U svojem modelu Esser prihvaća činjenicu da različiti čimbenici na različitim razinama međusobno utječu jedni na druge. Esser(1998, 26) piše:«Čimbenici utjecaja vanjskih ljuski utječu s jedne strane na identitete i djelovanje aktera u unutrašnjem dijelu, a s druge onemogućuju da se subjektivna uvjerenja aktera nefiltrirana odraze u medijskim sad­ržajima. Pojedini kolektivni akteri nadalje mogu djelovati na vanjske čimbenike utjecaja. Različite razine nalaze se u bliskom interaktivnom odnosu, jedna na drugu međusobno utječu: niti jedan pojedinačni čimbenik ne djeluje izolirano nego razvija utjecaj tek u vezi s ostalim snagama». To također treba uvažiti i u razmatranju odabranih čimbenika iz poje­dinih sfera. Jednoznačno razvrstavanje čimbenika osim toga nije uvijek moguće. To se osobito jasno pokazuje u etici koju možemo smjestiti na sve četiri razine i kojoj zato posvećujemo zasebno poglavlje izvan ovdje navedene sistematike. 5.2. Utjecaji sfere subjekta: koncepcije uloge zanimanja U literaturi se navode različiti tipovi uloga zanimanja odnosno očekivanja od novinarskog identiteta«koje pripadnici tog zanimanja smatraju legitimnima kao i očekivana ponašanja koja sami prihvaćaju, a vezana su uz zanimanje i njegove konsekvence u društvu. Polazi se od pretpostavke da takve normativne predodžbe utječu na konkretni izbor vijesti». Najčešće se razlikuje par suprotnosti, s jedne strane neutralno-objektivni odnos prema događajima, gdje se uloga razumije kao pasivno-distancirana, i s druge strane aktivno participativni, socijalno angažirani odnos aktivnog novinarstva. Jednako je tako uobiča­jeno razlikovanje između informativnog novinarstva, usredotočena na neutralno preno­šenje informacija, i novinarstva sa stavom koje kritizira, kontrolira i vrednuje. Obje norma­tivne predodžbe u realnosti se ne isključuju. Novinar može istodobno prakticirati neutral­no-objektivno izvješćivanje i socijalno angažirano novinarstvo. Predodžba o novinaru kao neutralnom prenositelju informacija pretpostavlja da postoje neutralne informacije odnosno vijesti. Novinar se smatra nestranačkim i distanciranim instrumentom transmisije. Kritičari takvu poimanju novinarstva prigovaraju da neupitno prihvaća postojeći poredak i tako izbjegava preuzimanje političke odgovornosti. Umjesto da postavljaju kritička pitanja o društvenom realitetu, novinari služe etabliranim interesi­ma kao glasnogovornici i zapravo su navodno«objektivni» dvorski izvjestitelji. Toj kritici me đutim možemo zamjeriti previd da i takvo«obavijesno novinarstvo» ima važne zada­će u demokraciji, jer bez neutralnih obavijesti o odlukama koje donose izvršna, zakono­davna i sudbena vlast, ne može uslijediti demokratsko formiranje volje(Dorsch 1982). Za razliku od neutralnog posrednika,«odvjetnik» se drži predstavnikom određenih soci­jalno zapostavljenih skupina koje ne mogu same zagovarati vlastite interese(Haas/Pürer 1991, 74). Novinar sebe smatra«četvrtom vlasti» koja ograničava zloporabu moći. An­gažirano novinarstvo ne osjeća obvezu da se pridržava neutralnosti nego se identificira s vrijednosnim sudovima javnosti odnosno određene parcijalne javnosti. Takvo novinar­stvo decizionisti čki je angažirano, tj. ono ne zahtijeva da se dozna apsolutna istina nego se angažira u širenju određenih ideja ili činjenica. Takvo poimanje novinarskog identiteta implicira međutim i mogućnost da se legitimnim smatra onemogućavanje informiranja ako bi se uvidjelo da pojedine informacije štete stanovništvu ili određenim skupinama. Tip odvjetničkog novinarstva nastavlja se na tradiciju za koju se rabi pojam«muckraker»(tj. «tragač za prljavim rubljem», a najpoznatiji su bili Joseph Pulitzer, Lincoln Steffens, Ida Tarbell, Upton Sinclair i Ray Stannard Baker). Na početku 20. stoljeća sve su velike no­vine u SAD-u bile senzacionalistički orijentirane: profit su osiguravale otkrivanjem prljavih poslova u politici, gospodarstvu, upravi i svijetu financija. Korupcija i kriminal bile su česte 84