Znanost o medijima društvena je znanost 4 koja proučava ljudsko djelovanje i socijalnu zbilju koja je rezultat tog djelovanja. Pod pojmom«društvene zbilje» shvaćamo«sve elemente zbilje dostupne čovjeku koji nastaju ljudskim sudjelovanjem, međusobnim zauzimanjem i borbom jednih protiv drugih, kao načini ponašanja, obrasci djelovanja, uloge, sklopovi uloga, organizacije i institucije bilo koje kompleksnosti»(Patzelt 1986, 9). S društvenom zbiljom mijenja se i predmet istraživanja struke. Prvotno je naime predmet znanosti o medijima prije svega bila masovna komunikacija. Na osnovi novog tehničkog razvoja(npr. internet) postaju sve važniji ostali oblici komunikacije(npr. komunikacija on­demand) 5 . Jedno od osnovnih obilježja znanosti o medijima jest i to da je riječ o« integracijskoj znanosti » koja ima dodirne točke s mnogim drugim strukama 6 . Takvi odnosi koji nadilaze područje struke postoje prije svega sa sljedećim disciplinama: ! ekonomska znanost: gospodarski okvirni uvjeti za rad medija(npr. procesi okrup­njavanja, značenje reklame itd.); medijski menadžment; ! pravo: pravni okvirni uvjeti za rad medija(npr. nacionalno i međunarodno pravo i u njima utemeljena prava i obveze medija kao što su sloboda medija, odnosno društveni ciljevi televizijskih postaja); ! politologija: politički okvirni uvjeti za rad medija(npr. odluke koje se tiču ustroja medijskog sustava, primjerice privatnih nasuprot javnim medijima, značenje me­dija za formiranje političke volje i za politički sustav u cjelini); ! povijesna znanost: povijesni uvjeti razvoja medija i s njima povezanih zanimanja kao što su npr. novinarstvo, stru čnjaci za odnose s javno š ću itd.; ! sociologija: društveni okvirni uvjeti i djelovanje medija(npr. njihova važnost u pro­cesima integracije i socijalizacije ili pitanja medijske manipulacije); ! psihologija: djelovanje medija na pojedinca(npr. percepcijski procesi, emocio­nalne reakcije i ponašanje); 4 Prema klasičnoj podjeli sustav znanosti dijeli se na prirodne (predmet: struktura žive i nežive prirode), hu ­manističke (predmet: stvaralaštvo ljudskog duha) i društvene znanosti (predmet: procesi i rezultati ljudskog djelovanja), pri čemu postoje mnoga preklapanja i prožimanja između znanosti. Sve do prijelaza stoljeća razli­kovalo se samo između prirodnih i humanističkih znanosti. Tek u 20. stoljeću društvene su se znanosti izdvojile iz područja humanističkih, a jedan od motiva bio je i zaokret od historijsko-hermeneutičkih, humanističkoznan­stvenih metoda k empirijskim prirodoznanstvenim metodama. 5 Istraživanja znanosti o medijima i formiranje teorija pri tome jedva može održati korak s brzinom tehnološkog razvoja. Pred nama je situacija koju je William F. Ogburn(1964) opisao kao« cultural lag ». U kompleksnim društvima u skladu s tim mijenjaju se različita područja života(npr. obitelj, pravo, odgoj) različitim ritmovima ­neka brže a neka sporije. Najvažniji sektor u kojemu se generalno događa najveće ubrzanje, prema Ogburnu, jest tehničko-gospodarski. Tehnika se razvija sve više a ostatak kulture kaska za njom uključujući i znanost o medijima. Tu su okolnost već 1989. godine komentirali izdavači Fischerova leksikona novinarstva (Noelle­Neumann/Schulz/Wilke 1989, 10):«Zbog prevrata, u medijskom sustavu u vrlo kratku vremenu nastupaju tako brze promjene da je rukopis često već zastario kad autor napiše posljednji redak». 6 «Za interdisciplinarnost u istraživanju i nadilaženje granica struke, koje su često više utemeljene historijskim slučajnim razvojem pojedinih struka nego razvojem inherentnim predmetu», plediraju npr. Max Kaase i Winfried Schulz(1989, 25). Ideja prema kojoj se neka znanost iskazuje kao samostalna disciplina svojim posebnim predmetom i svojom posebnom metodom nije primjerena znanosti o medijima. Povjesničar Wolfram Fischer (1972, 133) smatra da je čak upitno«može li se danas uopće još govoriti o znanstvenim disciplinama jer ne bi smjela postojati nijedna koja bi postavljala zahtjev isključivosti i s obzirom na predmete i s obzirom na metode, a da pri tome ne dođe do protesta bliskih struka». 6