Taj scenarij pokazuje da su multimediji mnogo više od zbroja pojedinačnih dijelova i da «dodana vrijednost» za korisnika nastaje tek smislenom kombinacijom tih pojedinačnih dijelova. To također pokazuje da podjela elektronskih medija prema načinu prijenosa ili transporta(npr. kod televizije analogno ili digitalno zemaljski, preko satelita ili širokopo­jasnog kabela, a i preko interneta) u praksi sve više gubi važnost. Podjela na klasične i multimedijske aplikacije također slabi jer će velik dio konzumacije medija u budućnosti na neki način biti multimedijalan. Tu više pomaže razlikovanje prema stupnju korisnikove intervencije: skupina vremenski linearnih medija(radio i tv) koje korisnik bira aktivno, skupina medijskih ponuda koje korisnik aktivno konfigurira i, na kraju, sustavi koji su sposobni sami skupljati informacije o ponašanju korisnika i sami selektirati sadržaje. 31