prikazu društvenih problema. Autori su ustanovili da novinari, kako bi neke sadržaje učinili važnima, često koriste frazu«sve više»(npr.«sve više kriminala»). Autori upo­zoravaju da bi kao dokaz za izjave«sve više» trebala postojati barem tri mjerna iskaza kao što su npr. mnogo, više, sve više. Autori su analizirali novinska izvješća u razdoblju od četiri mjeseca u godinama 1990/91. i ustanovili da samo 13 posto članaka koji koriste izjave«sve više» sadržava i odgovarajuće navode. Budući da se stilsko sredstvo«sve­višekanja»(u 61 posto slučajeva) najčešće koristi u vezi s negativnim sadržajima, no­vinari često povećaju potencijal opasnosti kojega nema u zbilji, a najčešće nije ni potvr­đen informacijama u istom članku 106 . Iz diskusije o preciznom novinarstvu možemo izvesti dva zaključka: 1. Socijalnoznan­stveno istraživanje ne može biti zadaća novinarstva. 2. Novinari moraju poboljšati ele­mentarno poznavanje socijalnih znanosti. Ako se precizno novinarstvo smatra stražarom ili odvjetnikom, to znači da se pri analizi socijalnih problema moraju postaviti«prava» pi­tanja i da se ne treba ograničiti na prikaz«površnih fenomena». Posve suprotno od preciznog novinarstva jest tzv.« new journalism »(npr. Haas/Wallisch 1991). Ta vrsta novinarstva nadovezuje se na literarno novinarstvo 19. stoljeća i u sre­dište stavlja subjektivne dojmove autora. Korištenje fiktivnih elemenata i književnih teh­nika(npr. dijalozi, unutarnji monolozi itd) služi boljem plasmanu«činjenica».«New jour­nalism» tako je na granici jo š jednog shva ćanja novinarskog zanimanja, naime zabavnog novinarstva . Kao posebnu«profesionalnu ulogu» na kraju ćemo obraditi način na koji se novinarstvo razumjelo u socijalizmu . Marx i Engels isticali su slobodu tiska kad bi pisali o novinarstvu (usp. poglavlje III. 3.2.). Lenjin je prvi put u članku pod naslovom«Čime početi», objav­ljenom u svibnju 1901. godine u stranačkom glasilu Iskra , izrekao svoje ideje o zadaćama tiska(među ostalim: Lenjin 1958, 11):«Novine nisu samo kolektivni propagandist i kolek­tivni agitator nego i kolektivni organizator. U tom smislu novine se mogu usporediti sa ske­lom postavljenom oko zgrade koja se gradi; ona slijedi obris zgrade, olakšava promet među pojedinim građevinskim radnicima, pomaže im da podijele posao i steknu bolji pregled nad zajedničkim rezultatima koje su postigli u tako organiziranu radu». Te tri funkcije 107 poslije su prenesene na sve sovjetske masovne medije. Mediji su podvrgnuti načelu demokratskog socijalizma(tj. svi zaključci što bi ih donio partijski vrh bili su obveza za niže razine; diskusije su bile moguće samo prije donošenja odluka o nekoj temi; stroga partijska disciplina morala se očuvati nakon što su partijske odluke donesene). Zadaća novinara u socijalizmu bila je da interpretiraju činjenice na osnovi društvenog konteksta, tj. da ih plasiraju, neovisno o volji ljudi, u skladu s objektivnim zakonima društvenog raz­voja(historijski materijalizam). Novinar mora prepoznati historijske situacije i povesti bor­bu za revolucionarnu preobrazbu, a poslije i za obranu promijenjenog društva. Kao glav­na načela novinarstva u socijalizmu su vrijedili partijska linija, istinitost/znanstveni pristup (u smislu primjene i širenja marksizma-lenjinizma i njegovih metoda) kao i bliskost narodu i masama. Osobito važna bila je pri tome partijska linija. Novinar je svako pitanje morao osvijetliti sa stajališta partije proletera. U takvu razumijevanju novinarstva nije postojalo objektivno izvješćivanje; na primjer zahtjev građanske znanosti za objektivnošću sma­trao se licemjernim. Obrnuto pak, uopće se nije se smatralo da su partijska linija i objek­106 Kako je pokazao jedan eksperiment, teme koje u naslovu imaju«sve više», recipijenti percipiraju kao važnije. 107 Tisak bi u funkciji« propagandista » trebao stanovništvu pružiti političko-ideološki odgoj, kao« agitator » podr­žavati i širiti aktualnu politiku i apele partije, a kao« organizator » upravljati planiranim razvojem i kontrolirati ga, prema potrebi intervenirati i mobilizirati stanovništvo za izgradnju socijalizma i ispunjenje plana. 87