Donsbach/Wolling 1995, 429-431). To je više vrijedilo za novinare u njemačkim regio­nalnim listovima nego za nacionalne novine u kojima a priori postoji tješnja veza između političkih stajališta novinara i redakcijske linije pa intervencije u najvećoj mjeri nisu pot­rebne. Wolfgang Donsbach i Jens Wolling(1995, 430id) stoga su zaključili:«Novinarska sloboda njemačkih novinara uopće nije ograničena ako im je izvješćivanje pristrano ili odvjetničko. Na granice nailaze samo kad se politički nazori novinara i suviše razlikuju od političke linije novina. Pristranost se ne sankcionira zbog profesionalne norme nego kad nije u skladu s redakcijskom političkom linijom. Ta usklađenost postiže se u novinama na nacionalnoj razini prije svega tako da novinar odabire redakciju u kojoj će raditi, odnosno tako da uprava odabire novinare koje će zaposliti. U regionalnim novinama to se češće provodi pritiskom s razine glavnog uredništva ili menadžmenta ili izravnom intervencijom u članke i priloge». Još jedna razlika koja je specifična za pojedine zemlje jest to kako novinari ocjenjuju uredničke zahvate. Dok njemački novinari negativnije ocjenjuju publicističke dosege svo­ga medija ako raste pritisak, a njihovi se prilozi češće mijenjaju, u SAD-u se nije mogla uočiti takva veza. Kao što Donsbach i Wolling(1995, 432) zaključuju na temelju tog rezultata,«urednička kontrola ima različito značenje u profesionalnoj kulturi njemačkog i američkog novinarstva(...)». Dok je američki novinari smatraju legitimnom, njemački je novinari drže«nelegitimnom intervencijom u njihovu subjektivnu slobodu u oblikovanju sadržaja novina». Takve razlike usko su povezane s različitim oblicima redakcijske organizacije. Njemački novinari tu su izuzetak utoliko što je podjela rada i diferencijacija uloga u njemačkim re­dakcijama relativno malo izražena. Različite zadaće kao što su istraživanje činjenica, njihova provjera i vrednovanje(komentar), u Njemačkoj češće nego u ostalim zemljama obavlja jedna te ista osoba(Donsbach 1993b, 148) 116 . Treba konstatirati da razlika postoji i između Njemačke i Velike Britanije(Esser 1998, 319-360). Veza između diferencijacije uloga i profesionalne kontrole može se najbolje ilustrirati sučeljavanjem njemačkog i britanskog novinarstva. U redakcijskom radu u Britaniji proizvodnja vijesti i komentari 117 odvojeni su od prikupljanja vijesti i njihove obrade 118 .« Reporters » istražuju činjenice i pišu vijesti, a« Sub-Editors » nadležni su za kontrolu teksta, redigiranje i layout. Proces rada pri nastanku reporterske vijesti izgleda ovako(Esser 1998, 412-420): 1.« Reporters » dobivaju od« News Editor »(voditelja rubrike vijesti) teme ili ih oni sa­mi predlažu. 2.« News Editor » procjenjuje vijest i prema potrebi je redigira. 3.« Copy Taster » odlučuje koje će se vijesti dalje obrađivati, a koje neće. 116 Donsbach(1993b, 145-151) objašnjava razliku između stanja u Njemačkoj i SAD-u povijesnim uvjetima razvoja. U SAD-u novine su tijekom 19. stoljeća postale komercijalnim proizvodom. Kako bi imale što više čitatelja, novine su se odvojile od povezanosti sa stranačkom politikom. To se događalo istodobno s važnom diferencijacijom djelatnosti između što iscrpnijeg i neutralnijeg izvješćivanja(« reporter »), provjere točnosti činjenica i uravnoteženosti te odluke o objavljivanju(« editor ») i komentara(« editorial writer »). Nasuprot tome u Njemačkoj je državni monopol na oglašavanje duboko u 19. st. sprečavao da se novinarstvo razvije u unosan posao. U skladu s tim nije napušteno ni izrazito idejno novinarstvo, a nije se razvila ni diferencijacija uloga usporediva s onom u SAD-u. 117 Za proizvodnju vijesti nadležni su« reporters », za komentiranje« lead writers »(komentatori) kao i« feature writers »(autori članaka s interpretacijom, analitičkih reportaža, kritika i portreta)(Esser 1998, 316id) 118 Skupljanje informacija opet je u rukama« reporters », za obradu su nadležni« sub-editors »(« design sub­editor »,« copy sub-editor »,« revise sub-editor »,« stone sub-editor », vidi u tekstu i Esser(1998, 362-364). 94