između dvaju relativno autonomnih sustava». Budući da autori polaze od toga da svaka strana tek omogućuje rezultat drugoj strani, svoj model nazivaju«model interefikacije» (od efficare, lat.= nešto omogućiti, tj. interefikacija= uzajamno omogućivanje). Autori razlikuju između komunikacijskih indukcija , tj.«intendiranih poticaja ili utjecaja usmjere­nih na komunikaciju koji imaju posljedice što se mogu opaziti u drugom sustavu»(Bente­le/Liebert/Seeling 1997, 241, kurziv u izvorniku) i adaptacija , tj. prilagodbi prema drugoj strani kako bi se optimirao vlastiti komunikacijski uspjeh. U indukcije sustava PR-a ubraja se na primjer preuzimanje neke poruke od PR-a u novinski članak odnosno uvrštavanje teme i pravodobnost. Adaptacije sustava PR-a su na primjer prilagodba na vremenska, faktična ili redakcijska pravila i prakse, na primjer vrijeme zaključenja broja. Indukcije no­vinarstva su selekcija, odluka o plasmanu, novinarska procjena, promjene i novinarski izbor tema. Adaptacija novinarstva odvija se preko orijentacije na organizacijske, fakti­čno-tematske i vremenske uvjete sustava PR-a. Autori osim toga razlikuju psihičko-soci­jalnu dimenziju (organizacijske strukture i socijalni odnosi unutar organizacije PR-a od­nosno medijske organizacije i uvjeti komunikacije koji su rezultat toga, osobni odnosi između novinara i djelatnika u PR-u), faktičnu dimenziju (tematiziranje i vrednovanje koje provodi PR, a orijentirano je na faktore vijesti; selekcija ponuđenih informacija, odluke o relevantnosti tema, vrednovanje i prezentacija koje provodi medijski sustav) i vremensku dimenziju (utvrđivanje termina za tiskovna priopćenja ili objavu, prilagodba periodičnosti medijskog sustava, stalni termini kao što je termin zaključenja broja itd). Kako je istaknuo Bentele(1999, 182, 188id u svojoj replici na kritiku Ruß-Mohla 1999) taj model ne treba razumjeti kao model ravnoteže i on ne isključuje aspekt uzajamnog djelovanja prema moći između novinarstva i PR-a. Njegova valjanost ograničena je na razvijena industrij­ska društva s demokratskim i relativno autonomnim medijskim sustavom. Empirijska pro­vjera modela tek se očekuje. Slika 16: Model interefikacije a) dimenzija činjenica(selekcija, tematizacija/agenda-building, plasman, ocjene, prezentacija) PR-sustav PR-odjeli odn osno PR-akteri indukcije PR/N adap ta cije PR/N adap ta cije N/PR indukcije N/PR sustav novinarstva redakcije odn osno medijski akteri b) vremenska dimenzija(vremenski okvir i rutina) c) socijalno-psihička dimenzija(psihičke pretpostavke, organizacijski okvir i rutine) Izvor: Bentele/Liebert/Seeling 1997, 242 103