Istraživanja koja je proveo Wolling(1999, 187, 226) pokazuju da nisu točne ni teze o video-indisponiranosti ni o zabavnoj indisponiranosti. Wolling je vrednovao televizijske vijesti i dnevne novine pomoću sadržajne analize i povezao svojstva izvještavanja na razini individualnih podataka s podacima iz ankete. Količina vremena za gledanja tele­vizije općenito kao i sklonost određenim sadržajima pokazala se kao nevažan čimbenik utjecaja na stajališta prema politici. Recepcija zabavnih televizijskih i novinskih sadržaja više je bila povezana s pozitivnijom slikom o politici. Negativnost u izvještavanju pokazala se međutim kao važan uzrok nezainteresiranosti građana za politiku. To je osobito vrije­dilo za izjave o gospodarskim pitanjima. Personalizacija i konfliktnost, protivno očekiva­nim pretpostavkama, nisu negativno utjecale na stajališta prema politici. Na političku nezainteresiranost građana znatno su utjecala negativna vlastita iskustva s učincima po­litičkog sustava(npr. nezaposlenost) kao i(negativna) percepcija općega gospodarskog položaja. Za razliku od Robinsonove pretpostavke, negativne tendencije u izvještavanju imale su jače učinke kod politički zainteresiranih recipijenata nego kod onih s manje interesa. Nasuprot tome potvrdila se pretpostavka da vjerodostojniji mediji imaju veći utjecaj na opće mišljenje nego manje vjerodostojni. U cjelini postoji velika potreba za istraživanjima odnosa između medija i nezainteresi­ranosti za politiku. Postojeće studije pokazuju mnoge nedostatke, što je Kepplingera (1998a, 31id) potaknulo na zaključak:«Namjere(za objašnjenje političke nezainteresi­ranosti) u mnogo čemu podsjećaju na pokušaj da se objasni dinamika vala pri čemu se analizira vjedro s vodom». Dosadašnji rezultati istraživanja ne mogu objasniti dugoročni razvoj političke nezainteresiranosti koja je počela već u šezdesetim godinama 20. stoljeća, sve više rasla da bi se od fenomena nižih klasa, koji je počivao na njihovoj druš­tvenoj marginalizaciji, preobrazio u fenomen srednje i više klase koji je zahvatio i osobe s višim obrazovanjem i političkim interesom(Kepplinger 1998a, 20). Kepplinger je, osla­njajući se na empirijske podatke, izradio teorijski model za objašnjenje te dugogodišnje razvojne tendencije(slika 14). Kepplinger(1998a, 220) s tim u vezi piše:«Promjene pri­kaza, percepcije i prosudbe politike rezultat su procesa na nekoliko razina koji je počeo vanjskim povodom, a s vremenom je razvio sve veću vlastitu dinamiku». Slika 14: Razvoj nezainteresiranosti građana za politiku prema Kepplingeru Zastupanje interesa Socioeko ­nomski razvoj Konzu ­macija medija Politi čki interes Pozicija medija, novinarski identitet I zvje š ći ­v anje Predodžbe i mišljenja o politici Izvor: Kepplinger 1998a, 224 Politički proces 63