jalnih sustava, potrebna je«integracija». Diferencirane uloge moraju se koordinirati. Na­čelno se smatra da je integracija vrijednosnih orijentacija različitih aktera nekog so­cijalnog sustava jedna od najvažnijih funkcionalnih pretpostavki za održanje sustava (Parsons i dr., 1961, 24). Parsons(1966a) u svojoj« AGIL-shemi » razlikuje četiri osnovne funkcije koje moraju biti ispunjene u nekom socijalnom sustavu: 1.«Adaptive function»(funkcija prilagodbe; sredstva), 2.«Goal attainment»(funkcija cilja; vrijednosti), 3.«Integrative function»(funkcija integracije; norme), 4.«Latent pattern-maintenance and tension-management function»(funkcija latent­nog održavanja norme i svladavanja napetosti; uloge). U kompleksnim socijalnim sustavima svaka od tih funkcija pripisuje se određenom pod­sustavu; npr. gospodarstvu rješavanje adaptivnih problema, a pravnom sustavu norma­tivno upravljanje 39 . U sklopu te Parsonsove i Shilsove analize ne postoji posebni podsus­tav«masovne komunikacije», tj. nije jasno koji se funkcionalni primat pripisuje masovnoj komunikaciji. U sklopu takvog analitičkog pristupa trebamo se upitati npr. u kojoj mjeri masovnu komunikaciju možemo smatrati aneksom podsustava gospodarstva(«adaptive function»; npr. stabilizacija potražnje pomo ću reklame), politike(«goal attainment» npr. mobilizacija političke podrške ili stabilizacija vladavine manipulacijom), integrativnog podsustava(npr. stvaranje jedinstvenih vrijednosnih predodžbi) ili podsustava«latency» (npr. rješenje napetosti omogućavanjem bijega od stvarnosti). U daljem tekstu cilj strukturno-funkcionalne analize vidimo u tome da se pokaže u kojoj mjeri dijelovi sustava(« podsustavi ») pridonose ili ne pridonose funkcioniranju ukupnog sustava. Tako u središte teoretske analize dolazi ideja sustava. Istodobno obrće se i zaključak kauzalne analize. Ne pokušavamo izvesti neki društveni fenomen iz određenih uzroka nego se pitamo koje funkcije trebaju biti ispunjene da bi se jamčilo održanje sus­tava. Funkcionalna analiza ne teži otkrivanju uzroka socijalnog djelovanja nego namjera­va odrediti značenje djelovanja za održanje sustava. Ne analiziraju se uzroci djelovanja nego posljedice koje se interpretiraju prema doprinosu stabilnosti sustava. Pri tome mo­žemo istaknuti šest temeljnih pretpostavki strukturno-funkcionalne analize:(Hagedorn/ Labowitz 1973, 38id): 1. Postoji socijalni sustav sastavljen od podsustava koji međusobno utječu jedan na drugoga. 2. Taj sustav ima određeni broj temeljnih potreba koje se moraju ispuniti kako se ne bi dogodio slom sustava. 3. Za održanje sistemske ravnoteže moraju biti ispunjene potrebe podsustava. 4. Podsustavi(dijelovi sustava) mogu biti funkcionalni (pridonose stabilnosti) za stabilnost ukupnog sustava, disfunkcionalni (ometaju stabilnost) ili irelevantni . 5. Određena potreba sustava može se zadovoljiti na različite načine(« funkcionalni ekvivalenti ») 6. Samo institucionalizirani(ponavljaju se u redovnim razmacima) obrasci ponašanja primjereni su funkcionalnoj analizi. 39 Nadalje razlikujemo šest procesa razmjene između četiri podsustava koji se odvijaju uz pomoć općih simboličkih medija(«Commitment»,«Influence»,«Power»,«Money»). 35