mično slobodni u 50 zemalja(26 posto), a nisu slobodni u 69 zemalja(35 posto) 98 . Prema istom izvješću, samo 17 posto svjetskog stanovništva živi u zemljama gdje je tisak slo­bodan(38 posto dijelom slobodno, 45 posto neslobodno). Što se tiče prekršaja protiv pojedinih novinara, izvješće organizacije Reporteri bez gra­nica(RSF) 99 za 2004. navodi više od 2000 novinara koji su zbog svojih istraživanja bili uhićeni, prijetilo im se ili su bili napadnuti. Godine 2004. ubijena su 53 novinara i 15 me­dijskih djelatnika, zabilježeno je 1146 slučajeva prijetnji, napada i otmica, 907 uhićenja, preslušavanja, privremenog pritvora te 622 slučaja cenzure i zabrane izlaženja. Sloboda tiska ne krši se uvijek izravnim napadima i uhićenjima nego često i suptilno, npr. ograničenjem medija na osnovi poreznih zakona ili zabranom pristupa u tiskare koje nadzire država. Tu valja ubrojiti i kampanje difamacije koje vodi država, a provode se pro­tiv nepoćudnih medija, što se događa npr. u Latinskoj Americi(CPJ 2000). Valja navesti i kazne za kršenje zakona koji se proizvoljno interpretiraju(npr. uvreda vlade, kršenje moralnih vrijednosti itd). Ograničenja slobode tiska odnose se i na internet. Mnoge drža­ve pokušavaju ograničiti pristup svojih građana internetu. Freedom House(2000) navodi četiri konkretne mjere uz pomoć kojih država cenzurira internet: 1. licenciranje i regulacija internetskog pristupa, 2. primjena restriktivnih medijskih zakona(tisak, radio i televizija) na internet, 3. filtriranje internetskih sadržaja kontrolom servera, npr. ograničenjem prometa na vladin server, 4. cenzura svih sadržaja koji su klasificirani kao neprihvatljivi 100 . Korisnici koji pokušavaju svladati takve prepreke ili internetom šire vijesti o nepoćudnim temama moraju računati s teškim kaznama. Među države koje progone«internetske disi­dente» ubraja se prije svega Kina, ali i Vijetnam, Tunis, Burma, Turkmenistan, Iran, Sirija, Kuba ili Maldivi(RSF 2004). Prema podacima RSF-a, trenutačno(svibanj 2005) je u zat­vorima diljem svijeta 76«cyber disidenata». 4. Novinarstvo kao profesija Pod pojmom« poziv » razumije se kompleks specifičnih djelatnosti koje se uglavnom obavljaju do kraja radnog vijeka i za koje je potrebno specifično obrazovanje i predznanje (mnogi međutim, osobito u industrijski razvijenim zemljama, tijekom života jednom ili nekoliko puta promijene poziv, iako se najčešće radi o relativno sličnim zanimanjima). Nasuprot tome, pojam« posao » označava djelatnost koja se primarno obavlja radi zarade i s tim u skladu mijenja. Prema toj predodžbi zanimanja se razlikuju od poslova jer se na njih ne gleda samo kao na sredstva za zaradu nego su to djelatnosti koje često traju cijeli život i bitno obilježavaju osobu. O «profesiji » je riječ kad neko zanimanje 1. zahtijeva viso­kospecijalizirano znanje koje se stječe u teoretski fundiranom, dugotrajnom obrazovnom procesu, 2. pristup zanimanju podliježe kontroli, a pripadnici tog zanimanja moraju se 98 Kao kriterij prosudbe organizacija procjenjuju se pravni sustav, stupanj političkog i ekonomskog utjecaja na medijske sadržaje i slučajevi povrede slobode tiska(Freedom House, 2005). 99 U Francuskoj je 1985. osnovana ta organizacija za zaštitu ljudskih prava kako bi se branila sloboda tiska (http://www.rsf.org; http://www.rog.at). 100 O metodama za blokiranje i filtriranje internetskih sadržaja(ili također i korištenja«modified mirrors», tj. ko­pija originalnih web stranica očišćenih od kontroverznih sadržaja, npr. u Uzbekistanu) usp. i RSF(2004). 78