nastale su tako na početku 17. stoljeća tzv. Inteligent News (od lat. intellegere- dobiti uvid), tj. bili su to posebni oglasnici kojima je pridodan i redakcijski dio. U Pruskoj je sve do 1850. godine postojala čak i prisila da se oglasi prvo moraju objaviti u listu kojemu je dr­žava bila koncesionar(npr. Bücher 1926, 83id). Novinarstvo s kraja 18. stoljeća bilo je snažno obilježeno prosvjetiteljskim mislima i fran­cuskom revolucijom. Uz dotadašnje novinarstvo pojavio se i novi oblik koji se u kritički intoniranim esejima posvetio obradi povijesnih, literarnih, filozofskih, religioznih ili političkih tema. Pokretali su se učeni časopisi koje su često izdavali pisci. Ukidanje državnog oglašivačkog monopola polovicom 19. stoljeća proizvelo je relativno apolitičnu vrstu novina orijentiranu na nakladu(«tisak op ćeg ogla šavanja»). Wilke(2000 267) ističe da je za taj oblik novina osnovno bilo financiranje oglasima.«Upravo novac od oglašavanja(...) omogućio je novinama razvoj njihova potencijala i učinio ih neovisnima od političkog utjecaja, štoviše, kako se povećavao broj oglasa, i od utjecaja pojedinačnih oglašivača». Za razliku od SAD-a ili Velike Britanije, u Njema čkoj načela tržišnoga gos­podarstva nisu potisnula naglo procvali stranački i ideološki tisak, nakon što je, također polovicom 19. stoljeća, tisak postao slobodan 90 . Kao što je istaknuo Rolf Engelsing(1976, 406) u časopisu Der literarische Arbeiter , novi­nari važnih novina u 19. stoljeću smatrali su sebe učenim ljudima«zahvaljujući svojem obrazovanju, koje im je odredilo mjerila i ciljeve, i svojim procjenama te zahvaljujući spoju zahtjeva naručitelja i čitatelja(...) čak i u političkom dijelu novina. U novinarskom i redak­cijskom radu bili su skloni misliti znanstveno i koristiti znanstvene metode. Još tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća u Njemačkoj su se oznake Zeitungschreiber (pisac u novinama, nap. prev) i Doktor rabile kao sinonimi». Visok udio fakultetski obrazovanih ljudi u novinarstvu malo se smanjio u posljednjim de­setljećima 19. stoljeća, ali danas se više, na temelju novih istraživačkih rezultata(Requ­ate 1995), ne prihvaća teza o socijalnom nazatku novinarskog zanimanja, što je još kon­statirao Engelsing. U suvremenoj literaturi mnogo se jadikuje zbog loših plaća u novinarstvu. Primjerice Paul Stoklossa(1911, 303) opisuje prilike u njemačkom novinarstvu s početka 20. stoljeća: «Već sada neizmjeran je rezervoar obrazovanog proletarijata, a zbog konkurencije koja je svakim danom sve oštrija, na dnevnom je redu smanjenje cijena rada. Angažiraju se jeftina potrčkala bez obrazovanja i znanja, a kad sebi i svojem staležu dovoljno naštete, bacaju ih na ulicu. Ti ljudi bez posla tada snižavaju cijene i najteža su i najveća opasnost cijelog novinarskog staleža». Kao što je Jörg Requate(1995, 209-219) pokazao, u 19. stoljeću plaća stalno zaposlenih urednika dosezala je razinu plaće etabliranih građanskih zanimanja. Zbog porasta broja informacija i ekspanzije tiska, novinarstvo se u 19. stoljeću profesi­onaliziralo . Novinarska djelatnost razvila se u profesiju od koje se živi. Broj novinara narastao je od oko 400 u prvoj polovici na oko 2500 na kraju 19. stoljeća(Requate 1995, 138; Wilke 2000, 292). Porastom osoblja oblikovale su se redakcijske strukture u novi­nama(Wilke 2000, 292). Povećao se udio novinara koji su ostajali u tom zanimanju i nisu ga mijenjali: bilo ih je gotovo pola do 1848, a nakon 1890. više od 70 posto. Smanjio se i udjel onih koji su prije novinarske djelatnosti radili u nekom drugom zanimanju(Requate 90 I neke od novina tipa Generalanzeiger politizirale su se tijekom vremena, što Jörg Requate(1995, 366-382; i Wilke 2000, 269) objašnjavaju utjecajem političkih novinara koji su bili naviknuli zastupati određeni svjetonazor. 73