Sljedeća točka kritike tiče se heterogenoga karaktera znanosti o medijima u kojoj se spajaju vrlo različite koncepcije iz vrlo različitih disciplina. Saxer(1995, 43id) u svojoj kritici tvrdi da se to događa bez kriterija odnosno bez«poštivanja usklađenih znanstveno­teoretskih normi». Stanje u znanosti o medijima može se, prema Saxerovu mišljenju (1997, 18), stoga opisati kao«suživot tek dijelom koordiniranih parcijalnih disciplina». I danas vrijedi mišljenje Senatske komisije za istraživanje medijskih učinaka Njemačke udruge za istraživanje(DFG 1986, 1) prema kojem još uvijek premalo znamo o vezi između masovnih komunikacija i društva, a i o zakonima učinaka medija. Prema tom miš­ljenju, postojeća istraživanja tematski su doduše raznolika, ali istodobno i oprečna. Često u vezi s nekim određenim problemom postoji samo jedna jedina studija. Iznimke su studije koje nastavljaju neko istraživanje, replike ili pokušaji falsifikata. Tako nastaje dojam fragmentarnih i dijelom čak proturječnih nalaza. U takvoj situaciji ne može se još misliti na teoretsku integraciju mnogih pojedinačnih rezultata. Uza svu kritiku hetero­genosti istraživanja, ipak treba prihvatiti činjenicu da se znanost o medijima kao socijalna znanost bavi vrlo složenim područjem istraživanja, istraživanjem koje rijetko kad dopušta iskaze u obliku jednostavnih zakonitosti. I povjerenstvo DFG-a zaključuje da se ne može ispuniti zahtjev za jednom teorijom medijskih učinaka jer su mediji i njihovi sadržaji suviše različiti. I okvirni uvjeti djelovanja pojedinih medija suviše su kompleksni da bi se mogli sažeti u konzistentan sustav hipoteza. Povjerenstvo stoga zahtijeva da se izrade teorije malog ili srednjeg dosega(DFG, 1986, 4-6). Teorije srednjeg dosega već je i Merton poimao kao materijal za izradu opsežnijih teorija 38 . Nema međutim logičnih pravila za izradu opsežnijih teorija, tj. teži se međuciljevima, a ne zna se što valja učiniti nakon što se oni postignu. 2. Osnove funkcionalne analize i funkcija masovnih medija 2.1. Strukturno-funkcionalna analiza Strukturno-funkcionalna teorija sustava teoretski je okvir za analizu društvenih uvjeta i posljedica djelovanja masovnih medija. U tom pojmu sažete su mnoge, dijelom i vrlo različite teorije. Ne postoji jedna jedina funkcionalna analiza. Kingsley Davis(1956, 58) ekstrahirao je iz mnoštva teorija, označenih kao funkcionalističke, sljedeći karakterističan postupak:«(...) to relate the parts of society to the whole and to relate one part to another. Almost as common is the specification of how it does this relating- namely, by seeing one part as performing a function for or meeting a need or requirement of the whole society or some part of it». Merton(1957, 19) zaključuje da se glavna orijentacija funkcionalizma sastoji od«practice of interpreting data by establishing their consequences for larger structures in which they are implicated». Talcott Parsons i Edward A. Shils(1961, 197), dva najutjecajnija funkcionalista,« socijalni sustav » razumiju kao sustav djelovanja pojedinaca čije su temeljne jedinice uloge i konstelacija uloga.« Djelovanje » se definira kao ponašanje koje je izazvano konkretnom situacijom i usmjereno prema cilju te normativno upravljano potrošnjom energije (motivacija)(Parsons/Shils 1961, 53).»Socijalni sustav» jest sustav organiziranih, u sustavu diferenciranih uloga. Budući da je interna diferencijacija temeljno svojstvo soci­38 Merton(1957, 39) opisuje te teorije kao«theories that lie between the minor but necessary working hypotheses that evolve in abundance during day-to-day research and the all-inclusive systematic efforts to develop a unified theory that will explain all the observed uniformities of social behavior, social organization, and social change». 34