Te iskaze recipijent prima preko medija. Kao medije masovne komunikacije Maletzke (1963, 76) opisuje«tehničke instrumente ili uređaje pomoću kojih se iskazi prenose javno, indirektno i jednostrano disperzivnoj publici». Pri tome na djelatnost komunikatora utječu svojstva i uvjeti određenog medija, a i svojstva i uvjeti pojedinačnog iskaza. Recipijent je definiran kao«svaka osoba koja zna'dekodirati' iskaz posredovan masov­nim medijem tako da mu smisao iskaza te osobe- barem u grubim crtama- bude pristu­pačan»(Maletzke 1963, 77). On iz medijske ponude odabire određene iskaze koji na stanovit način utječu na njega. Izbor i učinak ovise o osobi recipijenta, njegovim so­cijalnim odnosima, njegovoj svijesti da je sastavni dio disperzivne publike, o njegovoj slici o sebi, o slici koju ima o komunikatoru i o obilježjima medija. Recipijent u tom slučaju može komunikatoru dati povratnu informaciju(npr. preko pisama čitatelja). Roland Burkart i Walter Hömberg(1977) prenijeli su Maletzkeovu shemu na nove medije. Oni pretpostavljaju da će nove komunikacijske tehnologije tendencijski smanjiti razlike izme đu uloga komunikatora i recipijenta, iako ih neće posve dokinuti. Burkart i Hömberg zato razlikuju dvije skupine«sudionika»: jedna«ima moć glavne uloge u korištenju ko­munikacijskih sredstava i u služenju njima» i pri tom sliči na izvorne komunikatore, a druga skupina prije svega koristi mogućnost sudjelovanja i podsjeća na izvornog recipi­jenta. Izbor i oblikovanje iskaza na jednoj, a percepcija i učinak iskaza na drugoj strani ovise o postojećoj komunikacijskoj strukturi i medijskoj aplikaciji koja se koristi. 4.5. Multimediji/novi mediji Razvoj novih medija i njihovo sve veće stapanje postavlja nova pitanja pred znanost o medijima i dijelom zahtijeva modifikaciju postojećih stavova. To vrijedi za pojam i modele masovne komunikacije. Međutim, ima još mnogo pitanja, pri čemu razlikujemo tri razine analize: ! Na makro razini (strukture i procesi medijskog sustava i njegovi odnosi s drugim društvenim područjima kao što su gospodarstvo, politika, kultura) riječ je o pro­mjeni medijskog sustava pod utjecajem novih medija i njihovim društvenim poslje­dicama(npr. procesi okrupnjavanja, budućnost i eventualno premještanje težišta funkcija«tradicionalnih» medija itd). ! Na mezo razini (organizacije i institucije u medijskom području i u društvu) pitamo se na primjer o procesima promjena u pojedinim medijskim organizacijama i u novinarstvu. ! Na mikro razini (pojedine osobe i njihova uporaba medija) važan predmet istraži­vanja je ponašanje ljudi prema novim medijima(npr. ponašanje i motivi korištenja, posljedice tog korištenja na«klasične» medije), a i njihovi učinci(npr. s obzirom na stjecanje znanja, političku informiranost i participaciju, interpersonalno ponašanje u komunikaciji, provođenje slobodnog vremena). «Multimediji» i«novi mediji» široko su rasprostranjeni pojmovi, ali najčešće nisu defini­rani. Termin«multimediji» od početka osamdesetih godina zauzima istaknuto mjesto u opisu novih medijskih tehnologija. Od tada ta«etiketa» obećava korisniku univerzalnu «dodanu vrijednost», pri čemu se rijetko objašnjava od čega se zapravo sastoji ta dodana vrijednost. Ako se na televizijske uređaje mogu prenijeti signali iz kompjutora, a čak i na internet, onda se oni mogu nazvati«multimedijalnim»; ako PC ima DVD, onda korisnik može gledati igrane filmove na PC-u pa je riječ o«multimedijalnim PC-ima». Ako rječnike, 28