držati određenih pravila ponašanja u svojem profesionalnom okruženju i 3. kad postoji formalna stručna organizacija koja prema van zastupa interese te profesije, a jedna od glavnih zadaća joj je isticati važnost te profesije. Prijelazi između posla i zanimanja s jedne i zanimanja i profesije s druge strane pri tome su fluidni. Za razlikovanje profesije od ne-profesije koriste se kriteriji«ekspertize»,«odgovornosti prema klijentima» kao i «autonomije». Prema klasičnoj predod žbi za profesiju je karakteristi čno da je ugledna i relativno autonomna, da u njoj u velikoj mjeri postoji samoregulacija i sloboda od hije­rarhijskih oblika kontrole. Za novinarstvo pak vrijedi da nije vrlo prestižno zanimanje, a postoji ograničena auto­nomija i sloboda od hijerarhijske kontrole. Eliot Freidson već je 1984. smatrao da se ideja o profesijama koje su u velikoj mjeri slobodne od hijerarhijske kontrole znatno udaljila od stvarnosti. Fikcija je kad se pretpostavlja da se članovi neke profesije odlikuju istom kom­petencijom i autoritetom i da u osnovi imaju isti interes. Joseph A. Schumpeter(1950, 237) generalno novinarima niječe kompetenciju i odgovornost. Za njega su intelektualci, prototip kojih su upravo novinari, ljudi«(...) što upravljaju moći govorne i pisane riječi, a osobitost koja ih razlikuje od ostalih koji čine isto u tome je što nemaju izravnu praktičnu odgovornost». Za intelektualce karakteristično je da govore ili pišu o stvarima koje nisu u njihovoj profesionalnoj nadležnosti. To je i razlog njihove«neodgovornosti» jer je praktič­no djelovanje u domeni ostalih zanimanja. Uz to dolazi i«nedostatak znanja iz prve ruke koje uistinu može dati samo pravo iskustvo». Prema Schumpeteru, kritičko stajalište inte­lektualaca nastaje manje zbog položaja pukog promatrača, a više zbog činjenice«da su im najveći izgledi za uspjeh u stvarnoj ili mogućoj vrijednosti da budu remetila čki čimbe ­nik». M. Reiner Lepsius(1964), nastavljajući Schumpeterovu misao, smatra da kritika postaje zanimanjem, ali ta se kritika načelno razlikuje od kritike unutar zanimanja: ona je nekom­petentna odnosno u najboljem slučaju«kvazikompetentna». Ako se drži profesionalnih normi, kritika je zaštićena unutar profesija, tj. kritičar je siguran od sankcija kolega i laika. Novinari nasuprot tome često nemaju posebne kompetencije za područja o kojima izvješ­ćuju, pa ni nemaju vlastite novinarske kompetencijske zaštite. Novinari su osobito izlože­ni kontroli laika , što potiče napore da se imunitet pribavi sekundarnim mehanizmima. To se događa tako da se ve žu na kompetenciju tradicionalnih profesija(stručnjaka) ili da se pozovu na više ili opće kulturološke vrijednosti. Lepsius(1964, 86) piše:«Upravo se to događa kad novinari izvan posebnih normi'izvještavanja u skladu s istinom' za sebe traže opće vrijednosti, npr. dostojanstva čovjeka i političke slobode, a vlastitu djelatnost s tim u skladu interpretiraju kao onu koja'služi temeljnom demokratskom poretku'». Ulrich Saxer(1974/75) s pravom je ustvrdio da klasične profesije ipak ne smiju biti orijen­tacijsko mjerilo za novinarstvo. To vodi do pogrešne klasifikacije novinarstva«koje se us­poređuje s vrstama zanimanja koja pružaju akademske usluge klijentima, ali ne s javnim zanimanjima koja služe javnosti. Ekspertni status profesionalca koji se, prema toj tezi o profesiji, odriče novinarima, temelji se međutim u velikoj mjeri na odnosu profesionalca prema klijentu-laiku, dok se novinar stalno obraća ekspertima čije znanje treba za popu­larizaciju sadržaja širokoj publici»(Saxer 1974/75, 282). Profesionalno ponašanje je kompetentna primjena sustavno naučenih znanja i vještina za rješenje određenih pro­blema. Ne postoji doduše specifična novinarska kompetencija jer bi tehnike istraživanja, pisanja i redigiranja svladao i nadaren laik s više ili manje vježbe. Kepplinger(1982, 154) smatra da postoji samo jedna specifična novinarska kompetencija, naime«selekcija i prezentacija informacija uz pretpostavku njihova djelovanja na disperzivnu publiku». Trenutna razina znanstvenog istraživanja o djelovanju medija nije međutim dovoljno 79