U britanskom sustavu mogu se bolje kontrolirati subjektivni utjecaji i nedostaci pojedinog novinara. I dok se mehanizmi redakcijske kontrole u većini novina koriste kao filtri i za osiguranje kvalitete, pristranim žutim novinama ti su mehanizmi prije svega instrument za upravljanje outputom. Novinar pojedinac je u opasnosti, manje se identificira s proizvo­dom i manje osjeća odgovornost zbog mnoštva kontrolnih i intervencijskih instanci. To se međutim ne odražava na zadovoljstvo novinara njihovim zanimanjem(Esser 1998, 441­443, 449). 5.4. Utjecaji profesionalne i društvene sfere 5.4.1. Utjecaji gospodarstva i politike Ekonomski čimbenici važan su aspekt ovisnosti odnosno neovisnosti novinara. Paul Sethe(1965, 96), njemački novinar i suizdavač novina Frankfurter Allgemeine Zeitung , u jednom je pismu čitateljima napisao:«Budući da proizvodnja novina i časopisa zahtijeva sve veći kapital, sve više se smanjuje krug osoba koje mogu izdavati novine(...). Sloboda tiska sloboda je za dvije stotine bogatih ljudi da šire svoje nazore. Uvijek ćete naći no­vinare tih nazora(...). Ali tko drukčije misli, zar i on nema pravo izraziti svoje mišljenje? Ustav mu daje to pravo, a ekonomska ga zbilja uništava. Slobodan je tko je bogat(...). A budući da novinari nisu bogati, nisu ni slobodni(...).» U svakodnevnom radu novinara ti se ekonomski čimbenici utjecaja manifestiraju u pritis­ku da se postigne visoka naklada odnosno velika gledanost/slušanost, tj. da se medij uči­ni privlačnim za recipijente i oglašivače, a novinari se pri tome moraju afirmirati u internoj i intramedijskoj konkurenciji. Zbog ovisnosti medija o reklamama, može se dogoditi da se novinari suzdržavaju od kritičkog izvještavanja o važnom oglašivaču. Da i oglašivači mo­gu provoditi pritisak, svjedoči ovaj primjer: U travnja 1997. američki magazin Esquire nije smio objaviti prilog o homoseksualnom članu akademske zajednice jer su se bojali da će Chrysler otkazati sve oglase. Ta je tvrtka prije toga u jednom dopisu napisala:«Kako bis­mo spriječili eventualne konflikte, zahtijevamo da se Chrysler pravodobno i unaprijed upozori prije objavljivanja svakog članka sa seksualnim, političkim ili socijalnim sadr­žajem». Prije svakog odobrenja za tisak, iz redakcije se mora poslati opsežan popis sa­držaja kako bi Chrysler imao vremena za provjeru. Pismo nije bilo upućeno samo maga­zinu Esquire nego na 100 drugih redakcija u SAD-u. Chrysler nije jedina tvrtka koja je tako postupala. Slične mjere poduzeli su Ford i Colgate-Palmolive. I časopis New Yorker ima listu od 50 oglašivača koje prethodno treba informirati o kontroverznim člancima. Robert Mancini, koji je odgovoran za oglašavanje u Fordu, objasnio je ovako postupak svoje tvrtke:«Ford posluje sa cijelim nizom skupina klijenata. Kao velikom koncernu u njegovu je interesu da ne uvrijedi nijednu od tih skupina»(Hornig 1997). Novinarska neovisnost na kušnji je zbog posebnih povlastica zbog kojih poduzeća i ostali predstavnici partikularnih interesa očekuju pozitivno izvješćivanje, a to može dosegnuti razinu mita. Osobito su takvim kušnjama izloženi npr. novinari koji prate gospodarstvo, turizam, farmaceutsku i automobilsku industriju. Novinari nisu izloženi samo kušnjama koje dolaze iz gospodarstva nego i iz politike i raz­ličitih organiziranih interesnih skupina, koje to čine uz pomoć spretnih tehnika PR-a. Odluka novinara za kritičko izvješćivanje ili protiv njega ne ovisi samo o neposrednim gospodarskim interesima nego dijelom i o procjeni kako će određena odluka utjecati na korisnog informanta. S takvim se teškoćama prije svega suočavaju lokalni novinari koji su vrlo neposredno konfrontirani s posljedicama svojeg izvješćivanja(Kunczik 1988b, 131­96