Wilhelm Emil Mühlmann(1964, 366) dokazuje da se nejednakost doživljava intenzivnije i jače čim dođe do većeg približavanja među klasama nekog društva. Prema njegovu miš­ljenju, do revolucije vodi minimalna a ne maksimalna društvena razlika. Relativna depri­vacija moguća je i u odnosu između država. Mühlmann upozorava na činjenicu da su primatelji razvojne pomoći malo zahvalni i u najboljem slučaju shvaćaju je kao vrstu otpla­te mnogo većih opravdanih zahtjeva. Širenjem modernih masovnih medija apsolutna se deprivacije može globalno transfor­mirati u relativnu, jer marginalizirani tek u medijskim sadržajima postaju svjesni svoje marginaliziranosti. Indonezijski predsjednik Ahmed Sukarno pedesetih je godina za pos­jeta Holywoodu karakterizirao filmske mogule kao«nesvjesne revolucionare» jer su u gotovo svim filmovima prikazivali hladnjake. Tako je nastala potreba za hladnjacima (Kunczik 1985, 124). I Lerner(1968, 391) je kasnije priznao da kontakt između manje razvijenog društva s industrijskim društvom može u manje razvijenom izazvati napetost. Ključni čimbenik za razvoj u pogrešnom smjeru, prema Lernerovu(1976, 292) mišljenju, jest što masovni mediji(film i televizija) ne prenose vrijednosti orijentirane na proizvodnju(npr. pozitivnu ocjenu poduzetništva, investicije, štednju itd.) nego potiču samo konzumerističku orijen­taciju. Oslanjajući se na Williama Jamesa, Lerner(1968, 392) rabi ovu formulu: Željeno(want) Frustracija(frustration)=--------------------­Dobiveno(get) I dok je«want» u tradicionalnim društvima prvotno bio konstanta, ta se varijabla u kontak­tu s novim načinom života dramatično povećala. Lerner(1974) dokazuje da je« revolucija povećanih očekivanja »(slika. 11) inspirirala populističke pokrete u zemljama trećeg svi­jeta. Probuđene su velike nade koje se nisu mogle ostvariti. Tako su se očekivanja većine stanovništva za poboljšanjem preobrazila u frustraciju. Ta frustracija može izazvati regre­siju, tj. odustajanje od novih očekivanja, apatiju i, još češće, agresiju koja ugrožava sus­tav. Lerner(1976, 291) razlikuje tri faze: 1. povećana očekivanja, 2. povećane frustracije, 3. vojska preuzima vlast. Slika 11: Nastanak revolucionarne situacije Ą Nepodnošljiva razlika između onog što građani žele i što dobivaju Potrebe Očekivano zadovoljenje potreba Podnošljiva razlika između onog što građani žele i što dobivaju Realno zadovoljenje potreba 0 Izvor: Davies, 1969, 548 Vrijeme U toj točki izbija revolucija 52