Prema Galtungovu mišljenju, zbog toga zabava dominira i u zemljama u razvoju, a izbor vijesti određuju kriteriji koji vrijede u industrijskim državama. Zbog toga informacije rele­vantne za zemlje u razvoju ne postaju vijesti. To se stanje dodatno pogoršava činjenicom da novinari u zemljama u razvoju često pišu za zapadno orijentiranu elitu. Galtungovu teoriju možemo kritizirati jer je dihotomija između centra i periferije previše simplificirana. Nije opravdano govoriti o načelnoj harmoniji interesa među nacijama cen­tra niti polaziti od načelne disharmonije interesa između centra i periferije. Spoznaja da ni teorije modernizacije ni teorije ovisnosti ne zadovoljavaju, izazvala je po­lovicom osamdesetih godina«krizu teorija». U nedostatku boljih alternativa«reciklirali» su se međutim stari metodološki pristupi(Boeckh 1992, 110; Rullmann 1996, 20). Pri tome su u središte promišljanja došle«nove» komunikacijske tehnologije i djelovanje in­formacijskog društva. Pristaše teorije ovisnosti vide u novim komunikacijskim tehno­logijama reprodukciju obrazaca ovisnosti, jer je moć nad infrastrukturom i sadržajima tih medija u rukama zapadnih poduzetnika. Komercijalizacija i procesi okrupnjavanja ogra­ničavaju pristup informacijama i negativno utječu na njihovu raznolikost i kvalitetu. U tom smislu novi mediji postaju sredstvom kulturnog imperijalizma(Nulens/Audenhove 1999, 455id). Optimistični teoretičari modernizacije gledaju na telekomunikacije i nove medije kao na novi veliki potencijal za socijalni, kulturni i gospodarski razvoj trećeg svijeta. Na temelju tehnoloških inovacija i pada cijena, oni čak smatraju mogućim da će takve države pres­kočiti neke razvojne stupnjeve«leapfrogging» i da će moći participirati u globalnom infor­macijskom društvu(Nulens/Audenhove 1999, 451). Nasuprot svim optimističnim očeki­vanjima glede novih medija, skeptici upozoravaju na to da pristup novim tehnologijama ovisi o obrazovanju(tj. i znanju engleskog jezika), prihodima i distribuciji blagostanja, a posljedica bi mogla biti buduća preraspodjela znanja i prihoda. Osim toga mnoge moguć­nosti interneta mogu biti korisne za zemlje u razvoju tek kad se riješe neki osnovni proble­mi. Telemedicina na primjer može biti korisna pacijentima u seoskim područjima, ali pro­blem nedostatne higijene kao uzrok velikog broja bolesti time nije riješen 65 . Korištenje in­terneta za poboljšanje obrazovanja ostat će ograničeno sve dok u mnogim zemljama ne bude funkcionirao školski sustav(Grote 2000). Uz to treba imati na umu i činjenicu da tehnika i infrastruktura koje su osnovna pretpostavka za korištenje novih tehnologija(npr. stabilna opskrba električnom strujom, telefonske veze itd.) još ne postoje svuda(Brüne 1999, Everard 2000, 27-43). Stefan Brüne(1999) upozorava da se npr. u Africi provode veliki tehnički projekti kako bi se države priključile na internet, ali da širenje nove tehnike onemogućuju čimbenici kao što su nesustavna komunikacijska politika, lukrativni državni monopoli na području telekomunikacija, strah od«tehno-imperijalizma» industrijskih na­cija u slučaju liberalizacije i privatizacije, strah od posljedica necenzuriranih informacija na unutrašnju politiku i, u nekim slučajevima, njihovo destabilizacijsko djelovanje. Brüne (1999, 224) stoga pledira za trijeznu procjenu potencijala novih informacijskih tehno­logija:«One po sebi nisu dovoljne da oslobode Afriku iz ekonomske bijede, tehnološke slabosti i blokirane demokratizacije, ali na njih ne treba gledati kao da je riječ isključivo o luksuzu i odvlačenju pozornosti od'pravih' problema». Prilike za primjenu koje bi donijele uspjeh Brüne vidi na području obrazovanja(npr. korištenje video-konferencija i on-line 65 Svrhovito korištenje komunikacijskih sredstava u kombinaciji s interpersonalnom komunikacijom može me­đutim pridonijeti i rješavanju takvih problema. Tako su na primjer u Tanzaniji 1973-1975. pri« Health Campa­ings » organizirane skupine za zajedničko slušanje radijskog programa o čijem bi sadržaju potom raspravljali i planirali nastavne aktivnosti. U kampanji« Man is Health » izgrađeno je više od 700 tisu ća zahoda(Solomon, 1982). 56