Na temelju empirijskih istraživanja o slici koju američki i britanski novinari imaju o vlastitu zanimanju pokazalo se, prema istraživanju Davida H. Weavera i G. Clevalanda Wilhoita (1996, 136) iz 1992., da američki novinari smatraju kako je jednako važno brzo informirati javnost kao i kritički preispitivati izjave vlasti(gotovo 70 posto smatralo je to izuzetno važ­nim). U usporedbi sa sedamdesetim godinama, funkcija informiranja čak je postala važni­ja, a funkcija kritiziranja manje važna. Slijedili su, s gotovo 50 posto, analiza složenih pro­blema i funkcija, te glasnogovorništvo u ime građana. Relativno malo(gotovo petina od­nosno 15 posto) smatra ih da novinarstvo treba biti protuteža vlasti i gospodarstvu. U Velikoj Britaniji(Henningham/Delano 1998, 153) otprilike jednak broj glasova dobili su u godini 1995. funkcija informiranja(88 posto) i interpretacije odnosno analize(83 posto) kao i istraživačka funkcija(88 posto)(to su udjeli onih koji te zadaće drže izuzetno odnos­no jako važnima). Uloga protuteže politici(51 posto) i gospodarstvu(45 posto) naišla je na manji odziv, ali u usporedbi sa stanjem u ostalim zemljama to je još uvijek relativno mnogo. Isto vrijedi i za funkciju zabave(47 posto) 112 . 5.3. Utjecaj institucijske sfere: socijalna kontrola u redakciji Svaki novinar član je hijerarhijski strukturirane organizacije s podjelom rada i internom diferencijacijom uloga i odnosa autoriteta. On podliježe kontrolnim mehanizmima orga­nizacije, a organizacijska klima utječe na intelektualnu proizvodnju. O toj tematici raz­mišlja se uz korištenje pojma«interna medijska sloboda» 113 . U medijske interne čimbe­nike koji limitiraju slobodu novinara ubraja se npr. i redakcijska politika nekog medija. Novinari se nastoje zaposliti u onim medijima čija redakcijska politika odgovara i njihovu temeljnom svjetonazoru(autoselekcija). Vrijedi i obratno, medijske kuće odlučuju se za djelatnike od kojih se može očekivati prilagodba vladajućoj vrijednosnoj klimi. Oba oblika selekcije pridonose tome da su djelatnici nekog medija često vrlo homogeni kad je riječ o njihovim stranačkim afinitetima. U sklopu projekta«Media and Democracy» Pattersona i Donsbacha(1996) pokazalo se međutim da postoje razlike, ovisno o zemlji i mediju, u vezama između vlastitog stranačkog afiniteta nekog novinara i redakcijske politike koju slijedi u medijskoj organizaciji u kojoj radi. Ta je veza bila znatno izraženija u europskom medijskom sustavu(istraživanje je obuhvaćalo Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju i Šved­sku) nego u SAD-u. U Njemačkoj su Siegfried Weischenberg, Martin Löffelholz i Armin Scholl(1994, 162) utvrdili da se novinari više vide u lijevoliberalnom i lijevom političkom spektru, a redakcijsku politiku medija za koje rade više su smjestili na područje kršćan­skodemkratskog i desnoliberalnog spektra. Vrijednosti i redakcijska politika neke organizacije utječu i na politiku obrade vijesti. Me­hanizme koji tu djeluju istražio je Warren Breed 1955. u svojoj već klasičnoj studiji Social Control in the Newsroom : Breed je prvo ustvrdio da je redakcijski svjetonazor novina bio 112 I tu treba upozoriti na samo ograničenu usporedivost podataka. Za pokušaj cjelovitije međunarodne poredbe usp. Weaver(1998). 113 Potkraj šezdesetih i na početku sedamdesetih godina žustro se raspravljalo o medijskoj politici, osobito o «internoj slobodi tiska», gdje se prije svega radilo o razgraničenju kompetencije nakladnika odnosno izdavača i redakcije. Prema Noelle-Neumann(1977, 37-54), u raspravi o internoj slobodi tiska mogu se razlikovati tri faze: u prvoj fazi raspravljalo se o slobodi redakcije u odnosu na vanjski pritisak politike ili gospodarstva. Druga faza ticala se odnosa između izdavačke organizacije i redakcije(razgraničenje kompetencija, prostor redakcijske slobode u odnosu na izdavača). U trećoj fazi raspravljalo se je li javna zadaća tiska isključivo stvar redakcije ili i izdavača. Tu je u prvom planu bilo pitanje prava redakcije da suodlučuje o personalnim pitanjima. U redakcij­skim statutima pokušao se ugovorno definirati odnos između interne slobode tiska i razgraničenja kompetencija između izdavača i redakcije. 91