4.« Chief Sub-Editor » odlučuje s predstavnicima glavnog uredništva koje će se vijesti objaviti i kako treba izgledati tzv. špigl prije nego što« Page Planner » izradi konačni layout. 5. Nakon što se odredi mjesto, oprema i dužina teksta,« Copy Sub-Editors » dobivaju te vijesti. Oni provjeravaju njihovu točnost i eventualno ih preslože, preformuliraju i krate. 6.« Revise Sub-Editor » provjerava rad« Copy Sub-Editors » te formalno i sadržajno kontrolira opremu. 7.« Revise Sub-Editor » gotove članke šalje u grafičku obradu.« Production Editor », kao posljednji odgovorni urednik, provjerava tehničke pogreške u layoutu i sadržajne proturječnosti.« Stone Sub-Editor » čita svaku otisnutu stranicu i kori­gira. 8. Glavni urednik na kraju dobiva korigiranu stranicu pa svoje želje za promjenom prosljeđuje do« Executive Chief Sub-Editor » i na kraju odobrava izdanje. I dok britanski sustav obilježava izrazita podjela rada, a reporter više nema mnogo veze s gotovim proizvodom svojeg rada, u njemačkom redakcijskom sustavu dominira načelo cjelovitosti(Esser 1998, 319-360). Svaki djelatnik u ekstremnim situacijama može sam obaviti sve zadaće. Podjela rada u najvećoj je mjeri provedena prema specijalizaciji u pojedinim područjima. Prema rezultatima ispitivanja stručnjaka 119 , koje su proveli Weisch­enberg, Altmeppen i Löffelholz(1994, 158id), u bližoj se budućnosti ne očekuje nikakva znatna promjena nego čak i jačanje sadašnjih tendencija 120 . U zadaće njemačkih novi­nara ubrajaju se pregledavanje, razvrstavanje i odabir materijala, pisanje, redigiranje, izvješćivanje, komentiranje i produciranje(layout i prijelom). Novinari također sami istra­žuju. Ne razdvaja se u istoj mjeri kao u Velikoj Britaniji nalaženje vijesti i njihova obrada. Opisu zanimanja anglosaksonskog reportera možda najbolje odgovara djelatnost hono­rarnih novinara u lokalnim listovima koji sami istražuju i svoje članke predaju u novine. U Njemačkoj osim toga gotovo uopće ne postoji praksa da svoje mišljenje iskazuju samo profesionalni komentatori. Različita organizacija radnih procesa utječe i na razmjer i oblik redakcijske kontrole. Es­ser(1998, 428) s tim u vezi piše:«Budući da nema za britanske redakcije karakterističnog razdvajanja na'Reporters' i'Sub-Editors', koji su jedni prema drugima svjesno u anta­gonističkom odnosu, u Njemačkoj se nije mogao razviti sustavan proces kontrole i redi­giranja. Zbog toga postoji određeno ograničavanje novinarske autonomije kontrolom iz glavnog uredništva ili stručnim mišljenjem kolega». U Njemačkoj doduše postoji praksa da kolega čita tekst kolege, ali riječ je o dobrovoljnu činu, koji se nipošto ne prakticira pos­vuda. Esser(1998, 434id) to ističe ovako:«U njemačkim redakcijama kolege međusobno čitaju tekstove, a u anglosaksonskim se profesionalno redigira.(...) Sustavno redigiranje više je od međusobnog čitanja: lead se preformulira, tekst se drukčije složi, ispravljaju se pogreške i stilističke neujednačenosti, traži se'pravi' naslov itd.(...) Redigiranje se provo­di sustavno, međusobno čitanje je slučajno». 119 Istraživanje je obuhvatilo predstavnike različitih medija, udruga i organizacija na području medija, sveučilišne nastavnike, a i predstavnike ostalih obrazovnih institucija u komunikacijskom sektoru. 120 Stručnjaci su smatrali da bi novinar, preuzimanjem više tehničkih zadaća, radio još cjelovitije. O pretpostavci da i novi tehnički izumi trebaju biti prilagođeni postojećim uvjetima a ne da nešto mijenjaju usp. Esser(1998, 352-354). 95