autori koji zagovaraju obrnut način promatranja stvari. Već je Wilhelm von Humboldt zastupao tezu da je mišljenje podređeno jezičnim pravilima, tj. da jezik nema samo instru­mentalno-komunikacijski karakter nego je ujedno i kategorijalna shema u kojoj se misli. Humboldt je(1968a, 21) 1820. pisao:«Mišljenje nije samo ovisno o jeziku općenito nego do određenog stupnja i o svakom pojedinom jeziku». U znanstvenoj raspravi«O razlici između ljudskih jezičnih ustrojstava i o njihovu utjecaju na duhovni razvoj ljudskog roda» osobito je izražena Humboldtova pozicija kulturalnog relativizma(Humboldt 1968b, 60): «Svladavanje nekog stranog jezika trebalo bi(...) omogućiti postizanje novog stajališta u dotadašnjem svjetonazoru, i to je doista tako do određenog stupnja jer svaki jezik sadr­žava cijelo tkanje pojmova i predodžbi dijela čovječanstva. Samo zato što se u strani jezik uvijek, manje ili više, prenosi vlastiti svjetonazor, k tomu i vlastiti osjećaj za jezik, taj se us­pjeh ne osjeća posve i potpuno». Za Humboldta jezik dakle nije samo oruđe za izražava­nje duhovnih sadržaja(«ergon»), oruđe koje je neovisno koncipirano, nego je i samostal­an aktivni duhovni realitet(«energeia»). Humboldtovo razmišljanje nalazimo u više ili manje radikalnim varijacijama kod različitih autora(npr. Boas 1911). Za Edwarda Sapira(1966, 112) jezični oblici unaprijed određuju način gledanja i tumačenja određenih stvari i tako determiniraju definicije situacija. Jezik i iskustva međusobno se prožimaju pri čemu vrijedi(Sapir 1949, 162):«No two languages are ever sufficiently similar to be considered to represent the same social reality». Benjamin Lee Whorf(1963, 20) tvrdio je da ljude koji koriste jezike vrlo različitih gramatika te gramatike vode do različitih opažaja i različitih vrednovanja vanjski sličnih sadržaja. U kontekstu te« Sapir-Whorfove hipoteze o lingvističkom relativizmu » na jezik se gleda kao na objektivni realitet uz pomoć kojega ljudi strukturiraju svijet. Lingvistički sustav(gra ­matika) prema tomu nije samo potpuno reproduktivni instrument za izražavanje misli nego i sam tvori misli, shema je i uputa za upotrebu duhovne aktivnosti pojedinaca. Whorf (1963, 12) karakterizira lingvističko načelo relativizma:«Oni koji gledaju iste fizikalne sadržaje ne stvaraju istu sliku svijeta osim ako njihovi lingvistički temelji nisu slični ili se bilo kako mogu svesti na zajednički nazivnik» 22 . Prema lingvističkom načelu relativizma, različiti jezici 23 sadržavaju različite misaone sheme i tako tvore komunikacijske barijere. Komunikacija bez pogrešaka između različitih jezičnih zajednica time bi bila gotovo ne ­moguća. Lingvističko načelo relativizma sadržava dvije odvojene hipoteze, naime«inter­jezični relativizam» i«intrajezični lingvistički determinizam» prema kojem jezik određuje mišljenje. Lingvističko načelo relativizma na kraju tvrdi da je logika uvijek relativna u odnosu prema određenom lingvističkom ishodištu. U tom kontekstu razumijemo i nesklo­nost nekih autora«svjetskom jeziku» jer bi to izazvalo sužavanje odnosno osiromašenje misaonih shema. Taj argument nalazimo npr. kod Claudea Levi-Straussa(1983) koji je već tijekom osamdesetih godina, zbog kulturološke homogenizacije koju šire masovni mediji, očekivao slabljenje kultura diljem svijeta. U nastavku počet ćemo od blaže vari­jante Sapir-Whorfove hipoteze prema kojoj je, zbog jezičnih razlika, teško moguća inter­kulturalna komunikacija bez iskrivljenog razumijevanja, jer lingvistički kod, barem neiz­ravno, utječe na svaki kognitivni proces. 22 Whorf je međutim analizirao samo lingvistički materijal, ali ne i kognitivne procese onih koji koriste jezik. Logička struktura Whorfova postupka sastoji se u osnovi od toga da se za izvode dokaza koristi ono što tek treba dokazati. Charles E. Osgood(1963, 249id) prigovara Whorfu da mu«dokazni materijal» ima samo anegdotalni karakter ali ne i znanstvenu moć dokazivanja. Navedeni primjeri ovisni su o doslovnom prijevodu iz većinom indijanskih jezika. Takav postupak međutim znači da bi neki hipotetski Hopi-lingvist mogao prevesti«breakfast» doslovce kao«termination of a period of religious abstinence»(okon čanje razdoblja religijskog posta, op. prev.) i zaključiti da je za Angloamerikance noćni san religiozni doživljaj, jer da je svrha svakog doručka prekid posta. 23 Ovdje međutim ostaje nejasno kako se mogu razlikovati dijalekti od zasebnih jezika. 1 6