the human race what its members do feel and think. Journalism, therefore, demands of its practitioners the widest range of intelligence, of knowledge and of experience, as well as natural and trained powers of observations and reasoning». Kao nit vodilja za novinarsku praksu ne pomaže osobito ni iskaz:«Good faith with the reader is the foundation of all journalism worthy of the name». Matrin Löffler(1961) navodi deset profesionalnih načela koja važe internacionalno, iako podliježu interpretacijskim oscilacijama: 1. Svijest o odgovornosti novinara pri obavljanju javnog rada u službi općega. 2. Čuvanje unutrašnje i vanjske neovisnosti. 3. Zauzimanje za ljudska prava, osobito za temeljna prava slobode mišljenja, slo­bode tiska i slobode djelovanja elektroni č kih medija. 4. Tolerancija prema pripadnicima drugih nacija, rasa i religija. Zauzimanje za mir i razumijevanje među narodima. 5. Poštovanje istine, točno informiranje javnosti uz provjeru izvora, korekcija netoč­nih informacija. 6. Čuvanje profesionalne tajne na kojoj počiva povjerenje prema novinarima. 7. Poštovanje privatnosti i intimne sfere. 8. Izbjegavanje difamacije, osim ako je prijeko potrebna zbog opravdane zaštite jav­nih interesa. 9. Bez uljepšavanja nasilja, brutalnosti i nemorala; obzir prema posebnoj situaciji mladih. 10. Obrazovna razina novinara primjerena njegovoj velikoj odgovornosti. Tiina Laitila(1995) ustanovila je u istraživanju 31 europskog kodeksa novinarske etike da, s obzirom na funkciju profesionalnih načela, postoji ova distribucija učestalosti: 40 posto kodeksa formuliralo je odgovornost novinara prema javnosti(npr. istina i jasnoća informacije, obrana javnog prava, odgovornost za javno mišljenje), 23 posto sadržavalo je načela koja su se ticala zaštite profesionalnog integriteta novinara(npr. zaštita od vlasti, zaštita od poslodavaca i oglašivača), u njih 22 posto postojala je formulacija o odgovornosti prema izvoru informacija(npr. odredbe o prikupljanju i prezentaciji infor­macija i integritetu izvora), 9 posto kodeksa bavilo se zaštitom statusa i profesionalne solidarnosti, 4 posto sadržavali su odredbe o odgovornosti prema poslodavcu, a 2 posto o odgovornosti prema državnim institucijama. Laitila je identificirala načela koja se naj­češće navode(a koji su sadržani u više od polovice nacionalnih kodeksa koje je istra­živala): ! odanost prema istini tijekom prikupljanja i plasmana informacija, ! obrana slobode mišljenja i govora, ! zabrana diskriminacije zbog rasnih, spolnih, religijskih itd. razloga, ! čestitost uz isključivo korištenje poštenih metoda tijekom prikupljanja informacija, ! poštovanje integriteta izvora i autorskih prava, ! nezavisnost/integritet odbijanjem podmićivanja i ostalih eksternih utjecaja na rad te pozivanje na klauzulu o savjesti. 10 9