koji su tradicionalno objavljivani u obliku knjige, prenesemo na CD-ROM i dodamo im animaciju i tonske dokumente, dobivamo«multimedijalni» rječnik. Pojam«multimediji» vrlo je nespecifičan. Ovisno o potrebi pojam razumijemo kao multi­medijske uređaje, aplikacije i tehničke medije prijenosa. Tijekom godina nastale su neke definicije koje nam mogu poslužiti kao radna osnova za razumijevanje«mul-timedija». Njemačka Savezna udruga digitalnoga gospodarstva(BVDW) definira multimedije kao «sve proizvode komunikacije koji su računalno i interaktivno medijski, a sadržavaju naj­manje tri medijska oblika kao što su tekst, slika, pokretna slika i ton.»(čl. 3 st. 1 Statuta od 28. lipnja 2004; http://www.bvdw.org/de/data/pdf/bvdw_satzung_2004.pdf 4.5.2005). Konzultantska tvrtka Booz Allen& Hamilton(1995, 27), koja je među ostalim specija­lizirana za područje«informacijske tehnologije», za svoju definiciju multimedija koristi aplikacije koje se nalaze na tržištu. Tako upotrebu različitih oblika medijskih prikaza, nadopunjuje s još dva zahtjeva: interaktivnost i digitalno spremanje podataka: «Multimediji su prvenstveno nadređen pojam za mnoštvo novih proizvoda i usluga s pod­ručja računalstva, telekomunikacija i medija. Ti proizvodi i usluge imaju tri bitne zajed­ničke osobine: ! mogućnost interaktivnog korištenja, tj. korisnik nije isključivo primatelj nego sam može korištenjem odgovarajućih povratnih kanala mijenjati sadržaje odnosno ini­cirati akcije, ! kombinira se interaktivno korištenje različitih medijskih tipova, tj. dinamički(video i audio sekvence) sa statičkim medijima(npr. tekst i podaci), ! digitalna tehnika služi kao baza aplikacija koja znatno pojednostavljuje i uopće omogućuje pohranu i kasniju obradu podataka, dijelom zahvaljuju ći i postupcima kompresije. Interaktivnost je doista najistaknutije obilježje mnogih multimedijalnih aplikacija kod kojih korisnik može na mnoge načine intervenirati, pa se sadržaji tek na njegov zahtjev prika­zuju ili generiraju u određenom obliku. S tim u vezi je i elementarna promjena u poimanju masovnih medija. Kad promatramo klasične masovne medije- tisak, televiziju i radio ­onda oni imaju određeni ritam ažuriranja(tisak) ili su vremenski usko povezani koris­nicima(radio i tv). Ali još uvijek određena naklada dnevnih novina, kao i večernji dnevnik, dolaze do korisnika u identičnu obliku. Stanje je drukčije u«World Wide Web»(WWW) 36 : i tu se doduše korisnicima mogu satima i danima staviti na raspolaganje iste informacije s neznatnim vremenskim pomakom, ali takva praksa, koja obilježava tradicionalni mentalitet proizvođača sadržaja, gubi važnost. Mogućnosti tog medija bolje koristi onaj tko iz široke i analitičke informacijske ponude 36 «World wide web»(WWW) vjerojatno je najvažnija aplikacija na internetu iz perspektive komunikologije. Pri tome se internet koristi i za mnoge druge usluge, npr. za«file-transfer»,«chat» ili«e-mail». Kamen temeljac in­terneta položen je 1969. godine kad su umrežena četiri računala istraživačkih instituta u Los Angelesu, Salt Lake Cityju, Santa Barbari i Stanfordu kako bi se pojednostavila razmjena informacija za projekte o nekim vo­jnim istraživanjima(Borchers/Benning/Turi 1999). S vremenom su se na internetu razvijale nove usluge koje su podržavala povezna računala čiji je broj rastao, tzv.«hosts». Ideja za WWW nastala je 1989. u ženevskom CERN-u, Centru za atomska istraživanja, kako bi se pojednostavila razmjena informacija istraživačima fizike visoke energije. CERN je 1991. prvi put upotrijebio softver uz pomoć kojeg su se mogle dobiti informacije memorirane na različitim mjestima. Jedno od ključnih obilježja aplikacije WWW jest link, tj. povezivanje sadr­žaja koji mogu biti u bilo kojem dijelu interneta. Retroaktivno WWW je bila aplikacija koja je internetu pomogla da doživi ekspanziju i izvan znanosti. 29