciji podjele nadležnosti i financiranja, kakva je danas u našoj zemlji, veoma je teško napraviti progresivne korake, koji bi vodili jednom sistemskom rješenju pitanja prava na zdravstvo, školstvo, socijalnu zaštitu, 8

zapošljavanje, deminiranje i tako dalje, što su sve elementi održivog povratka.» 1 Predstavnik UNHCR-a za BiH James Lynch isti č e da je mnogo toga postignuto u oblasti povratka i održivog ostanka u BiH, ali i dalje je potrebno ulagati napore u povratak raseljenih osoba, posebno na zbrinjavanju ljudi iz kolektivnih smještaja. S druge strane, izvještaj Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, č iji se zna č ajan dio odnosi na proces povratka u BiH, daje prili č no druga č iju sliku: «U 2006. manjinskih povrataka gotovo da nije bilo. Mada se niko zbirno ne bavi analizom broja vra ć ene, pa prodate ili zamijenjene nekretnine, obilaskom povratni č kih naselja i gradova može se ustvrditi kako je više od 50% u vlasništvo vra ć enih stanova, ku ć a i posjeda, nekom vrstom kupoprodajnih ili zamjenskih ugovora promijenilo vlasnika, a barem još 30 posto je u procesu prodaje ili se koristi samo vikendom. Predmetom prodaje su i neki tek obnovljeni objekti sredstvima povratni č kih fondova. Slabe rezultate provedbe Aneksa 7 u 2006. dodatno optere ć uje, nerijetka, pojava onih koji su se prije godinu ili više vratili, da bi sada, zbog neodrživog povratka, opet krenuli tamo gdje misle da mogu pre/živjeti. 1 http://www.slobodnaevropa.org 9

Ocjene HK podudaraju se i sa podacima Saveza udruženja izbjeglica i raseljenih lica BiH. S druge strane, zvani č ni izvori – državno i entitetska ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kao i UNHCR, koji, primjenjuju ć i č udnu metodologiju, ostaju pri tvrdnji da je broj povratnika premašio milion. Ako se po đ e od toga da je u toku posljednjeg rata s ku ć nog praga pomjereno oko 2,2 miliona stanovnika i to dovede u vezu sa podatkom temeljenim na preciznim statistikama saopštenim na Tre ć em kongresu Svjetskog saveza dijaspore, održanom 2006. u BiH, da u 110 zemalja svijeta živi oko milion i 300 hiljada Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti, pa tome doda broj interno raseljenih u BiH, koji je najnovijom reregistracijom zaokružen na 180.000, i barem dvostruko toliko onih koji su reregistracijom izgubili taj status jer su se mogli vratiti, a nisu – pomenuta procjena dobija na objaktivnosti. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, me đ utim, procjenjuje da izvan BiH trenutno boravi još oko pola miliona osoba koje su BiH napustile od 1992. do 1995. i koje su kao takve evidentirane kao izbjeglice iz BiH. Prvi, sveobuhvatan, zvani č ni popis raseljenih osoba u BiH proveden je krajem 2000., kada je registrirano 183.355 raseljenih porodica, odnosno 556.214 osoba. Prema posljednjim podnesenim porodi č nim zahtjevima za reviziju statusa, 180.000 osoba raseljenih u BiH još uvijek traži trajno rješenje. U neuslovnim kolektivnim centrima širom BiH, prema podacima Saveza udruženja izbjeglica i raseljenih lica, živi još oko 7.000 ljudi. Samo u Mihatovi ć ima kod Tuzle u jednom centru je smješteno 825 ljudi, a u Karakaju kod Zvornika 77 porodica. Oni koji su u posljednjoj reregistraciji izgubili izbjegli č ki status tvrde da se u kolektivnom smještaju nalazi znatno ve ć i broj ljudi, ali i 10

da njih nema u evidencijama. Tek ponegdje se spominju kao socijalni slu č ajevi. Prema podacima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske, samo na podru č ju ovog entiteta registrirano je u 2006. godini 26.990 raseljeni č kih i oko 2000 izbjegli č kih porodica. Isto ministarstvo raspolaže podatkom da više od 6.300 lica u RS koristi alternativni smještaj. Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH navodi da u cijeloj BiH ima još oko 150.000 raseljenih osoba. Zbirne podatke nema niko, pogotovu ne one o broju ljudi koji su se tokom 2006. vratili na predratne adrese. Č ak ni na lokalnom nivou, u šta su se mogli uvjeriti č lanovi Misije Helsinškog komiteta za ljudska prava prilikom posjeta bosanskohercegova č kim opštinama – od Ilidže i Hadži ć a, preko Mostara, Drvara, Bosanskog Petrovca i Bugojna, preko Pala, Sokoca, Fo č e i Goražda, do Ilijaša i Distrikta Br č ko. Kako se vlast nikako ne odlu č uje zapo č eti č ak ni pripreme za popis stanovništva(posljednji obavljen daleke 1991.), svi se bave samo procjenama uzimaju ć i, prema potrebama i interesima, parametre koji im najviše odgovaraju, što otvara velike mogu ć nosti manipulacije sredstvima namijenjenim za povratak i obnovu. Slobodne procjene govore da se tokom ove godine vratilo oko 2.500 lica. Posljedica pomjeranja stanovništva je ta da u BiH danas imamo č ista, ili gotovo č ista etni č ka podru č ja; u gradskoj jezgri Višegrada živi jedan Bošnjak, u Fo č i ni jedan, Vlasenici i Sokocu 11

tako đ e, u Osnovnoj školi na Palama od 1.800 u č enika je jedan bošnja č ke nacionalnosti, a u selo Bukovice kod Doboja od nekadašnjih 1250 stanovnika hrvatske nacionalnosti se vratio jedan č ovjek.» 2 2 Izvještaj Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za 2006. 12

STUDIJA O POVRATKU U BIH: METODOLOŠKE NAPOMENE Studija koja je pred č itateljima, zapravo je rezultat višegodišnjeg televizijskog projekta o povratku, koji su zajedni č ki realizirale NTV Hayat i Fondacija Friedrich Ebert od 1997. do 2007. Izvještaji u studiji i napori uloženi u njihovu pripremu proisti č u iz uvjerenja da je povratku u BiH potrebno, na neki na č in, dati i ljudsko lice. Naime, kako je vidljivo iz gore navedenih izjava i podataka, informacije dostupne putem zvani č nih izvora, nevladinog sektora i medija, u velikom broju slu č ajeva ne samo da su zasnovane na statistikama, odnosno broj č anim pokazateljima nego se na njima i završavaju. U studiji smo, stoga, manje prostora dali statisti č kim podacima koji ina č e dominiraju drugim izvještajima, pa smo, u svakom od analiziranih podru č ja, naveli konkretne primjere života povratnika i pri č u iz njihove svakodnevnice. Tako đ er, gotovo po inerciji, u analizama i interpretacijama povratka č ini se svojevrsna pogreška u pretpostavci da je pri č a o povratku završena onda kada se grupa bivših stanovnika ponovno naseli na neko podru č je. A pri č a o povratku tu, zapravo, tek po č inje... Zato se i samim povratnicima treba iznova i iznova vra ć ati, što je za cilj i imao televizijski projekat vezan za povratak. Serijal emisija na NTV Hayat, kao i ova studija, analizirali su povratak u nekoliko specifi č nih podru č ja u BiH, gdje je pra ć en od kraja devedesetih godina, da bismo u prolje ć e i ljeto 2007. napravili svojevrstan remake onoga što su kamere bilježile deset, devet ili osam godina ranije. 13

Iako je pri izradi nacrta za izvo đ enje ove studije korištena uobi č ajena metodologija, ima i izvjesnih varijacija, koje se ogledaju, prije svega, u autorskoj slobodi da se istaknu posebnosti situacija u povratni č kim podru č jima koje najbolje ilustruju specifi č nosti samog podru č ja, povratka i samih povratnika. Tako đ er,(ne)dostupnost i(ne)transparentnost informacija i statisti č kih podataka imale su za posljedicu varijacije u strukturiranju statisti č kog uzorka, tako da neka podru č ja na prvi pogled mogu djelovati kao manje reprezentativna(u smislu statistike), ali su odabrana kao paradigma manje ili više uspješnog obnavljanja života povratnika. U kontekstu statisti č kih podataka treba, tako đ er, napomenuti da ti brojni podaci odražavaju situaciju kakva je bila 1991. ili situaciju s povracima 2006. ili ranije. Budu ć i da je fenomen povratka vrlo dinami č an, neki podaci iz studije neminovno ć e ve ć biti izmijenjeni u vrijeme njenog objavljivanja. Me đ utim, to nema bitnijeg utjecaja na modele po kojima funkcionira povratak i život u povratni č kim podru č jima koji su opisani u izvještajima za pojedine gradove analizirane u studiji. Za predmet istraživanja same studije uzet je fenomen povratka u šest podru č ja Bosne i Hercegovine(navedenih u uzorku) i na č in funkcioniranja života tih povratnika. Zadatak istraživanja bio je analizirati modele povratka u tih šest podru č ja, njihove sli č nosti i razlike, te izvesti neke op ć e zaklju č ke o povratku u Bosni i Hercegovini povezivanjem specifi č nosti povrataka u navedena podru č ja(metodom indukcije). Uzorak na kojem je ra đ ena analiza povratka u Bosni i Hercegovini, kako je ve ć re č eno, č ini šest geografskih podru č ja u kojima je posebno izražen povratak ranijih stanovnika u 14

prijeratne domove. Pri definiranju uzorka vodilo se ra č una da ti povratnici odražavaju tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, a gradovi koji su analizirani odabrani su na osnovu generalne hipoteze, odnosno pretpostavke da su stanje i situacija u njima, po svojim bitnim karakteristikama, sli č ni, te povratak podliježe istoj vrsti zakonomjernosti, pa je kao takav podložan sli č nim metodama i tehnikama istraživanja, ali i dostatan za izvo đ enje indukcijskih zaklju č aka o povratku u Bosnu i Hercegovinu op ć enito. Studija tako sadrži izvještaje o slijede ć im podru č jima: ƒ Podru č je 1: Srebrenica, Zvornik, Bratunac ƒ Podru č je 2: Travnik i Novi Travnik ƒ Podru č je 3: Biha ć i Bosanski Petrovac ƒ Podru č je 4: Mostar, Stolac, Gacko i Bile ć a ƒ Podru č je 5: Odžak i Modri č a ƒ Podru č je 6: Sarajevo Tokom televizijskog serijala glavna tehnika prikupljanja podataka za potrebe TV emisija bila je tehnika intervjua, koji su vo đ eni kako sa samim povratnicima, tako i sa predstavnicima lokalne vlasti i nevladinog sektora u tim podru č jima. Ova tehnika je kombinacija slobodnog intervjua, pri kojem je redoslijed pitanja i na č in vo đ enja razgovora odre đ en osje ć ajem voditelja intervjua, i strukturiranog intervjua, zasnovanog na precizno pripremljenom nizu pitanja postavljanih tako da jedna kontroliraju druga, kako bi se dobili što ta č niji i precizniji odgovori i stavovi intervjuiranih osoba. Za potrebe studije, pak, metode istraživanja proširene su tako da je svako od navedenih podru č ja svojevrsna studija slu č aja, te stoga za svako podru č je i svaki grad u studiji postoji zaseban izvještaj. Na osnovu pojedina č nih slu č ajeva, u zaklju č ku studije, metodom indukcije (zaklju č ivanjem od posebnog ka op ć em), izvedeni su generalni 15

zaklju č ci o stanju i procesima povratka u Bosni i Hercegovini. Analiza stanja u svim tim podru č jima zasnovana je uz tehniku intervjua i na metodi promatranja, pri č emu je rije č o izvanjskom promatranju procesa i pojava u povratni č kim podru č jima, na na č in da je autor, kao neko ko dolazi«sa strane», promatrao povratak u originalnom ambijentu i bez bilo kakve osobne intervencije. Metoda promatranja«nadgra đ ena» je deskriptivnom metodom, te izvještaji o svakom gradu pojedina č no neminovno uklju č uju i opis povratni č kih podru č ja i svakodnevnog života u njima. Za osobnu percepciju, u ovom promatranju i deskripciji je autor studije prihvatio odre đ enu odgovornost, napominju ć i da je osobnost i povremena «obojenost» izvještaja vlastitim stavom, koliko god nekome se č inila manje nau č nom, zasnovana na ve ć izre č enom stavu kako povratak sam po sebi nije samo društveni fenomen, ve ć i životni, te mu je, kao takvom, potrebno dati ljudsko lice. Kako je ve ć re č eno, pri definiranju uzorka, ali i metoda istraživanja, pošli smo od dvije generalne pretpostavke, odnosno hipoteze na kojima se zasniva studija o povratku. Prva je, isti č emo, da unato č evidentnih razlika izme đ u podru č ja u koja se odvija povratak prijeratnih stanovnika, postoje i sli č nosti kad je rije č o poziciji u kojoj se oni nalaze nakon povratka. Uzroke zbog kojih se život povratnika ne razlikuje previše od kraja do kraja, smatramo svojevrsnim faktorima održivosti povratka. Time dolazimo do druge pretpostavke, odnosno hipoteze da održivost povratka ovisi o najmanje šest faktora, i oni su nam poslužili kao indikatori za samo istraživanje i izvo đ enje zaklju č aka o povratku. Ti indikatori su: 16

ƒ Sigurnost povratnika ƒ Ekonomski status povratnika ƒ Socijalna i zdravstvena zaštita dostupna povratnicima ƒ Mogu ć nost obrazovanja u povratni č kim podru č jima ƒ Pravo i mogu ć nost u č eš ć a u organima lokalne samouprave i javnim preduze ć ima ƒ Pravo na kulturnu posebnost povratnika Glavni cilj studije je dati sveobuhvatnu deskripciju stanja i problema povratni č kog stanovništva, te emancipatorsku anticipaciju budu ć nosti života u analiziranim podru č jima, odnosno zaklju č ke o održivosti povratka kao jednom od preduvjeta reintegracije i normalnog funkcioniranja Bosne i Hercegovine. Studija je namijenjena gra đ anima Bosne i Hercegovine, bosanskohercegova č koj dijaspori i svijetu, koji su na bilo koji na č in zainteresirani za pitanja povratka i poslijeratnog života u razli č itim podru č jima BiH. Nadamo se da ć e studija od posebne koristi biti novinarima- izvješta č ima s podru č ja koja su bila predmetom naše analize, kao svojevrstan orijentir sa ulaznim informacijama o tim podru č jima. Predstavnici nevladinog sektora, kao i donositelji politi č kih odluka č ije se posljedice direktno reflektiraju na život povratnika, u studiji mogu prona ć i specifi č nu dimenziju povratka koju smo nastojali osvijetliti: svakodnevni život povratnika. Tako đ er, studija može poslužiti i istraživa č ima koji se pripremaju za dublje analize i istraživanja navedenih podru č ja, s bilo kojeg aspekta ili oblasti društvenih nauka, te se nadamo kako izvještaji ovdje dati mogu inicirati, izme đ u ostalog, i znanstveni interes za gradove u kojima se dešava povratak. 17

18

PODRU Č JE 1: SREBRENICA, ZVORNIK, BRATUNAC 19

20

SREBRENICA Pitanje povratka u Srebrenicu, dakako, u kontekstu genocida koji je po č injen nad Bošnjacima ovoga grada te Bošnjacima Podrinja koji su se u ovom gradu zatekli jula 1995., pitanje je kojim se ponajbolje testira ovo temeljno ljudsko pravo. Koliko danas povratnika živi u Srebenici? Na ovo pitanje je teško odgovoriti. Procjene, one najoptimisti č nije, idu do sedam hiljada, dok je realan broj pravih povratnika negdje oko 4000. Ina č e, u op ć ini Srebrenica, po popisu iz 1991., živjelo je 36.666 stanovnika, od kojih 27.572 Bošnjaka(75,2 posto), 8.315 Srba (22,7 posto) i 741 ostalih(2 posto). Pitanje sigurnosti u srebreni č kom kraju, može se ocijeniti zadovoljavaju ć im. No, subjektivni osje ć aj i doživljaj sigurnosti varira, od prilike do prilike. Posljednje postrojavanje lica sa obilježjima č etni č kog ravnogorskog pokreta 12. jula 2007., pokraj mjesta gdje se nalaze ostaci porušene srebreni č ke č aršijske džamije, Srebreni č ani su doživjeli kao atak na njihovu sigurnost. Incidentnih situacija, u kojima je došlo do ataka na fizi č ku ili imovinsku sigurnost povratnika, u posljednjoj godini nije bilo(izuzme li se prijava povratnika u selu Ljeskovik o fizi č kom nasrtaju, koju je policija RS ocijenila lažnom). Nadalje, Srebreni č ani problem svoje sigurnosti vide i u č injenici da, po njihovim tvrdnjama, direktno ili indirektno odgovorni za genocid po č injen u julu 1995., još uvijek obavljaju razli č ite javne funkcije u policiji i upravi. Ove tvrdnje potvr đ ene su i posljednjim odlukama novog visokog predstavnika Miroslava Laj č aka, koji je, izme đ u ostalog, suspendirao 35 policajaca, č ija imena se nalaze na spisku više od njih 800 potencijalno umiješanih u srebreni č ki masakr. 21

No, klju č ni problem srebreni č kih povratnika, kao i u ve ć ini drugih krajeva BiH, jeste održivi povratak. Mali broj povratnika se vratio na svoja prijeratna radna mjesta, što zbog č injenice da je industrija u najve ć oj mjeri uništena, što zbog č injenice da su domicilni Srbi kao i doseljeni iz drugih dijelova BiH, uglavnom, zaposleni u preduze ć ima koja su uspjela«preživjeti» rat, odnosno koja su dijelom obnovljena u posljednjih nekoliko godina. Prvi je rudnik«Sase», te komunalna preduze ć a i školstvo. Naprimjer, u srebreni č kom srednješkolskom centru, u ovom momentu su zaposlene samo dvije Bošnjakinje, profesorice Fija Avdi ć i Senija Purkovi ć. Tek u nekoliko podru č nih, uglavnom č etverorazrednih seoskih škola, zaposlen je izvjestan broj bošnja č kih povratnika. U posljednje vrijeme, u nekoliko novoosnovanih pogona te fabrika(CIMOS, hladnja č a za vo ć e, Srebreni č ko poljoprivredno dobro) zaposleno je nekoliko desetina Bošnjaka. Jedino u policiji, najviše zbog pritiska me đ unarodne zajednice, napravljen je približan balans zaposlenih. Tako đ er, u samoj op ć inskoj administraciji, radi blizu 40 posto Bošnjaka, uglavnom mladih i visokoobrazovanih ljudi. Seosko stanovništvo Srebrenice se bavi poljoprivredom i sto č arstvom. Ono što im nedostaje jeste dovoljan broj poljoprivrednih mašina za obradu zemlje, ali i ve ć a mogu ć nost plasmana proizvoda za poljoprivrednike koji uspijevaju imati viškove proizvodnje. Ipak, valja spomenuti projekat«Put mlijeka» č iji je nositelj, uz me đ unarodnu pomo ć, Tuzlanska mljekara, koja otkupljuje zna č ajne koli č ine mlije č nih proizvoda od poljoprivrednika ovoga kraja. Ne treba zaboraviti ni ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti, od kojih, ra č unaju ć i č lanove obitelji vlasnika i uposlenih, danas živi približno stotinjak srebreni č kih Bošnjaka. 22

Pitanje zdravstvene zaštite, u prvom redu onih koji imaju li č ne dokumente izdate u FBiH(a korisnici su socijalnih primanja, naj č eš ć e porodi č nih penzija i invalidnina, tako đ er iz FBiH, pa su samim tim i korisnici zdravstvene zaštite u ovom entitetu), veliki je problem povratnika u Srebrenicu. Rije č je o demobilisanim borcima Armije BiH, te porodicama žrtava srebreni č kog genocida. Razgovori entiteta za rješavanje ovog problema su stali, iako se č inilo da ć e se prona ć i kompromisno rješenje, po kojem bi oni i dalje mogli koristiti nov č ane prinadležnosti iz FBiH, a zdravstvene usluge(bez njihovog punog pla ć anja) u RS. Obrazovanje povratni č ke djece u posljednje vrijeme ulazi u okvire sistema, koji, doduše, stidljivo po č inje uvažavati, posebno u dominantno bošnja č kim sredinama (MZ Su ć eska), pravo na jezik i nacionalnu grupu predmeta. Vratimo se nakratko na zajedni č ki projekat televizije Hayat i Fondacije. TV pri č e nastale u okviru ovoga projekta su bile pri č e o pojedincima koji su predstavljali ili prosje č nog povratnika ili, u odre đ enim situacijama, povratnike koji su uspjeli opstati u starim mjestima boravka, nakon povratka. Tako je bilo i u slu č aju pri č e o Srebrenici. Njeni glavni akteri su dvojica bra ć e Elvis i Nermis Lemeš, koji su se prije nekoliko godina vratili u selo Gladovi ć i, udaljeno nekih tridesetak kilometara od Srebrenice. Otac im je nestao prilikom pada Srebrenice, majka se preudala. Nakon smrti nane, smješteni su u Dom za nezbrinutu djecu u Zenici, a potom u Dje č ije selo u Pura č i ć u kraj Lukavca. Pratili smo ih u više navrata od samog po č etka. Od skromne obnovljene ku ć ice i ležaja na podu, do danas ve ć ure đ enog doma ć instva, sa stokom, uglavnom ovcama, neophodnim poljoprivrednim mašinama; zabilježili smo i ženidbu starijeg brata, koji danas sa sedamnaestogodišnjom suprugom Izudinom č eka prinovu. Mla đ i, Nermis je uspio završiti molerski zanat u bazi EUFOR-a u Rajlovcu kraj Sarajeva, pa danas svojim radom zna č ajno 23

doprinosi ku ć nom budžetu. Ova pri č a je ovako završila zahvaljuju ć i širem angažmanu pojedinaca iz bosanskohercegova č ke zajednice i njezine dijaspore, što, svakako, nije ni približno dovoljno za proces povratka, ali jeste dobar primjer kako se i individualno može doprinijeti ne č emu što je osnovna pretpostavka povratka: ODRŽIVOST! Pitanje kulture i angažmana u ovoj oblasti, u Srebrenici pravi zna č ajne korake, i to ne samo u okviru brojnih promocija knjiga i izložbi, u sklopu obilježavanja godišnjica genocida. Srebreni č ka biblioteka, danas lijepo opremljena, srebreni č ki radio, iako proizvodi tek sat programa dnevno, koji se emitira na talasima Radija Tuzlanskog kantona, srebreni č ki Žurnal, multietni č ko glasilo ovoga kraja; djelovanje Bošnja č ke zajednice kulture «Preporod», č este sportske aktivnosti, rad Turisti č ke zajednice Srebrenice, aktivnosti nevladinog sektora u razli č itim oblastima te u zadnje vrijeme nastupi pojedinaca i grupa koji izvode razli č ite muzi č ke žanrove, što ide u prilog č injenici da se društveni život u Srebrenici, ipak, oporavlja. Sve je to nedovoljno i daleko od predratnog nivoa, ali omogu ć ava kontakte, posebno mladih ljudi razli č itih nacionalnosti, što i jeste cilj, kada dugoro č no govorimo o budu ć nosti ovoga kraja. Dio ove studije, koji je posve ć en Srebrenici, najobimniji je, jer se, kao što smo naveli na po č etku, u srebreni č kom kraju preslikavaju skoro sve bosanskohercegova č ke dileme i iskušenja poslijeratnog perioda u BiH. 24

BRATUNAC Povratak u bratuna č ki kraj medijski nije eksponiran kao što je to slu č aj sa Srebrenicom, iako se na podru č je ove op ć ine vratilo blizu 7500 njezinih prijeratnih stanovnika bošnja č ke nacionalnosti. Me đ utim, zna č ajan broj stanovnika Bratunca, a koji su spas potražili u srebreni č koj enklavi, stradao je 11. jula 1995. u srebreni č kom genocidu. Nacionalna struktura bratuna č ke op ć ine po popisu iz 1991., izgledala je ovako: ƒ Bošnjaci 21.535(64,05%) ƒ Srbi 11.475(34,13%) ƒ Hrvati 40(0,11%) ƒ Jugoslaveni 223(0,66%) Povratak u sam grad Bratunac nije posebno izražen, za razliku od Srebrenice u č iju gradsku zonu vratio se prili č an broj Bošnjaka. Bratuna č ki Bošnjaci su se uglavnom vratili u seosko podru č je, koje obuhvata naselja Cerska, Konjevi ć Polje i Glogova. Problemi s kojima se suo č avaju, sli č ni su problemima srebreni č kih Bošnjaka. Ovo podru č je je dugo vremena bilo podru č je nesigurnog življenja za bošnja č ke povratnike. Tako je, prije osam godina, u Bratuncu ubijena sedamnaestogodišnja povratnica Mediha Duri ć, dok su napadi na imovinu povratnika kao i na njih same bili č esta pojava, posebno u samom Bratuncu. U posljednjih godinu dana incidenti su skoro prestali. Ipak tenzije u bratuna č koj op ć ini su dizali odluka op ć inskih vlasti da se ne dozvoli ukop stradalih Bratun č ana u okviru kompleksa novoobnovljene džamije u samoj gradskoj jezgri, te ve ć svjetski poznat slu č aj Fate Orlovi ć, 25

u č ijem dvorištu je napravljena pravoslavna crkva. To se odražavalo na sigurnosne prilike, koje su, upravo zbog ve ć navedenih razloga, bratuna č ki Bošnjaci ocjenjivali nepovoljnim. Smjena predsjedavaju ć eg Op ć inskog vije ć a Bratunac Refika Begi ć a, dodatno je usložnila politi č ke prilike u ovom gradu i odrazila se na ionako krhke me đ unacionalne odnose Srba i Bošnjaka. Bratuna č ki Bošnjaci, kao i srebreni č ki, susre ć u se s istim problemima. Situacija sa upošljavanjem u javnoj upravi, unekoliko je lošija nego u Srebrenici. I bratuna č ki povratnici, uglavnom, bave se poljoprivredom i sto č arstvom, no ovdje je problem plasmana viška proizvoda izraženiji nego u Srebrenici. Jedan momenat je vrijedno spomenuti: uzgajanje novih kultura, koje nisu tradicionalne na ovim podru č jima, u prvom redu malina, urodilo je plodom i sasvim pristojnom egzistencijom za nekoliko desetina bratuna č kih obitelji. I kao u slu č aju Srebrenice, u studiji navodimo primjer mladi ć a Eniza, iz bratuna č kog sela Avdagina Njiva. Kada smo ga sreli prvi put, prije skoro sedam godina, bio je sedamnaestogodišnjak, pun gor č ine, bez jasnih planova za budu ć nost, ali uz izraženu želju da ostane u svom rodnom selu. Danas, rije č je mladom č ovjeku koji ima trgovinu, oženjen je, ima jednogodišnjeg sina, a u trgovini radi sa suprugom i bratom. Ima jasnu viziju svoje i budu ć nosti svoga djeteta i za sebe kaže da je sretan. 26

ZVORNIK U Zvornik se vratilo blizu 20.000 ljudi, što ga č ini podru č jem s najve ć im brojem povrataka. Od tog broja, skoro devet hiljada su povratnici s li č nim dokumentima izva đ enim u RS. Po popisu iz 1991., u Zvorniku je živjelo 81.295 stanovnika, od toga: ƒ Bošnjaci 48.102(59,16%) ƒ Srbi 30.863(37,96%) ƒ Hrvati 122(0,15%) ƒ Jugoslaveni 248(1,53%) Povratnici na prostor op ć ine Zvornik se uglavnom vra ć aju u seoska podru č ja, te u dvije velike mjesne zajednice u neposrednoj blizini gradskog podru č ja: Divi č i Kozluk. Specifi č nost ovoga podru č ja leži u č injenici da je prvi povratak zabilježen ve ć u ljeto 1996., u zvorni č ka sela Mahala i Jusi ć i. Bio je to pionirski poduhvat, uslijedio je svega pola godine nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a pra ć en je brojnim opstrukcijama, koje su, u kona č nici, imale cilj - zaplašiti povratnike ne samo u ovom ve ć i u drugim podru č jima Republike Srpske. Sigurnosne prilike u Zvorniku su danas zadovoljavaju ć e, č emu doprinosi i solidna zastupljenost bošnja č kih kadrova u lokalnoj policiji. Pionir povratka u ovaj kraj je Fadil Banjanovi ć, poznatiji kao Bracika, Kozlu č anin, koji je svojim sunarodnjacima, svih ovih godina, uporno poru č ivao:»Ne prodajite ku ć e i imanja, ne zamjenjujte ih.» Ova njegova poruka imala je efekta, što se može posebno vidjeti u mjesnoj zajednici Kozluk, koja danas ima 1350 ku ć a, u njima su 27

bili smješteni izbjegli i raseljeni Srbi iz osamnaest op ć ina. Ku ć e su, zna č ajnim dijelom, bile neošte ć ene, što je ubrzalo povratak Bošnjaka u ovaj dio zvorni č ke op ć ine. Još jedna specifi č nost u radu Fadila Banjanovi ć a, ogleda se u njegovom pragmati č nom odnosu prema vlastima RS. U aprilu 2007. je posjeta premijera RS Milorada Dodika Kozluku izazvala veliku medijsku pažnju. Na udaru kritike dijela bosanskohercegova č ke javnosti se našao i Fadil Banjanovi ć, zbog, kako su mu prigovorili, srda č nog do č eka premijera RS. No, ta posjeta samom Kozluku je donijela blizu 250.000 konvertibilnih maraka, koje su utrošene za obnovu infrastrukture, na prvom mjestu putnih komunikacija. Za jesen je planirana obnova i opremanje lokalnog Doma zdravlja, tako đ er sredstvima iz budžeta entiteta u kojem Kozlu č ani žive. Uz ovo, blizu 2000 stanovnika ovog podru č ja živi u inozemstvu, što, tako đ er, poboljšava materijalni položaj povratnika. Ipak, povratnici se i ovdje susre ć u s problemima koji su prisutni i u drugim dijelovima RS: zdravstvena zaštita, upošljavanje u javnoj upravi i preduze ć ima u kojima su nekada radili. Perspektivu, pogotovo Kozlu č ani, vide u razvoju poljoprivrede, jer je priobalni pojas rijeke Drine izuzetno plodan za uzgoj razli č itih poljoprivrednih kultura. I ovdje, ve ć ina povratnika živi od poljoprivrede i uzgoja stoke, uglavnom za vlastite potrebe, dok manji dio od trgovine i ugostiteljstva. 28

PODRU Č JE 2: TRAVNIK I NOVI TRAVNIK 29

30

TRAVNIK Na podru č ju op ć ine Travnik, po popisu iz 1991., živjelo je ukupno 70.747 stanovnika, od toga: ƒ Bošnjaci 31.813(44,96%) ƒ Hrvati 26.118(36,91%) ƒ Srbi 7.777(10,99%) ƒ Jugoslaveni 3.743(5,29%) Godine 1992. je ve ć i dio stanovnika srpske nacionalnosti napustio Travnik, a po izbijanju sukoba izme đ u Armije BiH i HVO-a 1993., i travni č ki Hrvati, u najve ć oj mjeri, napuštaju svoje domove. Podru č je koje je posebno pra ć eno u okviru TV projekta je oblast Gu č a Gore, uvijek naseljene skoro isklju č ivo hrvatskim življem. Povratak u ovaj dio travni č ke op ć ine je po č eo 1998., pojedina č nim povracima, da danas u Gu č a Gori, trajno ili barem jednim dijelom, boravi blizu 70 posto prijeratnog stanovništva. Sigurnosne prilike povratnici ocjenjuju izuzetno dobrim. Zdravstvena zaštita je relativno dobro organizirana, ali se dio stanovništva Gu č a Gore i dalje lije č i u bolnici Nova Bila, smještenoj na prostoru koji je u vrijeme rata kontrolirao HVO. Stanovnici žive od penzija, poljoprivrede i sto č arstva za vlastite potrebe, tek poneki je zaposlen, naj č eš ć e«na crno». Ve ć smo naveli da je ova studija rezultat televizijskog projekta koji predstavlja svojevrsni remake, pa ć emo, kad je Gu č a Gora u pitanju, navesti primjer, sada ve ć pokojne Mande Šoko, prve povratnice u ovo selo. Njena pri č a zabilježena kamerama 1999. je izazvala veliku pažnju bosanskoherce31

gova č ke javnosti svojim izuzetnim entuzijazmom, koji se širio na okolinu. Ovoga puta, nažalost, nismo je zatekli me đ u živim, pa je naš sugovornik bio Mladen Šoko, Mandin sin. On, njegova supruga i dvoje djece žive od njegovog rada«na crno», te uzgoja koza. Mladen, ipak, namjerava živjeti u Gu č a Gori, navode ć i da više nisu posrijedi emocije prema rodnom kraju, ve ć pragmati č na procjena situacije, na osnovu koje je donio odluku da budu ć nost sebe i svoje porodice veže za Gu č a Goru. NOVI TRAVNIK Na prostoru op ć ine Novi Travnik, po popisu iz 1991., živjelo je ukupno 70.747 stanovnika. Nacionalna struktura izgledala je ovako: ƒ Bošnjaci 31.813(44,96%) ƒ Hrvati 26.118(36,91%) ƒ Srbi 7.777(10,99%) ƒ Jugoslaveni 3.743(5,29%) Ratne prilike su stvorile situaciju sli č nu onoj u Travniku. Danas je Novi Travnik, nažalost, još uvijek podijeljen grad. Iako je javna uprava zajedni č ka, u dva dijela grada funkcioniraju razli č iti sistemi, po č ev od poštanskih i komunalnih usluga, do škola i domova zdravlja. Nisu rijetki slu č ajevi da Bošnjaci i Hrvati mijenjaju ku ć e i stanove, odlu č uju ć i se da žive u dijelu grada u kojem su njihovi sunarodnjaci apsolutna ve ć ina, a da novo mjesto prebivališta, nakon zamjene, nije od starog udaljeno niti 500 metara. No, sigurnosne prilike su dobre, a svako, u «svom» dijelu grada, zapravo dijeli zajedni č ke brige: u prvom redu one egzistencijalne prirode. Situacija u seoskim podru č jima je druga č ija kada je o povratku rije č. Ovaj proces prili č no je 32

uspješan na svim seoskim podru č jima novotravni č ke op ć ine, dok je ogledno mjesto za ovu studiju selo Mehmedovi ć i, iz kojeg su Bošnjaci protjerani 1993. Više od 80 posto stanovnika, koji su ovdje živjeli do 1993., se vratilo. Preživljavaju uglavnom od rada «na crno», te poljoprivrede i sto č arstva, te isti č u kako su barem sigurnosnim prilikama veoma zadovoljni. Starica Safeta Mehmedovi ć, koja se vratila sa svoja dva sina i k ć erkom, živi kao i ve ć ina stanovnika ovoga sela. Kao i Manda Šoko iz Gu č a Gore, i ona je svojim prvim televizijskim nastupom prije osam godina, pobrala velike simpatije gledateljstva. Iako formalno i po definiciji nepismena, ova veoma inteligentna žena, vrlo precizno detektira sve probleme bosanskogercegova č kog društva, uo č ava da su predizborna obe ć anja, pogotovo povratnicima samo na č in, barem u ve ć ini slu č ajeva, za dobijanje glasova. Safeta nudi i konkretne prijedloge za poboljšanje ekonomske situacije u zemlji, pa smatra da je prvo potrebno izvršiti reviziju privatizacije, te pomo ć i mladim ljudima kreditima da pokrenu porodi č ni biznis, kako bi mogli osigurati egzistenciju za svoje porodice. Kao i hrvatski povratnici, i bošnja č ki, u novotravni č koj op ć ini, zdravstvene usluge traže u dijelu grada s bošnja č kom ve ć inom, gdje im se školuju i djeca. 33

34

PODRU Č JE 3: BIHA Ć I BOSANSKI PETROVAC 35

36

BIHA Ć(MARTIN BROD) U podru č ju Biha ć a, predmetom naše analize bila je mjesna zajednica ove op ć ine Martin Brod, do 1995. naseljena isklju č ivo srpskim stanovništvom. Rije č je o mjesnoj zajednici koja je zbog svoga geostrateškog položaja, prili č no izolovana od ostalih dijelova op ć ine Biha ć. To predstavlja objektivnu teško ć u za komunikacijsko povezivanje ove mjesne zajednice s gradskim sjedištem. Od pet stotina srpskih porodica koje su živjele na ovom prostoru, danas se vratilo njih blizu 80 posto, što je za bosanskohercegova č ke prilike dobar rezultat. Ali, ovih dvadesetak procenata koji se nisu vratili, predstavljaju najproduktivniji dio nekadašnjih martinbrodskih stanovnika. Problemi povratnika su i ovdje isti: nezaposlenost, socijalna i zdravstvena zaštita, te obrazovanje djece. Egzistencija na ovom podru č ju se osigurava poljoprivredom, a tek nekolicina povratnika je zaposlena u lokalnom ribnjaku. BOSANSKI PETROVAC U Bosanskom Petrovcu stanovništvo je prepolovljeno u odnosu na predratni broj. U op ć ini živi oko 4.500 Srba( od 12.000 koliko ih je bilo prije rata) i oko 2.200 domicilnih Bošnjaka, te oko 350 raseljenih bošnja č ke nacionalnosti. Iako Srbi ve ć sada č ine više od šezdeset posto stanovništva, i ovdje je primjetna ista situacija kao i u Martin Brodu: najproduktivniji dio njih se nije vratio, pa više od pedeset posto povratnika su stariji od 45 godina. Sigurnosne prilike u Bosanskom Petrovcu sve doskora su ocjenjivane dobrim. No, posljednji napad na vladiku biha ć kopetrova č kog Hrizostoma, unio je uznemirenost me đ u gra đ ane srpske nacionalnosti koji 37

žive na ovom podru č ju. A žive od penzija, sto č arstva i poljoprivrede za vlastite potrebe. Radojka Erceg, koju smo prvi put posjetili prije skoro osam godina, povratnica je u Bosanski Petrovac, u selo Krnjeuša, prije rata jedno od najrazvijenijih i infrastrukturno najure đ enijih sela u ovom dijelu BiH. Živi Radojka sa suprugom Danetom, a u neposrednoj blizini je i njen mla đ i sin, koji radi kao policajac u lokalnoj policiji. Radojka, nastavnica u penziji, i njen suprug, autoprijevoznik, tako đ er u penziji, za sebe kažu da žive solidno. Imaju još jednog sina, koji je jedno vrijeme radio u Ministarstvu unutarnjih poslova u Biha ć u, no to radno mjesto je napustio i sa obitelji odselio u Banju Luku. Za sebe ć e re ć i da predstavljaju zapravo prosje č nu povratni č ku porodicu u Petrovcu, isti č u ć i važnost angažmana na lokalnom nivou, što srpski povratnici u ovom kraju koriste, o č ito, na zadovoljavaju ć i i za zajednicu koristan na č in. 38

PODRU Č JE 4: MOSTAR, STOLAC, BILE Ć A I GACKO 39

40

MOSTAR Govoriti o procesu povratka na podru č je Mostara, veoma je teško, ako se pristupa generalno ovoj problematici. Jer, sama struktura lokalne samouprave u ovom gradu, odnosno njena evolucija rezultirala je, barem formalno, ujedinjenim gradom, koji je, nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, bio podijeljen na šest gradskih op ć ina. Č injenica je i da je Mostar središte kantona u kojem formiranje kantonalne vlasti uvijek «probija» sve mogu ć e rokove. Sve to daje argumente za tvrdnju kako je proces povratka u ovom gradu, kao što je slu č aj i sa Sarajevom i Banjom Lukom, kompliciran proces, za č iju deskripciju je potrebna posebna studija. Stoga ć emo se držati našeg TV projekta, u kojem smo se, u prvom redu, bavili povratkom Srba, i to u bjelopoljsku dolinu i naselje Ortiješ. No, prije toga, evo nekoliko statisti č kih podataka, koji, barem približno, mogu pokazati promjene u središtu Hercegovine od 1992. U Op ć ini Mostar 1991. je živjelo 126.628 stanovnika: 43.037 Hrvata, 23.846 Srba, 43.856 Bošnjaka, 12.768 Jugoslavena i 3.121 ostalih. Procjene i saznanja govore da u ovom trenutku na podru č ju op ć ine Mostar živi približno isti broj stanovnika kao prije rata s tim što je nacionalna struktura umnogome promijenjena: danas na ovom podru č ju živi blizu 80.000 Hrvata, više od 40.000 Bošnjaka i približno šest hiljada Srba. Srbi, koji su podru č je Mostara napustili 1992., uglavnom su se naselili na prostore Bile ć e, Gacka, Nevesinja i Trebinja u isto č noj Hercegovini, a jedan dio njih nove je domove pronašao u susjednoj Srbiji. 41

Povratak se, uglavnom, bilježi me đ u onima koji su izbjegli u isto č nu Hercegovinu, najmanje iz dva razloga: Pasivnost isto č ne Hercegovine, koja je onemogu ć ila trajnu egzistenciju, i s druge strane, plodna neretvanska dolina, u koju su se i vratili izbjegli Srbi. Mogu ć nost poljoprivrede i maksimalni klimatski uvjeti za tu granu, opredjeljuju mostarske Srbe na povratak. No, stvari treba sistematizirati... Pionir povratka Srba u ovaj kraj Vujadin Berberovi ć, napornim radom, uspio je okupiti kriti č nu masu svojih sunarodnjaka povratnika, koji su, upravo zahvaljuju ć i poljoprivredi, i to uz pomo ć me đ unarodne zajednice ali i Hercegova č ko-neretvanskog kantona i Vlade Federacije BiH, ostvarili ono što se zove održiv povratak. Plantaže kajsija, vinova loza, povrtne kulture, te uzgoj krava muzara, donose redovne i sigurne prihode dobrom broju srpskih povratnika u dolinu Neretve. Sigurnost je zadovoljavaju ć a, solidne materijalne predispozicije su tu, no stalne politi č ke krize u Mostaru, ne mogu zaobi ć i ni srpsko stanovništvo, koje, zapravo, po č esto služi za«potkusurivanje» prilikom politi č kih obra č una me đ u dvije dominantne politike na ovom prostoru: hrvatske te u manjoj mjeri i bošnja č ke. Ina č e, Srbi povratnici su skoro isklju č eni iz politi č kog života Mostara. Pitanje zdravstvene i socijalne zaštite nije previše izraženo, iako i tu još uvijek ima neriješenih problema. Povratni č ka djeca školuju se u školama koje rade po hrvatskom i bosanskohercegova č kom planu i programu, u ovisnosti u koji dio mostarske op ć ine su se vratili. Još je nešto važno istaknuti za Mostar: ovaj grad bio jedno od glavnih sjedišta kulture bosanskohercegova č kih Srba, koji su u velikoj mjeri obilježili književnost, likovne umjetnosti, graditeljstvo i duhovnost. Obnova manastira u Žitomisli ć ima, rad srpskog kulturnog društva«Prosvjeta», te, posebno, angažman 42

Srpskog gra đ anskog vije ć a, ovoj oblasti polako, ali sigurno vra ć a stari sjaj. STOLAC Stolac- grad slu č aj! Ovako su dugo godina i inozemni i doma ć i mediji izvještavali o ovom lijepom hercegova č kom gradi ć u, bogate kulturne baštine. Stolac su, najprije, nakratko morali napustiti Bošnjaci i Hrvati, zatim, nakon što je došao pod kontrolu tada legalnih dijelova oružanih snaga BiH, dolazi do sukoba Hrvata i Bošnjaka, kada su Bošnjaci protjerani i zna č ajan broj njih zato č en u logore HVO-a. No, povratak Bošnjaka u ovaj grad, barem kad su brojevi u pitanju, nije zanemariv, pogotovo kad govorimo o samom gradu Stocu, u kojem Bošnjaci danas č ine relativnu ve ć inu. No, stvarna vlast, još uvijek je u rukama HDZ-a, bošnja č ki povratnici jedino su uspjeli u lokalnoj policiji dobiti pozicije koje su barem približno u skladu s popisom iz 1991. Prema popisu stanovništva iz 1991., u Stocu je bilo 43,3 posto Bošnjaka, 20,9 posto Srba i 33,12 posto Hrvata, dok sada živi 78 posto Hrvata, 20 posto Bošnjaka i samo 2 posto Srba. Bošnjaci i Hrvati, prakti č no, žive jedni pored drugih.«Dvije škole pod jednim krovom», još uvijek je stola č ka stvarnost. Sigurnosne prilike mogu se ocijeniti zadovoljavaju ć im, no stalne politi č ke tenzije, i ovdje stvaraju osje ć aj nesigurnosti, koji, na sre ć u, posebno u posljednje vrijeme ne rezultira konkretnim incidentima. 43

Ekonomska situacija je me đ u povratnicima izuzetno teška, naro č ito me đ u gradskim stanovništvom koje nema velikih mogu ć nosti za bavljenje poljoprivredom. Uslužne djelatnosti, te sitna trgovina, djelomi č no osiguravaju egzistenciju jednog dijela povratnika, kao i nov č ane doznake rodbini onih Sto č ana koji još uvijek žive u inozemstvu. Kulturni život u ovom gradu je nekada bio izuzetan. Danas, kroz manifestaciju»Slovo Gor č ina» pokušava se vratiti nekadašnji kulturni sjaj gradu, pa su prvi rezultati ve ć vidljivi. Još uvijek traje i borba za o č uvanje Radimlje, najve ć e srednjevjekovne nekropole ste ć aka u BiH, u č ijoj se neposrednoj blizini, odlukom op ć inskih vlasti, gradi industrijska zona. GACKO I BILE Ć A Gacko i Bile ć a, zapravo, mjesta za primjer, u njima se povratak, prakti č no, nije ni desio. Na prostoru gata č ke op ć ine, uglavnom u selu Fazlagi ć a Kula trajno boravi svega sedamdesetak osoba, a u samom gradu Gacku nema niti jednog povratnika Bošnjaka. Zapravo, jedini Bošnjaci u gradu su lokalni imam, njegova supruga i k ć erkica od osam mjeseci, koji su se u ovaj grad doselili iz Bugojna. U gradu Bile ć i živi samo jedna povratnica Bošnjakinja, poznije životne dobi, i u dva sela još osam povratnika Bošnjaka. O povratku ovih ljudi je zapravo teško govoriti. Niko od njih nije zaposlen, žive ili od penzija ili od poljoprivrede i sto č arstva, te pomo ć i rodbine iz inozemstva. Najmla đ i povratnik u bile ć koj op ć ini je ve ć navršio 45 godina života. 44

PODRU Č JE 5: ODŽAK I MODRI Č A 45

46

ODŽAK I MODRI Č A Odža č ka op ć ina, njen najve ć i dio, nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, pripala je Federaciji BiH. Zbog te č injenice, najve ć i broj odža č kih Bošnjaka se vratio svojim domovima, što je bilo za o č ekivati i od hrvatskog stanovništva, posebno ako su uzme u obzir da su Hrvati u ovoj op ć ini bili ve ć ina po popisu iz 1991. No, to se nije desilo u o č ekivanom broju, zbog č injenice da je ve ć ina Hrvata svoju egzistenciju pronašla u susjednoj Hrvatskoj, biraju ć i na taj na č in bolje uvjete života za sebe i za svoju djecu. Popis iz 1991. govori da je u op ć ini Odžak živjelo 30.056 stanovnika, i to: ƒ Srbi 5.667(18,85%) ƒ Bošnjaci 6.220(20,69%) ƒ Hrvati 16.338(54,35%) ƒ Jugoslaveni 1.147(3,81%) ƒ Ostali 684(2,27%) Sigurnosne prilike u ovom gradu su izvanredne. Ono što Odža č ani vole posebno ista ć i, jesu besprijekorni me đ unacionalni odnosi, pogotovo izme đ u Hrvata i Bošnjaka koji su u proteklom ratu bili saveznici na ovom podru č ju. Sistem zdravstvene i socijalne zaštite funkcionira kao i svim dijelovima Federacije BiH, dok je, možda, jedno od rijetkih neriješenih pitanja, zapravo, školovanje bošnja č ke djece po bosanskohercegova č kom planu i programu. Jer, bez obzira na č injenicu što bošnja č ka djeca u skoro svim školama op ć ine Odžak č ine najmanje polovinu u č enika, njihovo obrazovanje odvija po hrvatskom nastavnom planu i programu, a zbog č injenice da je Posavski kanton, ozna č en za ve ć inski hrvatski kanton. 47

Ekonomske prilike, u pore đ enju sa drugim dijelovima BiH, zadovoljavaju ć e su. Na ovo uti č e i č injenica da je Odžak smješten u najplodnijem dijelu BiH, Posavini. Intenzivna poljoprivreda, posebno u posljednje vrijeme, omogu ć ava dobru egzistenciju Odža č anima, a zamje ć uje se i velika privatna inicijativa u proizvodnim djelatnostima. U Modri č i po popisu iz 1991. živjelo je 35.613 stanovnika, od toga: ƒ Srbi 12.534(35,19%) ƒ Bošnjaci 10.375(29,13%) ƒ Hrvati 9.805(27,53%) ƒ Jugoslaveni 1.851(5,19%) U Modri č u se, prema zvani č nim statistikama, vratilo 3600 Bošnjaka, te svega nekoliko stotina Hrvata. No, demografska struktura ovoga grada je u zna č ajnoj mjeri promijenjena doseljavanjem blizu 18.000 Srba iz tridesetak op ć ina BiH. Tako đ er, od dijelova nekadašnje modri č ke i odža č ke op ć ine je formirana nova op ć ina Vukosavlje, u kojoj danas ve ć inu stanovništva č ine Bošnjaci, povratnici, a ova op ć ina jedna je od dvije u RS, pored Srebrenice, č iji su na č elnici Bošnjaci. Položaj Modri č e omogu ć ava život od poljoprivrede, a sigurnosne prilike se mogu ocijeniti zadovoljavaju ć im. Zapošljavanje povratnika u organima lokalne uprave i javnim preduze ć ima tek po č inje da se bilježi kao č injenica, a i prvi prosvjetni radnici bošnja č ke nacionalnosti po č inju se zapošljavati, posebno u modri č kim osnovnim školama. 48

PODRU Č JE 6: SARAJEVO 49

50

SARAJEVO Sarajevo, kao glavni grad BiH, moralo bi biti predmetom posebne studije. Sarajevo nije bilo dijelom pomenutog TV projekta, ali bilo bi neozbiljno ne dati barem osnovne statisti č ke pokazatelje procesa povratka u ovaj grad. Nedavno, objavljen je poseban Izvještaj ombudsmena Federacije BiH o proporcionalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda u organima vlasti u Federaciji BiH u 2006. i 2007. Prenosimo dio izvještaja koji se odnosi na Kanton Sarajevo, u interpretaciji ombudsmena Federacije BiH Vere Jovanovi ć: « U Starom Gradu je prije rata bilo 76 posto Bošnjaka, a danas procentualno u opštini radi 95,4 posto Bošnjaka. Prije rata je u Starom Gradu bilo 10,15 posto Srba, dakle proporcionalno bi sad trebalo da u opštini bude zaposlen taj procent, me đ utim, sad ih je 2,9 posto. Hrvata je prije bilo 2,2 posto, a sada ih je 1,6 posto. Prije rata je bio veliki procent Jugoslovena i veliki procent ostalih(3,2 posto), a sad na ostale pripada negdje oko 0,2 posto. U 17 škola u opštini Stari Grad, u školske i nadzorne odbore imenovano je 58 č lanova, a samo č etiri nisu pripadnici bošnja č ke nacionalnosti. U opštini Centar je prije rata bilo 50 posto Muslimana(kako su se tada zvali), sada ih je tako đ e 50 posto, dakle sada Bošnjaka, a ostalih je 18,3 posto i 19,74 posto neizjašnjenih. Me đ utim, i u opštini Centar i u opštini Stari grad se ljudi izjašnjavaju i kao Bošnjaci i kao Muslimani i kao Muslimani-Bošnjaci i na taj na č in se neki od njih broje me đ u ostale, jer se me đ u ostale broje svi oni koji nisu isklju č ivo Bošnjaci. Naravno da jeste ljudsko pravo da se svako izjašnjava kako želi, me đ utim, kod zapošljavanja, to ljudsko pravo jednih ne može biti nauštrb ljudskih prava drugih. Prema tome, ljudi se mogu izjašnjavati kako ho ć e, ali se mora voditi ra č una i o pripadnostima drugih naroda. U opštini Centar je 51

prije rata – 1991. godine – bilo 20 posto Srba, a sada ih ima samo 4,7 posto. Hrvata je bilo 6,8 posto, sada ih je otprilike isto toliko – oko šest posto. U opštini Centar, u 20 škola i tri javne ustanove za kulturu, u upravne i nadzorne odbore imenovana su 93 č lana, od kojih samo 16 nisu Bošnjaci. U opštini Novo Sarajevo, Muslimana je bilo 35,6 posto, Srba je bilo 34 posto, Hrvata je bilo 9,0 posto, a Jugoslovena je bilo 15 posto, me đ utim, nismo mogli dobiti podatke o nacionalnom sastavu opštine, zbog toga što je na č elnik opštine dao odgovor da se ne vodi evidencija uposlenih po nacionalnoj pripadnosti. Dakle, tu sad imamo 86,7 posto Bošnjaka. Ali, nažalost, ovi podaci nisu dati direktno iz opštine, nego smo pokušali na neki na č in praviti kompromise – prema imenima. Naravno, to je vrlo opasno, postotak može biti ve ć i ili manji, me đ utim, htjeli smo da dobijemo neku sliku. Jer, kad nam na č elnik nije htio dati te podatke, mi smo bili primorani da nekako do tog podatka do đ emo i na taj na č in smo došli do tih 86,7 posto Bošnjaka. U opštini Novi Grad, Muslimana je 1991. godine bilo 50,8 posto, a sada ih ima 86,7 posto. Srba je bilo 27 posto, a sada ih ima 3,4 posto. Hrvata je bilo 6,5 posto, a sada ih ima 3,8 posto. U 20 škola, u 13 školskih i sedam nadzornih odbora je imenovano 87 č lanova, a samo devet od njih nisu pripadnici bošnja č ke nacionalnosti. U opštini Ilidža je prema popisu iz 1991. godine bilo 43 posto Bošnjaka, a sada ih ima 87,8 posto. Bilo je 36,8 posto Srba, a sada ih je samo 4,7 posto. Bilo je 10 posto Hrvata, a sada ih je šest posto. Sli č na situacija je i u opštini Vogoš ć a i u opštini Ilijaš. U Hadži ć ima je prema popisu iz 1991. godine bilo je 63 posto Bošnjaka i 26 posto Hrvata, a sada je 98,8 posto Bošnjaka, a samo 1,20 posto ostalih. Prema tome, opština Hadži ć i je prakti č no etni č ki o č iš ć ena. Me đ utim, situacija nije bolja ni u ostalim kantonima, ni u ostalim gradovima.« 52

U pomenutom izvještaju, data je i ocjena stanja u cijeloj državi BiH. Ombudsmen Vera Jovanovi ć, izme đ u ostalog, kaže: U ranijim godišnjim izvještajima ombudsmena ukazivano je na opstrukcije povratka i kršenje zakona, što je za posljedicu imalo da se veliki broj izbjeglica nije vratio u prijeratne domove. To su, na primjer, bile prijetnje, uznemiravanja, skrnavljenje vjerskih objekata, rušenje grobalja, devastiranje stanova, paljenje privatnih ku ć a, izmjene dugogodišnjih naziva ulica i gradova, izmjene naziva nekih gradova, izgradnja velikog broja novih vjerskih objekata, postavljanje vjerskih simbola u sredinama koje su nakon rata promijenile nacionalni sastav stanovništva. Svjesno i planski su formirana tri razdvojena nacionalna i vjerska ambijenta i u detaljima se veoma brzo i lako prepoznaje dominacija jednog naroda i poruka drugima da u toj sredini nema tolerancije i suživota, odnosno da nema mjesta za druge i druga č ije. Kad povratnici vide takva upozorenja u svojoj sredini, nije ni č udo da se veoma lako odlu č e na prodaju svoje imovine. Ovakvo stanje u suštini šalje poruke etni č ke i vjerske diskriminacije, koja se manifestuje, prije svega, u pravu pristupa javnim funkcijama ili na pravu za upošljavanje u državnim organima ili u javnim preduze ć ima. Sli č na je situacija i u drugim sferama života kao što su obrazovanje djece kroz pravo na vlastitu kulturu, jezik, religiju, zdravstveno i penzijsko osiguranje, socijalnu zaštitu, sferu privatizacije koja tako đ e ima karakter nacionalne privatizacije. 3 3 Posebni izvještaj ombudsmena FBiH o osnovnim zna č ajkama prava povratnika. 53

54

Z A K LJ U Č A K 55

56

ODRŽIVOST POVRATKA KAO KLJU Č NA RIJE Č POSLIJERATNE BiH Prema zvani č nim statisti č kim podacima, nešto manje od polovine osoba koje su od 1992. do 1995. napustile svoje domove, danas spada u kategoriju povratnika. Gotovo 600.000 ljudi još nije uspjelo vratiti se u prijeratne domove, ali pokazuje interes za to. Uslijed limitiranog broja izvora i varijacija u procjenama i podacima(ovisno o izvoru), teško je dati kona č ni sud o tome koliki je procenat ovih ljudi stvarno organizirao svoj život u potpunosti u prijeratnim domovima, a koliko njih tek fiktivno spada u povratnike. Ipak, oni koji su se istinski vratili u svoje domove, bez obzira na nacionalnu pripadnost i geografsko podru č je u kojem žive, dijele iste ili sli č ne pri č e i svakodnevne, životne probleme obi č nih ljudi. Mogli bismo kazati kako je«povratak» bila klju č na rije č neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Danas, dvanaest godina poslije, č ini se kako je ta klju č na rije č unekoliko proširena. Ne govori se samo o povratku kao takvom(u smislu broja onih koji se vra ć aju na prijeratna ognjišta), ve ć, prije svega, o održivosti povratka(u smislu situacije koju povratnici zati č u na terenu i koja im omogu ć ava ili onemogu ć ava trajni ostanak u njihovim domovima). Održivost povratka, kako je nazna č eno ve ć u uvodu ove studije, svojevrsna je mjera vrijednosti ili pokazatelj mogu ć nosti pune reintegracije Bosne i Hercegovine, ali i, posljedi č no, njene integracije u Evropsku Uniju. Iako iz zvani č nih izvora dolaze razli č ite definicije i interpretacije samog termina«održivost povratka», u ovoj studiji krenuli smo od pretpostavke da o tome koji su preduvjeti nužni kako bi izbjeglice i raseljene osobe uop ć e razmišljale o vra ć anju u svoje domove, te da u njima grade i planiraju budu ć nost za sebe i svoju djecu, najbolji odgovor ć e dati sami povratnici. 57

Iz razgovora s povratnicima, ali i s predstavnicima(vladinih i nevladinih) institucija i organizacija koje im pružaju(ili bi trebale pružati) podršku, zaklju č ili smo kako je na prvom mjestu sigurnost, kao jedan od determiniraju ć ih uzroka zbog kojih je ovo stanovništvo i napuštalo sela i gradove tokom i/ili neposredno nakon rata. Pojednostavljeno re č eno, svi oni koji su bili(ili su još uvijek) izbjeglice ili raseljene osobe, prije svega, trebaju garancije da je podru č je u koje se žele i planiraju vratiti bezbjedno za njih i njihove porodice, te da ne ć e na tom podru č ju zate ć i stanje i situaciju koja ih je odvela u druge dijelove Bosne i Hercegovine i svijeta. Nadalje, nije dovoljno samo osigurati povratnicima bezbjedno okruženje i krov nad glavom. Ono što oni traže i pokušavaju za sebe stvoriti kada do đ u u svoje domove jeste i ekonomska sigurnost, u smislu zapošljavanja i samozapošljavanja. Ratna situacija, ali i tranzicija vlasni č kih odnosa u firmama i tvornicama u kojima su današnji povratnici nekada radili, u č inila je da za mnoge od njih danas nema radnih mjesta, iako su imali posao do 1992. Broj novih radnih mjesta otvorenih nakon rata znatno je manji od stvarnih potreba povratnika, a u nekim podru č jima još uvijek postoji i problem nespremnosti poslodavaca da zapošljavaju povratnike, posebno ako su oni manjinski. Stoga je za veliki dio povratnika poljoprivredna proizvodnja jedan od glavnih izvora prihoda, ali im je i u tom segmentu potrebna pomo ć kod nabavke mehanizacije, stoke, a u nekim podru č jima č ak i deminiranja obradivih poljoprivrednih površina. U kontekstu zapošljavanja, treba napomenuti kako je za povratnike osobito bitno da u lokalnim zajednicama u koje su se vratili dobiju mogu ć nost zapošljavanja u javnim preduze ć ima. To je neposredno vezano uz njihovo pravo na u č eš ć e u lokalnoj samoupravi. Naime, za povratnike je zna č ajna mogu ć nost sudjelovanja u donošenju 58

politi č kih odluka na lokalnom nivou, kao i mogu ć nost lobiranja, odnosno stavljanja na dnevni red politi č kih, ekonomskih i socijalnih problema koji su od važnosti za svakodnevni povratni č ki život. U kojoj mjeri je to povratnicima u Bosni i Hercegovini omogu ć eno, teško je precizno re ć i, opet zbog nedostatka pouzdanih statisti č kih podataka, ali je č injenica da se brojna povratni č ka naselja još uvijek suo č avaju s problemima koje vlasti gotovo da smatraju riješenim. Jedno do njih je svakako i pitanje socijalne i zdravstvene zaštite povratnika, klju č nog prava koje povratnici č esto s teško ć om ostvaruju. Nerijetko povratnici u RS ostvaruju pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu u Federaciji BiH i obratno, a brojna su i povratni č ka naselja, osobito ona ruralna u kojima ne postoji nikakva infrastruktura za zdravstvenu zaštitu, pa ih, naprimjer, dežurni ljekari iz obližnjih ve ć ih gradova obilaze periodi č no ili su primorani za usluge ljekara putovati u te ve ć e gradove. Pitanje obrazovanja i prava na kulturnu posebnost povratnika u Bosni i Hercegovini jest, nažalost, politi č ko, a ponekad isuviše i ispolitizirano. Brojni su problemi s kojim se povratnici suo č avaju kada treba omogu ć iti obrazovanje djeci: od nedostatka infrastrukture- porušene školske zgrade ili promijenjena njihova namjena, održavanje nastave samo za u č enike do č etvrtih razreda, nakon č ega djeca treba da putuju u udaljena mjesta itd. preko pitanja nastavnih planova i programa po kojima se izvodi nastava u školama, nepostoje ć ih ili neodgovaraju ć ih udžbenika i nastavnog kadra, pa sve do situacije u kojoj škole u povratni č kim naseljima ne rade, jer broj djece koja bi u njima trebala slušati nastavu je č esto jedno ili dvoje.Upravo pitanje obrazovanja je jedno od onih klju č nih pitanja održivog povratka, jer nemogu ć nost pružanja obrazovnih i kulturnih usluga č esto opredjeljuje izbjegle i raseljene da ostanu u gradovima u koje su stigli tokom rata, pa se na povratak odlu č uju samo starije osobe. 59

To za održivost povratka prakti č no zna č i da sela i gradovi iz kojih je ve ć i broj raseljenih, u budu ć nosti uop ć e ne ć e imati stanovnika, odnosno demografska slika gradova i sela u Bosni i Hercegovini iz temelja se mijenja u odnosu na onu iz 1991. Uzrok tim promjenama nesumnjivo jesu svi ve ć navedeni faktori, ali ukoliko je akcenat povratka i budu ć nost BiH u cjelini na mladim ljudima, obezbje đ ivanje prava na obrazovanje za sve i na cijelom podru č ju države moralo bi biti jedan od prioriteta. Sve navedene probleme i neriješena pitanja povratnika, u ovoj smo studiji nazvali indikatorima ili faktorima održivosti povratka, nastoje ć i sugerirati kako, bez obzira na statisti č ke podatke koji ponekad nude optimisti č nu perspektivu, vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i sve nevladine organizacije koje se bave pružanjem podrške povratnicima, moraju povesti više ra č una o njihovom rješavanju. Pri tome je neophodan širi angažman cijele društvene zajednice, koji podrazumijeva razvijanje osje ć aja i senzibiliteta kod bh. gra đ ana za potrebe i probleme povratnika(što je, izme đ u ostalog, bio i jedan od ciljeva TV serijala Povratak), te ukazivanje na č injenicu da oni žive svoje probleme iz dana u dan, a ne samo onda kada ih, prate ć i delegacije koje su u prolazu ili u posjeti, obi đ u mediji. Na nivou donositelja politi č kih odluka nužan je koordiniran pristup kako bi se izbjeglo dupliranje aktivnosti, te kreiranje svojevrsne strategije obezbje đ ivanja uvjeta za stvarnu održivost povratka, a ne prividnu, te tako đ er, kao i u slu č aju medija i društva, kontinuitet u pra ć enju povratka i života u povratni č kim podru č jima, umjesto odve ć prisutnog prigodni č arskog osvrta na povratni č ka podru č ja, poput Srebrenice i 11. jula, naprimjer. 60

Iako može zvu č ati kao fraza, povratni č ke brige i problemi jesu i moraju biti problemi države i društva BiH, a ne samo problemi onih koji su bili dovoljno smjeli, dovoljno nostalgi č ni i dovoljno opredijeljeni da svoje živote nastave na podru č jima na kojim ih je prije petnaest godina prekinuo rat. 61

IZVORI KORIŠTENI ZA POTREBE STUDIJE ƒ Televizijski projekat Povratak NTV Hayat i Fondacija Friedrich Ebert(1997.- 2007.) ƒ Izvještaj Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za 2006. ƒ Posebni izvještaj ombudsmena FBiH o osnovnim zna č ajkama prava povratnika ƒ http://www.slobodnaevropa.org 62