pojedinom korisniku stavlja na raspolaganje samo one elemente koje korisnika doista i zanimaju. Primjeri za to su mnogobrojni«portali» koji se nalaze na WWW, na kojima ko­risnik može sam izabrati početnu stranicu svojeg«internetskog browsera»(pretraživača) s informacijama koje su relevantne za njega- to načelno može biti bilo koji sadržaj , npr. vijesti, vremenska prognoza, burzovni tečajevi ili novosti u kataloškoj prodaji. Umjesto procesa odabira, što je korisnik nekoć trebao neprestano ponavljati, kako su to zahti­jevale rane multimedijalne aplikacije na CD-ROM-u, sada on to, zbog jednokratnog na­vođenja preferencije, ne mora svaki put ponovno raditi. Pojedini elementi pri tome se u određenoj mjeri mogu stalno aktualizirati , a da korisnik ne mora čekati novo izdanje: u tisku to znači da korisnik u 14.15 sati više ne dobiva jutarnje izdanje svojih dnevnih novina nego aktualno izdanje. Kombinacija automatske selekcije i kontinuiranog ažuriranja tako omogućuje nastanak osobnih dnevnih novina. I za klasične elektronske masovne medije postoje međutim novi izazovi: osim stapanja internetskih i radijskih usluga, događa se razvoj od onoga što se zvalo«broadcasting» prema«narrowcasting», dakle do pripreme sadržaja za određene ciljne skupine ili osobe. S jedne strane to korisniku nudi više udobnosti, pa tako dobiva točno one sadržaje za koje se zanima. S druge strane za reklamnu industriju kvaliteta kontakta važnija je od broja. Za oglašavanje unutar određenih ciljnih skupina iznimno su važne usluge koje su korisnici sastavili prema vlastitim sklonostima. Čak i kod vremenski linearnog medija kao što je televizija, korisnici danas imaju moguć­nost fleksibilnog bilježenja sadržaja pomoću PVR-a(Personal Video Recorder). Neki uređaji osim toga mogu, uz jednostavnu funkciju arhiviranja, automatski snimati sadržaje prema sklonostima gledatelja. Tako nastaje neprekidno ažurirana arhiva omiljelih emisi­ja. Brz pristup svakoj snimljenoj emisiji omogućuje gledatelju da bez poteškoća, ako želi, postane programski direktor. Jer mogućnost da uz pomoć PVR-a sami sastavljate svoj «televizijski jelovnik» prisiljava vas da budete u stalnoj vezi s televizijskim programom. Televizija tada dijelom gubi dio draži kao Lean-Back-Medium. Hoće li se ta mogućnost gledanja televizije s vremenskim odmakom(npr. naknadno gledanje utakmice, bez stanki za reklame) doista masovno koristiti, još je neizvjesno. Prva istraživanja pokazuju da se zbog PVR-a televizija još više gleda(Zipfel 2005). U konačnici PVR je samo međufaza u fleksibilnijem korištenju sadržaja elektronskih me­dija. Inteligentno povezivanje televizije i interneta predmet je ponude mnogih proizvo­đača softvera i hardvera a i televizijskih i filmskih poduzeća od jeseni 1999. u TV-Anytime­Forumu(http://www.tv-anytime.org). Gledatelju se obećava više fleksibilnosti u korište­nju medija tako što se u tijek podataka digitalne televizije uključuju dodatne standardi­zirane informacije, na primjer o producentu, znak o prikladnosti programa za djecu i sa­držaj emisije. Te informacije mogu ponovno koristiti davatelji usluge kako bi preko inter­netskih paketa opskrbljivali konzumenta personaliziranim medijskim sadržajima(Perso­nal Digital Recorder, PDR). Ti uređaji nude digitalne sadržaje bilo koje produkcije, dakle ne samo televizijske nego na primjer glazbu, slike i sadržaje s weba. PDR tako nudi me­dijski koktel prema želji: vlasnik uređaja mogao bi na primjer navesti da ga zanima odre­đena televizijska serija i da želi vidjeti svaki nastavak. Dodatno može navesti da želi biti informiran o toj temi s najnovijih internetskih stranica za fanove, a želi imati i aktualno izdanje neke emisije s vijestima. Ako korisnik uključi tu emisiju, može na početku zahtije­vati vremensku prognozu, i to uz regionalnu vremensku kartu s interneta. Alternativno, uz te definirane preferencije korisnika PDR mora moći i sam učiti o konzumentskom pona­šanju gledatelja i stalno mu pripremati najnovija izdanja sadržaja koje je korisnik bio poz­vao posljednji puta i sličan materijal. 30