pravnih partnera koji se na horizontalnoj razini susreću u društvenom dijalogu». Prakke (1960) čak tvrdi:«Sva publicistika je dijalog». Ideja o simetričnoj relaciji između masovnoga komunikatora i recipijenta temelj je i«transakcijskog modela» Raymonda A. Bauera(1973), pri čemu«transakcija» označava razmjenu vrijednosti između dviju ili ne­koliko strana. Masovna komunikacija je, prema njegovu mišljenju, proces međusobnog utjecaja komunikatora i publike. Pri tomu publika mora odabrati iz komunikacijske po­nude, a ponuda je već usmjerena prema publici. Drugim riječima publika navodno utječe na ono što komunikator nudi. Nedostaju međutim pobliži navodi o tome kako publika utječe na komunikatore. Osim toga ignorira se i asimetričan odnos između komunikatora i recipijenta. Interpersonalna komunikacija nije pravi predmet znanosti o medijima. Nama je važna kao «temeljni fenomen» u mjeri u kojoj je povezana s javnim komunikacijskim procesima. Tako na primjer ne provodimo nikakve jezične analize i ne analiziramo individualne razgovore. Svjesni smo međutim važnosti(DGPuK 2001) uloge interpersonalne komu­nikacije u recepciji medijskih sadržaja ili u komunikaciji on-line. Područje novih medija ne može se primjereno opisati pojmovima i modelima masovne komunikacije. Tu mnogo više dolaze do izražaja karakteristike interpersonalne komunikacije. 4.4. Modeli masovne komunikacije Za prikaz procesa masovne komunikacije postoje različiti modeli a ovdje ćemo predstaviti samo model Johna W. Rileyja i Matilde W. Riley(1959, slika 4) i model koji je razvio Maletzke(1963, slika 5),«shemu polja masovne komunikacije». Riley i Riley(slika. 4) aktere komunikacijskog procesa, tj. komunikatora i recipijenta, ne promatraju izolirano i autonomno, nego kao sastavne dijelove veće socijalne strukture. Ta socijalna struktura, osobito ona primarnih referentnih skupina, utječe na komunikatore i recipijente. Socijalne skupine utječu npr. na selekciju vijesti i izvještavanje komunikatora odnosno na odluku o izboru, percepciju i reakciju na medijske sadržaje recipijenta koji im pripada ili su mu referentna skupina. U ponašanju aktera u komunikacijskom procesu odražavaju se vrijednosti, pravila, konvencije itd. koje vrijede unutar neke socijalne strukture. Model ističe sociološku perspektivu komunikacijskog procesa i činjenicu da masovnu komunikaciju valja razumjeti kao sastavni dio cijelog socijalnog sustava koji na nju utječe i na koji ona utječe. Medije u skladu s tim treba promatrati kao jedan od mnogih elemenata koji utječu na ljudsko ponašanje. Model međutim implicira fikciju simetričnog odnosno po moći jednakog odnosa između komunikatora i recipijenta, a takav odnos ne postoji u stvarnosti. 26