odnosno komentirali su ih kako su to radili glasnici i gradski kroničari. Preteče novinarstva kao sporednog zanimanja bili su i tiskari knjiga, tekliči, trgovci, diplomati i ostale osobe koje su imale lak pristup informacijama. Prvi novinari koji su pisali bili su korespondenti kneževa, carskih gradova, gradova-republika i velikih trgovačkih kuća. Donsbach(1994, 66) je prvo profesionalno prikupljanje i distribuciju vijesti javnosti našao u Veneciji u 16. stoljeću, gdje su«scrittori d'avvisi» prikupljali, prepisivali i prodavali informacije svih vrsta. U Njemačkoj u tom kontekstu možemo spomenuti npr. rukom pisane novine Fugger­Zeitungen (16. do početkom 17. st) To su pisma 88 adresirana na augsburšku trgovačku kuću, a bila su važna za gospodarstvo jer su opisivala političke i kulturne događaje. Prepisivala su se u Augsburgu, gdje su se i skupljala(Wilke, 2000, 19). Fugger-Zeitungen nisu prvotno bile namijenjene javnoj distribuciji. I ostale bogate trgovačke kuće uzdrža­vale su urede za prikupljanje i distribuciju informacija. Granice između privatnog, episto­larnog i javnog raspačavanja korespondencije bile su fluidne. Izum tiska s pomičnim slo­vima nije odmah potisnuo rukom pisane novine. Takve novine mogle su bolje izmicati cenzuri, a obavještavale su ekskluzivnije, brže i diskretnije. Trebalo je proći mnogo vre­mena pa da se ispune četiri kriterija modernih novina: 1. publicitet (javnost), 2. aktualnost (informacija se odnosi na sadašnjost i može na nju utjecati), 3. univerzalnost (nijedna tema nije isključena), 4. periodičnost (pojavljivanje u redovitim razmacima). Između kraja 15. i početka 17. stoljeća nastale su neperiodične tiskovine kao što su listovi (različite vijesti na jednom listu), nove novine (tiskovine na jednoj ili nekoliko stranica, obično velikog formata, koje su se najčešće objavljivale uoči nekog događaja o kojemu su pisale ili su donosile više izvješća o različitim zbivanjima), leci (članci za formiranje javnog mišljenja, kao što su polemike, apeli, priopćenja itd.) i pamfleti (tiskovine na nekoliko stranica propagandno-agitatorskog sadržaja)(Wilke/Noelle-Neumann 1994, 420). Već u 16. i 17. stoljeću, kao što je uočio Jürgen Wilke(1984a, 34id), u središtu zanimanja bile su neobične i užasne zgode. Već je i starija njemačka povijest novinarstva upozorila na medijsku važnost vijesti u kojima je riječ o ubojstvima, zvjerstvima, brutalnostima, smaknućima, katastrofama i izopačenostima(Wilke 1984a, 244):«Kao zastrašujući pri­mjer tu su ponajprije bile Neuen Zeitungen ( Newen Zeytungen ) iz druge polovice 16. stoljeća. Mnoga su izdanja bila ilustrirana pa i današnjeg promatrača mogu zapanjiti minucioznom reprodukcijom nasilja i okrutnosti prikazanih u nizu scena gotovo filmske kvalitete» 89 . Prve novine koje su redovito izlazile pojavile su se u Njemačkoj u prvom desetljeću 17. stoljeća: Aviso u Wolfenbüttelu i Relation u Strassbourgu. Nešto kasnije pojavile su se novine u Nizozemskoj(1618), Francuskoj(1620), Engleskoj(1620) i Italiji(1636). Prve novine koju su dnevno izlazile bile su Einkommende Zeitung (1650) u Leipzigu. Naklada pojedinih listova u 17. stoljeću procjenjuje se na 100 do 200 primjeraka. Frankfurter Journal postigao je međutim 1680. godine nakladu od 1500 primjeraka. Tijekom vremena u novinama su sve važniji postajali oglasi . Povećana podjela rada i sve veća tržišta izazvali su potrebu da se roba javno oglašava. Osobito u Parizu i Londonu 88 Pisma su mogla sadržavati i dio vijesti općeg interesa. Ti su dijelovi postajali sve opsežniji, dijelom bi dobivali i vlastite naslove, sve više su se osamostaljivali, pa su se na kraju širili i komercijalno koristili(Wilke 2000, 18). 89 O analizi sadržaja novina Neuen Zeitungen prema temi nasilja usp. Pfarr(1994). 72