Razumijevanja uloge novinara kao pedagoga, prema Donsbachovu mišljenju(1982, 59), ima ishodište u«pretpostavci da novinari raspolažu s više informacija i da mogu razviti politički racionalnije uvide nego većina ostalih građana. Ta se premisa nužno nameće jer prihvaćanje odgojne funkcije pretpostavlja veću obrazovanost». Druga premisa te vrste novinarstva, navodi se, jest jasno zacrtan obrazovni cilj koji je međutim u praksi najčešće samo skup nejasnih i praznih obrazaca iz kojih se ne mogu izvesti nikakvi konkretni naputci za djelovanje u novinarskoj svakodnevici. Novinari se vide i u ulozi izviđača za nove ideje ili teme. Taj tip trebamo jasno razgraničiti od novinara kao odgajatelja jer funkcija odgoja implicira orijentaciju na zadane vrijed­nosne obrasce koji se dalje ne propituju i koji gotovo priječe pogled prema novome. Novinar kao pedagog kakvog možemo naći u totalitarnim državama ima zadaću da širi samo ono što je zadano, poznato; nasuprot tome novinarima u društvu koje se mijenja dodijeljena je dvostruka zadaća, naime«da stanovništvu omoguće donošenje kvalifi­ciranih sudova i da ga senzibiliziraju za novo». Sljedeća varijanta uloge novinarskog zanimanja jest precizno novinarstvo .«Precision journalism»(Meyer 1973) znači da se novinari u istraživanju aktualnih tema trebaju ko­ristiti metodama empirijske sociologije kako bi mogli donositi znanstveno utemeljene iskaze o socijalnim sadržajima i«objektivno» izvješćivati. Philip Meyer(1991, 6) precizno novinarstvo smatra znanstvenim novinarstvom:«It means treating journalism as if it were a science, adapting scientific method, scientific objectivity, and scientific ideals to the entire process of mass communication». Meyer(1973, 15) gleda na novinarstvo kao na vrstu«fire-engine researcher» koji se uvijek pojavljuje ondje gdje gori. Mayer(1973, 14) čak izjavljuje:«Journalism must become a social scence in a hurry». Rezultat takve«jure­će socijalne znanosti» može biti samo krajnje sumnjive znanstvene kvalitete. U središtu vijesti, prema takvu poimanju uloge novinarstva, trebaju prije svega biti društvene teme kako bi se javnosti posredovao temeljit uvid u strukturu i funkcioniranje kompleksnih socijalnih sustava kao što je primjerice moderna država. Maxwell E. McCombs među ostalima(1981, 24) piše:«In short, what has come to be called precision journalism is the adaptation of social science observation techniques- survey resarch, content analysis, participant observation, field experiments- to news gathering». Načelno se smatra da se te tehnike mogu prenijeti u novinarsku svakodnevicu. Istraživanje javnog mišljenja, oso­bito prije izbora, ima dugu tradiciju, prije svega u SAD-u. Sudioničko promatranje ionako je izvorna novinarska radna metoda. Za razliku od znanstvenika, novinari svoje rezultate ne dobivaju sustavno i prema planu znanstvenog istraživanja. Precizno novinarstvo zahtijevalo bi tijekom obrazovanja intenzivno školovanje u tehnikama empirijske socijal­ne znanosti: dakle, prikupljanje, analiza i interpretacija podataka. Zbog toga, prema namjeri zagovornika te vrste novinarstva, objektivno izvješćivanje ne bi više bilo nepove­zan prikaz činjenica nego bi to značilo smještanje informacija u teoretski kontekst koji razotkriva pozadinu i moguće uzroke događaja. Jürgen Zeh(1987, 166) upozorava me­đutim na činjenicu da se od preciznog novinarstva ne smije očekivati znanstveni radni rezultat nego se mogu zahtijevati pravilni postupci sa sociološkim podacima. U Njemač­koj je Noele-Neumann(1980a) preuzela pojam«precision journalism» i prevela ga s « Daten-Präzisionsjournalismus ». Težište se međutim pomiče na približavanje novinara sociološkim činjenicama. Noelle-Neumann smatra kako postoji velika opasnost da novi­nari pogrešnom interpretacijom podataka proizvedu pogrešne informacije jer se stilovi mišljenja i rada novinara i socijalnog znanstvenika mogu znatno razlikovati. Hans-Bernd Brosius, Carsten Breinker i Frank Esser(1991) u svojem su istraživanju, primjerice, pokazali da novinarstvo često ne zadovoljava socijalnoznanstveve kriterije u 86