I Frankfurter Zeitung na sličan se način odupirao kontroli tiska(Gillessen 1986) i koristio « swiftovsku metodu », tj. kritizirao je, koristeći primjere iz udaljenih krajeva i vremena 21 . Günther Gillessen(1986, 346) komentira:«Feljton je bio sjajno mjesto da bi se u novi­nama, usprkos cenzuri, tiskala skrivena kritika tiranije. Povijesna razmatranja, izvještaji iz dalekih krajeva svijeta, iz zemlje utopije, bajke, priče u kojima životinje govore ljudskim jezikom, stari su oblici govora kojima se sugrađanima zrcalo drži pred nosom». Frank ­furter Zeitung koristio se i gospodarskom rubrikom radi ismijavanja nacionalsocijalista. Službene stranačke fraze rabili su ad absurdum. Hans Rothfels(1958, 42) izvijestio je «da su Japanci'žuti Arijevci' ili da su rajčice'nordijski' plod juga». Frankfurter Zeitung objavio je o Božiću 1941. članak Dolfa Sternbergera o«likovima basne», koji je postao znamenit( Frankfurter Allgemeine Zeitung ponovno ga je tiskao 13. 6. 1987). U tom članku autor u basni o vuku i janjetu upozorava na loše političke prilike i osobito kritizira progon Židova. Istodobno Sternberger raspravlja o biti basne koju karakterizira kao nepristranu i slobodnu od interesa:«Basna iskazuje srž svijeta(...) to je njezina prva i opća pouka». Sternberger dalje piše:«Basne tvore zalihu mogućih odnosa moći i pravnih prilika, katalog karaktera ili uloga koje možemo igrati u ljudskom društvu. A mi sami, mi pojedinci, čas smo vuk, čas ovca, čas lav, čas lija, a ponekad i magarac. Ovisi o prili­kama». Cenzura odnosno konfiskacija mogu se izbjeći i objavom demantija. Tu je strategiju opi­sao poznati«munjeviti reporter» i pisac Egon Erwin Kisch u kontekstu razotkrivanja špi­junskog slučaja«Pukovnika Redla». Austrijska vojska otkrila je 1913. godine da šef glav­nog stožera u Pragu, pukovnik Redl, špijunira za Ruse. Ponudili su mu častan izlaz u samoubojstvu, što je Red i učinio. Vojnom stožeru bilo je izuzetno stalo do apsolutnog čuvanja tajne i prikrivanja mučne afere s dalekosežnim posljedicama. Čak nisu obavijes­tili ni austrijskog prijestolonasljednika. Igrom slučaja Kisch je doznao za tu priču. Njegov problem bio je kako i da li uopće tu priču objaviti u novinama jer je bio siguran da će to izdanje odmah zaplijeniti. Tu vijest Kisch je(1975, 79) objavio u listu Bohemian u obliku masno otisnuta demantija na naslovnoj strani:«S visokog mjesta(misli se na vojsku) zamoljeni smo da opovrgnemo glasine u vojnim krugovima da je šef glavnog stožera praškoga korpusa pukovnik Alfred Redl, koji je prekjučer u Beču počinio samoubojstvo, izdao vojne tajne i bavio se špijunažom za Rusiju. Povjerenstvo koje je iz Beča upućeno u Prag, a vodi ga jedan pukovnik, tijekom jučerašnjega nedjeljnog poslijepodneva, u na­zočnosti zapovjednika korpusa baruna Giesla provalilo je u službeni stan pukovnika Redla i pretraživalo ormare i ladice te tijekom trosatne istrage tražilo dokaze propusta posve druge vrste(...)»«Takve demantije čitatelj razumije», napisao je Kisch,«to je kao kad se kaže: x nije prevarant. Ali teško je zaplijeniti takav demanti. Državni tužitelj zadu­žen za tisak morao je pretpostaviti da potječe iz zapovjedništva korpusa ili iz nekog bečkog ministarstva.» I list doista nije bio zaplijenjen, a javnost je doznala za slučaj preko vijesti koju je Kisch tako oblikovao. 3.2.3. O interkulturalnoj komunikaciji: teza o lingvističkom relativizmu U dosadašnjim izvodima u vezi s verbalnom komunikacijom polazilo se od činjenice da je jezik prvenstveno sredstvo za opisivanje i izražavanje. U skladu s tim zbilja koja se opi­suje, odnosno misli i osjećaji, bili bi nezavisna, a jezik zavisna varijabla. Postoje međutim 21 Gulliverova putovanja Jonathana Swifta kritika su običaja u Engleskoj i kontinentalnoj Europi viđena iz velike udaljenosti. Svijet patuljaka, Liliputanaca, npr. odražava bijedu dvorskih intriga i nezahvalnost kneževa(npr. Servier 1971, 168id). 1 5