tivnost suprotstavljeni. Glavna zadaća novinarstva bila je odgoj stanovništva za novoga komunističkog čovjeka. Polazilo se od jedinstva zabave, obrazovanja i odgoja, koji su se u partijskom smislu koristili za formiranje socijalističke svijesti. U knjizi Priručnik o DDR-u (1975, 295) za televiziju piše da«gledatelja treba voditi do razumijevanja bitnoga izborom (slikovnih) motiva i detalja po partijskoj liniji i vrstom prikaza(položaj kamere) koji vred­nuje i tumači, a logično povezivanje pojedinih slika(montaža) treba omogućiti jedan uop­ćeni zaključak». Treba koristiti i kritiku i samokritiku, ali u obliku«ispravne» klasne kritike, koja ne smije biti revizionistička odnosno nihilistička tako da pretjeruje u nabrajanju ne­dostataka socijalizma i dovoljno ne cijeni objektivna postignuća. Kako kaže Heinz Pürer (1997, 110), novinarstvo u DDR-u imalo je u cjelini«reprezentativnu funkciju prema van i upravljačku funkciju prema unutra». Novinari su bili shva ćeni kao«heteronomni informa­tivni činovnici»(Pürer 1997, 110) odnosno služili su«novinarstvu protokola i priopćenja» (Kepplinger 1992, 83). Imali su konstitutivnu ulogu za državu, a nisu zastupali građanstvo u odnosu prema vladajućima nego vladajuće u odnosu prema građanstvu(Kepplinger 1992, 83). Kakvo razumijevanje ciljeva novinarstva doista prevladava u stvarnosti, mogu nam reći istraživanja o ulozi novinarskog zanimanja. Pri tome treba međutim znati da izjave no­vinara ne moraju nužno upućivati na ponašanje u stvarnosti. U vezi s problemima inter­pretacije podataka, osobito u međunarodnom kontekstu, Esser(1999b, 214id) je usta­novio kako među novinarima u Velikoj Britaniji postoji«mitski obojena» slika o sebi kao «četvrtoj vlasti», na temelju koje se gotovo uopće ne može razlikovati«dobiva li se u ispitivanjima novinara živa realnost ili živi mitovi». U ispitivanju 108 (Köcher 1985, 1986) provedenom u Saveznoj Republici Njemačkoj 1990/ 91. postoje naznake o sklonosti njemačkih novinara«misionarskoj» slici vlastitog zani­manja, tj. njihove spremnosti da zauzmu stajalište i da utječu na formiranje javnog mišlje­nja. Takvo razumijevanje cilja novinarstva znatno je suprotno britanskom novinarstvu, koje je bilo orijentirano prema idealu neutralnog posrednika i koncentrirano na djelatnost novinara koji intenzivno, a dijelom i bezobzirno istražuje, tako da je Renate Köcher za britanske novinare koristila metaforu« psi traga či ». Slične razlike u poimanju uloge novinara utvrđene su i u sklopu me đunarodnog projekta «Media-and-Democracy» 109 provedenog na početku devedesetih godina(Donsbach/ Klett 1993). Prema podacima koje su interpretirali autori, kad je riječ o poimanju objek­tivnosti, njemački novinari i u«objektivno» izvješćivanje rado unose osobni pogled na stvari, dok se britanske novinare više doživljava kao neutralne posrednike argumenata sa svih strana. Među američkim novinarima još je izraženija vizija novinara kao neutralnih posrednika 110 . Donsbach(1993a, 295) zaključuje:«Američki novinari također žele utjecati 108 U individualnim intervjuima ispitano je 450 njemačkih i 450 britanskih novinara informativnog programa tis­kanih i elektronskih medija. 109 Thomas E. Patterson i Wolfgang Donsbach vodili su projekt čija je osnova bila komparativno ispitivanje njemačkih, sjevernoameričkih, britanskih, talijanskih i švedskih novinara informativnog programa iz dnevnih novina, televizije i radija. U svaku zemlju poslano je 600 upitnika(o istraživanju usp. npr. Donsbach 1993a, 283­86 i Donsbach/Klett 1993, 61id). 110 U konfliktu između političkih stranaka 95 posto američkih novinara ponašali bi se tako da pri informiranju ne utječu na ishod konflikta(u Njemačkoj samo 71 posto), a 71 posto prenosili bi stajališta stranaka što neutralnije i bez vlastita vrednovanja(u Njemačkoj 51 posto). Na pitanje je li za njihov rad tipično da zauzimaju kritičan stav prema političarima kako bi javnost zaštitili od zloupotrebe vlasti ili bi zastupali konstruktivno držanje kako bi političarima omogućili komunikaciju s javnošću, 45 posto američkih novinara odlučilo se za prvu opciju(u Nje­mačkoj 70 posto). Samo 21 posto američkih novinara držali su da je jako važno ili važno da se u svojem zani­manju zauzimaju za određene vrijednosti i ideje(u Njemačkoj 70 posto). 88