ćivanju o radu stranaka zastupljenih u gradskom vijeću Düsseldorfa, članci temeljeni na priopćenjima za tisak bili kraćeni, lošije plasirani i rjeđe ih je pratila slika. Ako je materijal od PR-a bio jedini izvor informacija, najčešće je bila riječ bila o obavijestima o manifes­tacijama i kraćim izvještajima. Osim toga postojale su očite razlike u tretmanu materijala PR-a u različitim medijskim organizacijama i različitim redakcijama 125 . Valja znati i to da novinari odlučuju o vrijednosti vijesti , što je intervencijska varijabla između priopćenja za tisak i korištenja materijala od PR-a. Thomas Gazlig(1999) u studiji o korištenju priop­ćenja za tisak ministarstava Donje Saske utvrdio je da su u korištenju priopćenja za tisak glavni čimbenici koji utječu na vijesti«doseg»(broj osoba kojih se to tiče),«veza s aktu­alnim izvješćivanjem ili etabliranim temama»,«tematiziranje štete/neuspjeha» kao i ograničenja vezana uz«prostornu blizinu». Materijali PR-a od«elitnih komunikatora», tj. osoba ili organizacija visokog statusa, također se prioritetno preuzimaju. U vezi s tim Perre A. Saffarnia kritizira dosadašnje istraživačke radove. Saffarnia(1993, 420id) pret­postavlja da visoke kvote preuzimanja nastaju tako što većina studija istražuje priopćenja za tisak«elitnih institucija» kao što su pokrajinske vlade, stranke ili veće tvrtke. On sam (1993, 417) ustanovio je da se u austrijskim novinama Kurier samo 11 posto tekstova u unutrašnjoj politici koristi tekstovima od PR-a različitih«društveno relevantnih grupacija iz političkog područja»(tj. iz studentskih skupina i građanskih inicijativa itd). Studija koju su proveli Henrike Barth i Wolgang Donsbach(1992) pokazuje da za izvor nije važan samo status nego i vjerodostojnost , pa ne može biti riječi o potpunoj ne­kritičnosti novinara. Spremnost novinara da nekritički preuzmu priopćenja za tisak ovisi i o važnosti događaja za vijesti i stava prema izvoru neke poruke dobivene od PR-a. Prema rezultatima te studije, novinari su u kriznim situacijama skloni posumnjati u legitimitet informacija koje potječu od onoga koji je izazvao krizu. Barth i Donsbach analizirali su konferencije za tisak vezane za ekološke teme s visokim odnosno niskim faktorom važ­nosti za vijesti(«krizne konferencije za tisak» odnosno«akcijske konferencije za tisak») kao i pozitivan odnosno negativan imidž organizatora konferencije među novinarima. U krizne konferencije za tisak ubrajala se konferencija za tisak tvrtke Boehringer Ingelheim u Hamburgu zbog zatvaranja jednog pogona i konferencija tvrtke Sandoz zbog požara u skladištu koji je izazvao curenje kemikalija u rijeku Rajnu. U oba slučaja novinari su bili negativno nastrojeni prema komunikatoru. Kao akcijske konferencije istraživali su konfe­rencije za tisak organizacije Industrie Gemeinschaft Aerosole(IGA) o sprejevima bez fre­ona i konferencije organizacije World Wide Fund for Nature(WWF) o ugroženosti trop­skih šuma. Autori su konstatirali da su novine češće i opsežnije izvještavale o tiskovnim konferencijama s visokim faktorom važnosti za vijesti(krizne tiskovne konferencije). U takvim slučajevima poruka organizatora tiskovne konferencije rjeđe se reproducirala nego u ostalim tiskovnim konferencijama. Novinari su osim toga češće negativno ocje­njivali organizatore i u većoj mjeri pribavljali informacije iz drugih izvora. Vjerodostojnost organizatora češće se relativizirala tako što su njihove izjave izlazile u obliku neizravnoga govora. Autori su zaključili da je utjecaj PR-a na medijske sadržaje u kriznim situacijama znatno manji nego u normalnim situacijama, osobito ako su novinari bili negativno nastrojeni prema izvoru informacija. Studija koju je proveo Dirk Sturny(1997) dodatno je diferencirala prethodne rezultate tako što je krize klasificirala temeljem kriterija«trajni potencijal prijetnje»(ugrozba sta­125 Szyszka(1997, 219) ukazuje na važnost različitih medijskih tipova, područja djelovanja i aktera: «Determinacijska hipoteza mora se specificirati tako da se zna da je novinarski interes za proizvode odnosa s javnošću, a time i kvantitativan i kvalitativan utjecaj na teme i timing novinarskog izvješćivanja, ovisan o proizvodnim i prezentacijskim uvjetima medijskog tipa, raspoloživoj ponudi informacija s nekog medijskog područja te o stručnim i materijalnim resursima medijskih aktera». 101