Tablica 1: Shvaćanje profesionalne uloge njemačkih novinara Novinar se treba razumjeti kao kritičar nepravilnosti onaj koji stanovništvo informira o njegovim pravima posrednik novih ideja onaj koji pomaže i savjetuje čuvar demokracije onaj koji nudi zabavu neutralni izvjestitelj odvjetnik diskriminiranih onaj koji približava građanima demokratska načela glasnogovornik naroda onaj koji stanovništvu objašnjava vladine mjere pedagog i odgajatelj političar drugim sredstvima 1980/81. Zapadna Nj. (N=450) 95% -­72% 58% 79% 54% 81% 70% -­47% -­16% 12% 1992. Bivša SRNJ. (N=983) 95% 90% 87% 64% 81% 77% 89% 74% 59% 64% 33% 13% 11% 1992. Biv ša DDR (N=477) 98% 97% 94% 89% 87% 87% 84% 84% 74% 71% 36% 25% 25% Izvor: Köcher 1985, 90; Schönbach/Stürzebecher/Schneider(1993a, 371) S obzirom na empirijske rezultate o pristranu odnosno neutralnu razumijevanju vlastitog zanimanja njemačkih novinara, pokazuje se proturječna slika. Köcher i Donsbach na te­melju svojih rezultata smatraju da su njemački novinari više«misionarski» usmjereni od kolega u inozemstvu, a autori«Socijalne ankete» i studije«Novinarstvo u Njemačkoj» dr­že da subjektivnost nije posebno izražena kod njemačkih novinara. Esser(1998, 89) po­kušava posredovati između tih dvaju oprečnih stajališta objašnjenjem da su objektivnost i nepristranost danas univerzalno prihvaćene maksime novinara zapadnih zemalja te da se mogu otkriti razlike u pojedinim državama, ali da su one vrlo male. Donsbach(1999, 509) i dalje ustrajava na mišljenju o njemačkom novinarstvu, ali prihvaća i podatke«Soci­jalne ankete» prema kojoj je u Njemačkoj očito došlo do«sekularizacije misionara». Kako je Simone Ehmig(2000) ustvrdila u analizi triju generacija njemačkih novinara(od kraja rata do danas), promjene u poimanju novinarskog zanimanja nisu, kako se često pretpostavlja, uvjetovane samo promjenama medijskog sustava i radnih uvjeta nego ih izazivaju i veliki povijesni događaji odnosno individualna iskustva obilježena duhom vremena koje je zajedničko pripadnicima jedne novinarske generacije. Na primjer, posli­jeratna generacija«djedova» bila je obilježena doživljajem rata i poraća, što je rezultiralo trijeznim tipom novinarstva koje je željelo utjecati na politiku i društvo, dok je u istraživač­kom novinarstvu bila vrlo suzdržana, a pomno je promišljala i posljedice svojeg izvješći­vanja. Sljedeća generacija«o čeva» obvezala se na odvjetničko novinarstvo i društvenu kritiku(angažman protiv privilegija i nepravilnosti), a za nju su bili važni konflikti i krize iz šezdesetih godina. Sadašnju generaciju«unuka» obilježili su protestni pokreti sedamde­setih i osamdesetih godina(protiv atomske energije, za razoru žanje, za zaštitu okoliša). Manje je karakterizira misionarski pristup, a teži ka samoostvarenju i koristi beskrupuloz­ne metode u istraživanju. Time što« izumire» jedna generacija novinara, koju obilježava odre đen povijesni horizont iskustva, i što je zamjenjuje nova generacija koja je socijalizi ­rana na temelju drugih doga đaja, mo že se dokazati da u novinarstvu postoji promijenjeno razumijevanje vlastita identiteta. Prema mišljenju Simone Ehmig, u novinarstvu se iza promjene vrijednosti skriva i generacijska promjena. 90