A N ALI Z A G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak Energetska geopolitika na Balkanu Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana Zapadni Balkan ostaje infrastrukturno slabo povezan, sa atomiziranim energetskim tržištem, opterećen političkom nestabilnošću, što negativno utječe na energetsku sigurnost regije. Neodstaju jasne i primjenjive mjere u pogledu pripremljenosti energetskih sistema država regije da odgovore na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka plina ili neke druge vrste energetskog šoka. Sead Turčalo April 2020. Vanjski akteri, u prvom redu Rusija i Kina, eksploatiraju klijentelistički pristup političkih elita u regiji, te na taj način oponiraju implementaciji ciljeva Energetske zajednice u zemljama Zapadnog Balkana.

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak Energetska geopolitika na Balkanu Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana Sead Turčalo April 2020. U partnerstvu sa:

SADRŽAJ Sadržaj 1	Uvod .......................................................................................... 2 2 Zapadnog Balkana .................................................................................. 3 3 Zapadni Balkan –  i energetskog središta ................................................ 6 4 geopolitici Zapadnog Balkana ........................................................ 9 5 .................................. 11 1

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu 1 Uvod Analiza energetskog sektora, energetskih politika i strategija moguća je kroz različite pristupe – ekonomski, ekološ ki, geopolitički i sl. U središtu ove analize bit će geopolitički pristup. U ovom pristupu države i akteri koje bismo mogli označiti unitarnim ili približno unitarnim( unitary – like actors) imaju presudan utjecaj u energetskom sektoru. Geopolitički pristup energetskim pitanjima ili energet ska geopolitika neodvojivo je povezana sa energetskom sigurnošću, 1 koja je unutar tog pristupa osnovni cilj svake energetske politike, za razliku od ekonomskog ili ekološ kog pristupa u kojem se preferiraju pitanja održivosti, kom petitivnosti i sl.(vidi Siddi, 2017:3). U geopolitičkom pristupu, u prvom redu se promatra ge ografski položaj određene države ili regije iz perspektive lokacije energetskih resursa koji su joj potrebni, te se analizira njihova pristupačnost, akteri koji ih kontroliraju, cijena, postojeće i alternativne transportne rute, odnosi na regio nalnom i globalnom tržištu, tržišni mehanizmi i regulatorni okvir koji mogu utjecati na ponašanje aktera, raspoloživost vlastitih energetskih resursa i upravljanje njima, te političke odluke, način i okvir unutar kojeg se one donose. U ovoj analizi, u prvom dijelu ćemo ukratko opisati ener getski sistem u državama Zapadnog Balkana. U drugom dijelu ćemo se usmjeriti na ostale geopolitičke aspekte poput geografske lokacije regije iz perspektive potrebnih energetskih resursa, postojećih i alternativnih transportnih ruta, ulogu različitih aktera u energetskom sektoru regije te potencijal eurounijskih integracija da ograniče aktivnosti tih aktera i energetski integriraju regiju. 1 Kruyt(2009) ističe četiri dimenzije energetske sigurnosti – takozvani 4 A koncept. Radi se o dostupnosti( availability) koja podrazumijeva fizičko postojanje energenata; pristupačnosti( accessibility) koja se odnosi na geopolitičke aspekte koji utječu na pristup energetskim resursima; priuštivosti( affordability) tj. troškovima povezanim sa cijelim ciklusom snabdijevanja i potrošnje te prihvatljivosti( acceptability) koja uključuje utjecaj na klimatske promjene, degradaciju okoliša, ljudska prava i političku stabilnost. 2

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetski sistem u regiji Zapadnog Balkana 2 Zapadnog Balkana Zemlje zapadnobalkanske šestorke, izuzimajući Albaniju, prije stjecanja neovisnosti bile su dijelom jedinstvenog energetskog sistema Jugoslavije. Karakteristike ovoga sistema, koje se i danas reflektiraju na te države, bile su energetski intenzivna ekonomija, nepouzdan elektroprenosni sistem, nizak nivo rezervi plina i nafte i diverzifi kacije izvora snabdijevanja ovim resursima(vidi Curtis, 1992). Najvažniji segmenti energetskog sistema su izgra đeni šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Starost infrastrukture, uz nedostatak obnove i neadekvatno održavanje u protekle tri decenije značajno utječu na učinkovitost i kapacitet energetskog sistema zemalja regije (vidi Vasquez et al., 2018:10). Pored toga, tokom ratova u Jugoslaviji energetska infrastruktura značajno je oštećena, a regionalno energetsko tržište atomizirano. energetski miks u regiji Zapadnog Balkana. Dominantnu ulogu imaju čvrsta goriva poput uglja(crni ugalj i lignit) sa oko 50% učešća u ukupnoj potrošnji energenata, dok ostatak čini prirodni plin, nafta i obnovljivi izvori energije. Ugalj se dominantno koristi za proizvodnju električne energije ili individualno zagrijavanje domaćinstava. Uku pni električni kapaciteti regije iznose oko 18.000 MW, a proizvodnja je ravnomjerno podijeljena na hidro i termalne izvore(USAID, 2017). Posebno visoka zastupljenost uglja u proizvodnji električne energije je u na Kosovu, gdje doseže 95%, dok se u Bosni i Hercegovini i Srbiji kreće do skoro 70%. U Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori je taj udio nešto niži, dok je Albanija u potpunosti oslonjena na hidropotencijal. Posljedica zastarjele energetske infrastrukture i nedovoljnog održavanja energetskog sistema jeste i nizak nivo energetske efikasnosti. U odnosu na prosjek Evropske uni je, energetski intenzitet ekonomije, koji ukazuje na količi nu utrošene energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda, u zemljama regije je višestruko veći. U Srbiji i na Kosovu energetski intenzitet je četiri puta veći u odnosu na prosjek EU, dok je u bosanskohercegovačkoj ekonomiji još nešto veći( Ec.Europa.Eu, 2019). Visokom energetskom intenzitetu uz sve navedene karakteristike energetskog sistema doprinosi i nepovoljan I pored činjenice da ovakav miks u proizvodnji električ ne energije igra značajnu ulogu u zagađenju vazduha i degradaciji kompletnog okoliša te onemogućava ispunje nje preuzetih obaveza iz Pariških sporazuma i na osnovu članstva u Energetskoj zajednici, zapadnobalkanske drža ve nastavljaju sa izgradnjom ili planiraju izgradnju novih termoelektrana. U Bosni i Hercegovini su planirani kapaciteti od 2000 MW. Na Kosovu je potpisan ugovor za izgradnju termoelektrane od 500 MW u blizini Prištine, a daljnje termoelektrane su planirane u Srbiji i Crnoj Gori. Uprkos činjenici da je teško Grafika 1: Bruto potrošnja energije i energetski intenzitet ekonomije u zemljama Zapadnog Balkana i EU-28 3

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu Grafika 2: Energetski miks na Zapadnom Balkanu(sa i Slovenijom)(potrošnja energenata) (Dunjić, 2016:1027) pouzdano predvidjeti koliko će od planiranih termoelek trana biti izgrađeno, očigledno je da zemlje regije, i pored energetskih strategija koje u prvi plan stavljaju smanjenje štetnih emisija i proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva, promatraju ugljen primarnim za održivost elektroe nergetskog sistema. U poređenju sa prosjekom članica EU, države regije troše 2,3 puta više uglja, dok je udio plina manji za 50%. gubitak iznosi 10%, a u Albaniji i na Kosovu se penje i do 30%(Sanfey, 2016:31). Značajni gubici su posljedica neadekvatnih sistema grijanja i toplotnih izolacija objekata, budući da se u regiji oko 50% sve energije troši u stambenim zgradama i objektima, dok u ostatku potroš nje učestvuje industrija i transport(Vienna, 2015: 19). U poređenju sa prosjekom EU, države regije imaju tri puta veću emisiju CO2. Od svih zemalja regije, Bosna i Hercegovina jedina ima količine električne energije za izvoz, dok su Albanija, Ma kedonija i Kosovo uvoznici. Poseban problem za sve drža ve regije predstavlja energetska efikasnost, u prvom redu gubitak prilikom distribucije električne energije. Prosječan Imajući u vidu da sve zemlje, izuzev Albanije, planiraju ili grade nove termoelektrane, male su mogućnosti energet ske tranzicije u smjeru značajnog udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu. Prema ažuriranom izvje štaju Sekretarijata Energetske zajednice o implementaciji Grafika 3: Miks za proizvodnju električne energije u zemljama Zapadnog Balkana i EU-28 Država Albanija Bosna i Hercegovina Kosovo Makedonija Crna Gora Srbija EU-28 Ugalj 0 68 95 51 41 69 23 Hidropotencijal 100 32 4,5 34 59 29 12 Nafta 0 0,3 0,3 2 0 0,1 2 Plin Nuklearna energija 0 0 0,1 0 0 0 10 0 0 0 0 0 19 26 (Esser et al., 2018:16-17) Vjetar 0 0 0 2 0 0,07 9,5 4 Solarna energija 0 0,1 0 0,4 0 0,03 3,5 Biogoriva 0 0 0 6 0 0,09 5

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetski sistem u regiji Zapadnog Balkana Grafika 4: Termoelektrane u regiji Zapadnog Balkana koje su plani rane ili se nalaze u poodmakloj fazi sa snažnom političkom podrškom za njihovu izgradnju (Izvor: bankwatch.org; https://bankwatch.org/blog/western-balkans-are-massively-expandingcoal-power-but-the-new-plants-may-have-to-be-closed-again-soon(pristupljeno: 20.8.2019)) pravne stečevine o obnovljivoj energiji iz marta 2019. godi ne, samo je Crna Gora dostigla postavljeni cilj za 2020. godinu u skladu sa Direktivom o obnovljivoj energiji(299/28/ EC), ali se i u tom slučaju radi o nekonzistentnosti u poda cima, budući da izvještaj koji je ta država podnijela sadrži različite podatke u odnosu na podatke iz EUROSTAT-a za 2015. godinu. Ovdje treba uzeti u obzir da su postavljeni ciljevi za udio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije do 2020. godine za zemlje Zapadnog Balkana značajno veći u od nosu na članice Evropske unije, za koje je postavljen cilj od 20%, jer su države regije već u startu imale veći procent ove vrste energije u bruto potrošnji(Bankwatch, 2019:11). Grafika 5: Pregled kretanja udjela obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u zemljama Zapadnog Balkana u odnosu na postavljeni cilj za 2020. godinu Država Albanija Bosna i Hercegovina Kosovo Crna Gora Sjeverna Makedonija Srbija EU-28 2009. – udio obnovljivih izvora u procentima 31,2 34,0 18,8 26,3 21,9 kasnije smanjen na 17,2 21,2 23 2017. – udio obnovljivih izvora u procentima 34,6 35,9 22,9 40 19,7 20,6 12 2020. – postavljeni cilj 38 40 25 33 28 kasnije smanjen na 23 27 2 (Energy Community Secreteriat, mart 2019) 4,47% potencijala(vidi Energy Community Secreteriat, 2019:159). Situacija je slična i u pogledu solarne energije. IRENA procjenjuje da je u regiji moguće proizvesti oko 12 GW električne energije iz solarnih izvora(Srbija 6,9 GW, Bosna i Hercegovina 1 GW, Albanija 1,9 GW, Makedonija 1,2, Crna Gora 300 MW, Kosovo 436 MW), dok regija prema podacima iz Godišnjeg implementacijskog izvještaja Sekretarijata Energetske zajednice iz ovog izvora proizvodi ukupno 67 MW. Prema podacima i procjenama Međunarodne agencije za obnovljivu energiju(IRENA), u regiji postoje kapaciteti za proizvodnju oko 12,2 GW električne energije posredstvom vjetroelektrana( Intellinews.Com, 2020). Od toga najveći potencijal ima Srbija(5,6 GW) i Bosna i Hercegovina (2,5–5,9 GW), dok Crna Gora ima potencijal za 1,7 GW, a Albanija za 153 MW. U kolikoj mjeri je taj potencijal neiskorišten govori podatak da od zemalja regije Srbija proizvodi najviše vjetroenergije, pri čemu iskorištava svega Trenutno postoji niz projekata takozvanih farmi vjetrenjača, koje finansira ili sufinansira EBRD, zatim Njemačka razvojna banka, Francuska razvojna agencija i neke druge multilateralne finansijske institucije. Kao dodatna mogućnost za dekarbonizaciju energetskog sektora nadaje se proširivanje plinske infrastrukture, što je uvjetovano vanjskim projektima koje ćemo analizirati u nastavku, a na koje države regije nemaju utjecaj. Grafika 6: Uporedni prikaz instaliranih kapaciteta solarne i vjetroenergije 2018. godine i planiranih kapaciteta do 2020. godine Država Albanija Bosna i Hercegovina Crna Gora Kosovo Sjeverna Makedonija Srbija Instalirani vjetroenergetski kapaciteti 2018.(MW) 0 51 72 33,75 36,8 239 Planirani vjetroenergetski kapaciteti do 2020. (MW), 1 30 330 151,2 62 50 500 Instalirani solarni kapaciteti 2018.(MW) 1 18,15 0,4 6,6 18,49 8,7 Planirani solarni kapaciteti do 2020. (MW),* 50 16,2 10 30 25,4 10 * NAPOE – Nacionalni akcioni plan za obnovljivu energiju (Bankwatch, 2019:43) 5

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu 3 Zapadni Balkan –  i energetskog središta Geografska lokacija regiju Zapadnog Balkana čini potenci jalnim energetskim središtem budući da kroz njega prolaze tri energetska koridora Evropske unije: Centralnoevropska/ južnoevropska električna konekcija(Central/South Eastern Electricity Connection), Plinska interkonekcija i snabdijevanje naftom Sjever–Jug(North-South Gas Interconnections & Oil Supply) i Južni plinski koridor(Southern Gas Corridor) (vidi Kartu 1). Karta 1:  koridori koji prolaze kroz Zapadni Balkan Realna, trenutna pozicija regije iz perspektive lokacije potrebnih primarnih energetskih resursa, transportnih ruta i sl. značajno se razlikuje u odnosu na pomenuti potencijal Zapadnog Balkana da se transformira u energetsko središte. Zemlje regije su u pogledu snabdijevanja naftom i plinom ovisne o Ruskoj Federaciji, izuzimajući Albaniju, dok Kosovo i Crna Gora nemaju razvijenu plinsku infrastrukturu. Iz geopolitičke perspektive, imajući u vidu fiksiranost tran sportnih puteva, te samim time i njihovu potencijalnu ranjivost usljed političkih konflikata ili sigurnosnih hazarda razli čite prirode, posebno je interesantno snabdijevanje plinom. Iako zapadnobalkanske države predstavljaju malog potroša ča prirodnog plina, koji sudjeluje sa 6% u ukupnoj količini potrošnje energenata u državama regije, postoji niz proje kata i inicijativa koje su usmjerene na diverzifikaciju izvora i ruta snabdijevanja regije ovim energentom. Trenutno niti jedna od zapadnobalkanskih država nema diverzificirane izvore niti rute snabdijevanja kada je riječ o prirodnom plinu. U nastavku ćemo ukratko analizirati neke od ključnih pli novoda koji bi omogućili zemljama regije da diverzificira ju svoje izvore i putove snabdijevanje prirodnim plinom te eventualno u takvim okolnostima, koje bi očekivano dovele i do mogućnosti postizanja nižih cijena ovog energenta, potakle i razvoj plinske infrastrukture u regiji. Od zemalja regije Srbija ima najrazvijeniju plinsku infrastrukturu, dok je zemlje poput Crne Gore i Kosova uopće nemaju. Grafika 7: Primarna proizvodnja energije u zemljama Zapadnog Balkana 2007–2012–2017. 6

Friedrich-Ebert-Stiftung - Zapadni Balkan – između realnosti energetske ovisnosti i potencijala energetskog središta Karta 2:  plinovoda(TANAP) plinovoda(TAP) sa tačkom spajanja i izvorištem Iz regionalnog ugla, postoji pet plinovodnih projekata od izuzetnog značaja. U prvom redu radi se o plinovodima TA NAP, TA, IAP, Turski tok te projekt plutajućeg LNG terminala na Krku. snabdijevanja plinom dugoročnim kapacitetima TAP-a, što bi poslije bilo iskorišteno za namjeravano proširenje tih ka paciteta. Iz perspektive Bosne i Hercegovine, TAP je značajan jer je obnovio interes za Jonsko-jadranski plinovod(IAP). Značaj Transanatolijskog plinovoda(TANAP) proizilazi iz činjenice da se na grčko-turskoj granici na njega povezu je Transjadranski plinovod kojim će se transportirati plin iz Azerbejdžana preko sjeverne Grčke, Albanije i Jadranskog mora sve do južne Italije gdje će biti uključen u tamošnju plinsku mrežu. Od zapadnobalkanskih država TAP je posebno značajan za Albaniju jer će joj osigurati strateški važnu poziciju na evrop skoj energetskoj karti. Transjadranski plinovod 2 bi bitno utjecao na unutrašnje energetsko tržište Albanije, imajući u vidu odsustvo razvijene plinske infrastrukture. Može se pretpo staviti da bi takva novostečena geostrateška pozicija Albani je na evropskom energetskom tržištu mogla imati značajan efekt i na njezine evropske integracije(USAID, 2017). Sam TAP je dio strateškog Južnog plinskog koridora. Ima jući u vidu nivo ovisnosti regije o plinu iz Ruske Federacije, Transjadranski plinovod bi reducirao tu ovisnost, uz potrebu zemalja regije da izgrade prekograničnu plinsku infrastruk turu. To se naročito odnosi na Srbiju i Sjevernu Makedo niju, gdje bi se tako mogao okončati trenutni Gazpromov monopol, te Kosovo koje tek treba da razvija plinsku infrastrukturu. U prvom periodu kapacitet plinovoda bi bio 10 bcm godišnje sa namjerom proširenja kapaciteta na 20 bcm. Prema posljednjim podacima, izgrađeno je 90,7% pli novoda(Project progress, TAP, 2019), a 1. jula ove godine pokrenut je i prvi tržišni test, koji podrazumijeva mogućnost IAP je posebno zanimljiv jer bi njegova gradnja praktično predstavljala trijumf geopolitičkog nad ekonomskim pro mišljanjem budući da iz ekonomske perspektive Jonsko-ja dranski plinovod nema odgovarajuću opravdanost. Preko IAP-a bi se tržišta Albanije, Crne Gore, južnog dijela Bosne i Hercegovine i Hrvatske povezala sa Južnim plinskim kori dorom. Zapadnobalkanski investicijski okvir(WBIF) je 2014. godine finansirao studiju izvodljivosti koja je pokazala da bi 540 km plinovoda koštalo 618 miliona EUR. Pritom još nije jasno iz kojeg bi izvora došlo finansiranje te kada bi se mo gla očekivati konačna investicijska odluka. Ključni problem predstavlja činjenica da Albanija i Crna Gora nemaju plinsko Karta 3: Planirana ruta Jonsko-jadranskog plinovoda 2 TAP je dio strateški značajnog Južnog plinskog koridora. Južni plinski koridor je najavljen još u Drugom strateškom energetskom pregle du EU 2008. godine i prevashodno je bio podstaknut posljedicama rusko-ukrajinske krize 2006. godine; interesom zapadnoevropskih energetskih kompanija za snabdijevanje plinom iz Kaspijske regije (Azerbejdžan, Iran, Irak i Turkmenistan), ali i dugoročnim ciljem SAD-a da se uspostavi koridor Istok–Zapad iz Centralne Azije preko Kavkaza i Turske do Evrope. Iako je nakon definitivne obustave projekta Nabucco u 2012. godini interes za Južnim plinskim koridorom bio praktično izgubljen, nova rusko-ukrajinska kriza iz 2014. godine praćena anek sijom Krima obnovila je interes za projektom(vidi Siddi, 2017:9). tržište, dok je ono u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedo niji premalo. Pritom su upravo tri od pomenute četiri države najveći zagovornici projekta. Albanija bi željela da obnovi gasifikaciju. Crna Gora teži da počne sa gasifikacijom, dok bi Bosna i Hercegovina željela da ublaži trenutne ekonomske i geopolitičke posljedice činjenice da ima samo jedan izvor i rutu snabdijevanja, a to je Rusija preko Ukrajine, Mađarske i Srbije. 7

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu Karta 4: Prikaz Južnog plinskog koridora sa svim plinovodima i interkonektorima Jonsko-jadranski plinovod se trenutno nalazi na listi PMI (projekata od obostranog interesa), a 2013. godine se na lazio na listi PCI(projekata od zajedničkog interesa), da bi 2017. godine, nakon što su uvjeti pooštreni, bio izbačen sa liste. Da bi ispunio te uvjete, potrebno je da se radi o projektu koji ima značajan utjecaj na barem dvije članice EU. Trenutno je od značaja samo za Hrvatsku kao člani cu EU budući da se radi o dvosmjernom plinovodu koji bi mogao usmjeravati plin iz Hrvatske prema Albaniji, ali i biti povezan sa LNG terminalom na Krku i iz njega usmjeravati plin prema drugim tržištima na ruti. Predviđeni kapacitet je 6,5 bcm godišnje. godine biti usmjereni na tursko tržište koje, nakon njemač kog, predstavlja najvećeg klijenta za ruski Gazprom. Transportna ruta druge cijevi, odnosno Turskog toka 2, iz pravca Turske prema južnoevropskom i centralnoevropskom tržištu kretat će se preko Bugarske, Srbije i Mađarske do Austrije. Ova ruta je vrlo slična onoj kojom je trebao ići Južni tok(CRS, 2019). Evropski regulatorni okvir bi mogao biti ključni izazov da se Turski tok 2 nastavi prema južnoj i cen tralnoj Evropi, budući da, poučena lekcijom Južnog toka, Rusija očekuje od Evropske komisije izuzeće od primjene pravila. Promatrajući kompletan Južni plinski koridor, postavlja se pitanje da li će EU, a time i Zapadni Balkan dobiti diverzifi ciranu, ali nesigurnu rutu snabdijevanja budući da prolazi duž zona zamrznutog konflikta(vidi Kartu 4) poput Nagor no-Karabaha, vrlo blizu Južne Osetije, te područje Turske na kojem su se događali sukobi sa Kurdskom radničkom partijom pri čemu je 2015. godine oštećen i Južnokavkaski plinovod(Siddi, 2017:11). LNG terminal na Krku je također značajan za regiju Zapad nog Balkana, naročito u kombinaciji sa IAP-om. Predviđeni kapacitet je 2,6 bcm godišnje sa potencijalom za proširenje ukoliko bi došlo do izgradnje planiranih plinovoda. Konač na investicijska odluka je donesena u februaru ove godine, a u tom periodu je bilo zakupljeno oko 20% kapaciteta terminala, što je u Republici Hrvatskoj potaklo i raspravu o isplativosti ulaganja. Turski tok, kao neka vrsta ruskog odgovora na Južni plinski koridor, sa aspekta diverzifikacije ruta može biti značajan za regiju Zapadnog Balkana, naročito u slučaju negativnih razvoja situacije sa isporukama ruskog plina preko Ukrajine, uprkos činjenici da je 31. decembra ugovor o tranzitu između Gazproma i ukrajinskog Naftogaza produžen za pet godina(Astrasheuskaya, Chazan& Olearchyk, 2020). Ukupni kapacitet dvostrukog plinovoda Turski tok 1 i Turski tok 2 iznosio bi 31,5 bcm godišnje. Za zapadnobalkanske zemlje značajan je Turski tok 2, budući da će kapaciteti prve cijevi plinovoda koja je postala operativna početkom ove Studija USAID-a iz 2017. godine ukazuje na značajne offshore resurse u regiji Zapadnog Balkana koji bi dugoročno mogli doprinijeti njegovoj geopolitičkoj važnosti te imati ekonomske implikacije. Crna Gora je već 2013. raspisala tender na koji su se javila tri međunarodna konzorcija, a 2016. godine postignut je dogovor sa Energeanom za dva offshore bloka. Onshore i offshore istraživanja izvode se i u Albaniji. 8

Friedrich-Ebert-Stiftung - Uloga vanjskih aktera u energetskoj geopolitici Zapadnog Balkana 4 Zapadnog Balkana U ključne vanjske aktere u energetskoj geopolitici regije ubrajaju se EU, Rusija i Kina. Sva tri aktera učestvuju u ra zličitim formama finansiranja i izgradnje energetske infra strukture u državama Zapadnog Balkana. Pritom je njihov fokus u energetskom sektoru značajno različit. Evropska unija predstavlja aktera sa najširim instrumenta rijem za utjecaj na energetsku geopolitiku u regiji. Imajući u vidu izražene aspiracije zapadnobalkanskih država da postanu članicom EU, Unija je u mogućnosti da kroz taj proces, naročito poglavlje 15 pravne stečevine utječe na prihvatanje mjera u oblasti energetske politike. Osim toga, Uniji na raspolaganju stoji i Energetska zajednica, koja, iako ima zasebnu institucionalnu strukturu, predstavlja dodatni multilateralni instrument za implementaciju regulatornog okvira u oblasti energetske politike. Energetska zajednica je uspostavljena 2006. godine, a čine je članice EU, zemlje zapadnobalkanske šestorke te Ukrajina, Moldavija i Turska. U periodu od 2005. do 2013. godine Rusija je investi rala 598,4 miliona EUR u Srbiju(4,5% ukupnih stranih investicija u Srbiji), od čega najznačajniji dio u plinski i naftni sektor, uključujući i kupovinu Beopetrola i većinsko vlasništvo u Naftnoj industriji Srbije(NIS). Gazprom je sa Srbijagasom uspostavio i podružnicu Gastrans. Investicije u druge oblasti su skoro beznačajne. Ruska naftna kom panija ima i ekskluzivna prava za eksploataciju nafte i plina u entitetu Republika Srpska, gdje ima monopolističku poziciju u naftnoj industriji. Kompanija Jadran Naftagas koja je u vlasništvu NIS-a(66%) i NjeftgazInKor(34%) ima koncesiju za istraživanje nafte na području cijele Repu blike Srpske. Istovremeno, NjeftgazInKor je 100% vlasnik Optima grupe koja upravlja naftnom rafinerijom Bosanski Brod i rafinerijom ulja Modriča. Pored toga, Rusija kontro liše i Transbalkanski plinovod, koji je jedina ruta kojom se Sjeverna Makedonija snabdijeva plinom(vidi Rrustemi, De Wijk, Dunlop, Perovska& Palushi, 2019). Članstvom u Energetskoj zajednici države su se obavezale na usvajanje cijelog seta legislative i prilagođavanje prav noj stečevini sa krajnjim ciljem uspostave„integriranog tržišta u Jugoistočnoj Evropi ukotvljenog u EU i postizanje određenih standarda liberalizacije, investiranja i regulator ne zrelosti kako bi se konstituirala[…] energetska politika Evrope“(Lindstrom, 2011:203). Međutim, Uniji implementaciju regulatornog okvira u oblasti energetske politike otežava različito konceptualno poimanje energetske sigurnosti država regije i Evropske unije. EU je u posljednjih pet godina sve više fokusirana na ekološku dimenziju energetske sigurnosti i njezinu re fleksiju na ljudsku sigurnost, a reducira se aspekt koji se tiče sigurnosti snabdijevanja energijom. S druge strane, države regije samo deklarativno tretiraju ekološke aspekte energetske sigurnosti, dok se u prvi plan stavlja zadovoljavanje potreba iz izvora kojima je regija naročito bogata: crni ugalj, lignit i hidropotencijal. Kako primjećuju Nechev i Svilanis(2017:3), EU je usmje rena na infrastrukturne projekte koji značajno mogu utje cati na dekarbonizaciju energetskog sektora(hidroenergija, obnovljivi izvori, prirodni plin i sl.), dok Kina preferira rudarstvo i termoenergiju. Rusija je usmjerena na plinski i naftni sektor, te trenutno potpuno kontroliše ta područja u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Dominantna pozicija u energetskom sektoru u regiji za Rusiju značajna je zarad političkog utjecaja, o čemu svjedoči i činjenica da je već u strategiji vanjske politike iz 2013. godine definirala Zapadni Balkan kao regiju od strateškog značaja. S druge strane, činjenica da Zapadni Balkan pred stavlja malog potrošača plina, te u uvjetima nerazvijene plinske infrastrukture u regiji i sa razgranatim projektima diverzifikacije ruta i izvora snabdijevanja, što značajno po država i EU, taj nivo utjecaja u energetskom sektoru ne treba precjenjivati, ali niti podcijeniti kao jedan od faktora u ukupnom utjecaju u regiji. Oponent implementaciji EU politike dekarbonizacije energetskog sektora u regiji jeste i kineski finansijski upliv sa kreditima banaka koje kontrolira država, a koji se uz garan cije ovdašnjih vlada daju za izgradnju ili proširenje kapaci teta termoelektrana i rudarskih kopova. Kineske investicije u regiju su u konstantnom rastu od inauguracije Inicijative pojas i put kao globalne razvojne strategije 2013. godine. Od tog perioda kineske kompanije su u Srbiji potpisale investicije u vrijednosti od nekoliko stotina miliona EUR u energetski sektor. Investicije su usmjerene prevashodno u termoelektrane pogonjene ugljem i lignitom sa ciljem da „smanje uvoz gasa i osiguraju jeftinije grijanje“ za Beograd (Rrustemi, De Wijk, Dunlop, Perovska& Palushi, 2019:94). Izvozno-uvozna kineska banka je većinski finansirala pro širenje lignitnog kopa i izgradnju nove termoelektrane na 9

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu lignit u Srbiji u vrijednosti od 715 miliona USD(vidi Nechev i Svilans, 2017). Kineska Eximbank je Srbiji dala zajam od 293 miliona dolara za ugradnju opreme za desulfatizaciju u termoelektrani Kostolac B, koju je radila kineska kompanija CMEC(China Machinery and Engineering Corporation). Kina je pokazivala interes i za termoelektranom Pljevlje II, projektom koji je krajem 2019. godine otkazala Crnogor ska vlada. infrastrukturne projekte, imaju za cilj da utječu, između ostalog, i na implementaciju evropske energetske strategije na periferiji Unije. Ono po čemu se dosada razlikuju dvije zemlje jeste da ruski pristup kombinira politički i ekonom ski utjecaj, dok je Kina trenutno fokusirana na ekonomski utjecaj, uz određene forme projekcije meke moći. U Bosni i Hercegovini kineskim kreditom je dosada izgrađena termoelektrana Stanari, a Kineska razvojna banka će u slučaju da EFT grupa, koja je vlasnik termoelektrane i koncesije na vađenje lignita, ne može vraćati kredit, preu zeti termoelektranu i koncesiju za lignit. Drugi projekt u Bosni i Hercegovini jeste izgradnja bloka 7 termoelektrane u Tuzli. Energetska zajednica smatra da se u ovom slučaju radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći budući da je Federalna vlada dala garancije na kredit Izvo zno-uvozne banke u iznosu od 614 miliona EUR. Odluka većine zastupnika u Parlamentu Federacije BiH da podrži ovakav način gradnje bloka 7 dovela je do pokretanja po stupka Energetske zajednice protiv Bosne i Hercegovine. Prema odredbama Evropske unije i Energetske zajednice, države mogu garantirati do 80% kredita, dok se u slučaju bloka 7 radi o 100% državnoj garanciji na kineski kredit (Galop, 2018). Energetska zajednica je u svom dopisu, osim elementa nedozvoljene državne pomoći, navela neke od ključnih problema ovakve investicije za energetsku tranziciju države. Ovi problemi su primjenjivi i na ostatak regije u ko joj kineske investicije ciljaju na ovakve projekte, a radi se prevashodno o činjenici da to znači decenijsko izlaganje građana aerozagađenju uz nedostatak spremnosti regio nalnih političkih elita da se suoče sa realnom potrebom energetske tranzicije od fosilnih goriva ka čistim, obnovlji vim izvorima energije. Kineska kompanija Geo-Jade Petroleum je kupila i kontrolni paket u dva naftna polja u Albaniji. U svim slučaje vima kineskih investicija u regiji, komparativnu prednost u odnosu na Evropsku uniju daje joj činjenica da vladajuće strukture preferiraju brze kreditne procedure bez postavljanja uvjeta, što je karakteristično za kredite međunarodnih monetarnih institucija i EU. Pored toga, kako ističu neki autori(vidi Rrustemi, De Wijk, Dunlop, Perovska& Palushi, 2019:93), za kineske investicije u regiji smatra se da bi mogle pojačati korupciju. U prilog ovome ide i činjeni ca da su neki kineski projekti praćeni netransparentnim procedurama poput projekta Kostolac B3 u Srbiji, koji je China Exim Bank kreditirala sa 608 miliona USD, na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Kine, u kojem se navodi da neće biti potrebe za raspisivanjem tendera(Esser et al., 2018:27). Uprkos kontinuiranom naglašavanju da se ne suprot stavljaju ili da podržavaju eurounijske integracije zemalja regije, očigledno je da strategije investiranja Ruske Fe deracije i Kine u energetski sektor, ali i druge povezane 10

Friedrich-Ebert-Stiftung - ZAKLJUČAK SA PREPORUKAMA 5 Zapadni Balkan ostaje infrastrukturno slabo povezan, sa atomiziranim energetskim tržištem, opterećen političkom nestabilnošću, što negativno utječe na energetsku sigur nost regije. U tom pogledu, regija će se i u budućnosti nastaviti suočavati sa tri temeljna izazova. Prvi se odnosi na nedovoljne investicije u energetsku infrastrukturu, koja konvergira sa zahtjevima energetskih i klimatskih ciljeva EU do 2030. godine, dok drugi leži u nedostatku jasnih i primjenjivih mjera u pogledu pripremljenosti energetskih sistema država regije da odgovore na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka plina ili neke druge vrste energetskog šoka. Treći izazov se ogleda u aktivnostima vanjskih aktera koji, eksploatirajući klijentelistički pristup političkih elita u regi ji, oponiraju implementaciji ciljeva Energetske zajednice u zemljama Zapadnog Balkana. Ovome pogoduje i različita konceptualizacija energetske sigurnosti zemalja regije u odnosu na EU. Zemlje regije u prvi plan stavljaju dostupnost resursa i investicija ili kreditnih sredstava za energetski sektor bez reformi kao preduvjeta, dok se u eurounijskom razumijevanju potencira energetska tranzicija i investiranje povezano sa reformskim zahtjevima. Nadalje, potrebno je da Unija aktivno promovira i pojašnja va razliku između njezinih investicija i kredita za infrastruk turni razvoj u području energije, koji su znatno povoljniji nego krediti ili pozajmice drugih aktera(Kina, Rusija). Uporedo sa ovim aktivnostima, EU se sa transatlantskim partnerima te Velikom Britanijom, za koju se može očeki vati da nakon brexita poveća svoj individualni angažman u regiji, treba dodatno angažirati na prevazilaženju sporova između Kosova i Srbije u oblasti elektroprenosa, što je jed na od ključnih prepreka u procesu integracije regionalnog energetskog tržišta. Nužno je nastaviti investirati i podsticati infrastrukturne projekte u području obnovljivih izvora energije, posebice vjetroenergije i solarne energije, umjesto u hidropotencijale, budući da izgradnja mnoštva mini hidrocentrala u zemljama regije dugoročno može imati negativne efekte na ekosistem oblasti u kojima se grade. Ovakvo razumijevanje energetske sigurnosti ukazuje i na temeljnu razliku u pristupu različitih vanjskih aktera regiji. Dok EU svoj pristup energetskom sektoru bazira na normativnom i, slijedom toga, izgradnji regulatornog okvira, dotle ostali akteri slijede pragmatičan geopolitički pristup. I jedina naznaka da bi EU mogla da se odluči da slijedi geopolitički pristup regiji u kontekstu energije, a to je iz gradnja Jonsko-jadranskog plinovoda, pokazala se 2017. godine neizvjesnom zbog uklanjanja ovog projekta sa liste projekata od zajedničkog interesa(PCI). Kako bi u cijelosti iskoristila svoj potencijal(geo)političkog aktera na regionalnom energetskom području, Evropska unija bi nužno trebala prevazići svoj regulatorni i tehno kratski pristup energetskom području kroz afirmaciju pro jekata poput Jonsko-jadranskog plinovoda. 11

Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu Literatura: Astrasheuskaya, N., Chazan, G.,& Olearchyk, R.(2020). Russia and Ukraine sign deal to secure European gas flows. Financial Times. Retrieved from https://www.ft.com/content/5c6733b2-2bc6-11ea-a126-99756bd8f45e Energy Community Secreteriat.(2019). Annual Implementation Report. Vienna: Energy Community. Enlargement countries- energy statistics- Statistics Explained.(2019). Retrieved 9 November 2019, from https://ec.europa.eu/eurostat/ statistics-explained/index.php/Enlargement_countries_-_energy_ statistics#Primary_production_and_net_imports Esser, S., Schulz, S., Dimsdale, T., Amon, A., Littlecott, C.,& Reitzenstein, A.(2018). High Carbon Lock-In vs. Low Carbon Opportunity in the Western Balkans. Critical Investments and EU Accession Process. Berlin/ Brussels/London/Washington: Bankwatch Network. Federal Research Division, Library of Congress.(1992). Yugoslavia: A Country Study. Washington, D.C.: Federal Research Division, Library of Congress. Gallop, P.(2018). Bosnia-Herzegovina coal plant loan guarantee com plaint under investigation by the Energy Community Secretariat[Blog]. Retrieved from https://bankwatch.org/campaign_update/bosnia-herze govina-coal-plant-loan-guarantee-complaint-under-investigation-by-theenergy-community-secretariat Lindstrom, N.(2011). Power trips: Europeanization, market-governance, and energy policy in the Western Balkans. Policy And Society, 30(3), 197207. doi: 10.1016/j.polsoc.2011.07.004 Project progress.(2019). Retrieved 3 December 2019, from https://www. tap-ag.com/pipeline-construction/project-progress Renewable Energy.(2019). Retrieved 19 December 2019, from http:// www.akbn.gov.al/wp-content/uploads/2019/05/Renewable-Energy.pdf Rrustemi, A., De Wijk, R., Dunlop, C., Perovska, J.,& Palushi, L.(2019). Geopolitical Influences of External Powers in the Western Balkans. The Hague: The Hague Center for Strategic Studies. Retrieved from https:// hcss.nl/report/geopolitical-influences-external-powers-western-balkans Uvalic, M.(2012). Electricity markets and reforms in Europe. Milano: F. Angeli. Vasquez, C., Begolli, R., Van Gelder, L.,& Shukla, S.(2018). Western Balkans: Directions for the Energy Sector. Washi ngton, D.C.: The World Bank. Retrieved from http://docu ments.worldbank.org/curated/en/201391544823541838/ Western-Balkans-Directions-for-the-Energy-Sector Western Balkans has potential for up to€20bn wind energy investment says new report.(2020). Retrieved 19 January 2020, from https://intellinews.com/western-balkans-haspotential-for-up-to-20bn-wind-energy-investment-saysnew-report-174709/?source=kosovo 12

Friedrich-eberT-STiFTung - iMpREssuM o autoRu iMpREssuM Sead Turčalo je vanredni profesor i dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Predaje oblas ti geopolitike, međunarodne sigurnosti i upravljanje međunarodnim sukobima. Uz ove teme, također istražuje pitanja izgradnje države i međunarodne sigurnosti. Friedrich-Ebert-stiftung(FEs)| ured u Bosni i Hercegovini Kupreška 20, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Odgovorni: Dr. Peter Hurrelbrink Tel.:+387 33 722 010 Fax:+387 33 613 505 E-mail: fes@fes.ba www.fes.ba Naslov originala: ENERGETSKA GEOPOLITIKA NA BALKANU DTP: Filip Andronik Štampa: Amos Graf, Sarajevo Tiraž: 150 prmjeraka ----------------------------------CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 620.9:327(497-15) TURČALO, Sead Energetska geopolitika na Balkanu: geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana: globalni i regionalni poredak/ Sead Turčalo. - Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung, 2020.- 12 str.: ilustr.; 30 cm Bilješke uz tekst.- Bilješka o autoru: str.[4].- Bibliografija: str. 12. ISBN 978-9958-884-91-7 COBISS.BH-ID 29114886 ----------------------------------Publikaciju možete naručiti na e-mail: fes@fes.ba. Stavovi, mišljenja i zaključci u ovoj publikaciji ne moraju nužno odražavati stavove Friedrich-Ebert-stiftung. Friedrich-Ebert-stiftung ne garantuje za tačnost podataka koji su izneseni u publikaciji. Sva prava zadržana od Friedrich-Ebert-Stiftung.

Energetska geopolitika na Balkanu Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana Zapadni Balkan ostaje infrastrukturno slabo povezan, sa atomiziranim energetskim tržištem, opterećen političkom nestabilnošću, što negativno utječe na energetsku sigurnost regije. Vanjski akteri, u prvom redu Rusija i Kina, eksploatiraju klijentelistički pristup političkih elita u regiji, te na taj način oponiraju implementaciji ciljeva Energetske zajednice u zemljama Zapadnog Balkana. Neodstaju jasne i primjenjive mjere u pogledu pripremljenosti energetskih sistema država regije da odgovore na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka plina ili neke druge vrste energetskog šoka. Kako bi u cijelosti iskoristila svoj potencijal(geo)političkog aktera na regionalnom energetskom području, Evropska unija bi nužno trebala prevazići svoj regulatorni i tehnokratski pristup kroz afirmaciju projekata poput Jonsko-jadranskog plinovoda. Više informacija o ovoj temi pronađite na: www.fes.ba