Na pitanje o utjecaju kodeksa na ponašanje novinara ne može se jednoznačno odgo­voriti. Istraživanje provedeno polovicom osamdesetih godina u 226 izdavačkih kuća po­kazalo je da su novine s vlastitim etičkim kodeksom strože kažnjavale etičke prijestupe od onih bez kodeksa(Morin 1986/87). Studija slučaja u dvije novine u Indianapolisu, koju su proveli David Pritchard i Madelyn Peroni Morgan 1989. godine, pokazala je međutim su­protno. Autori su novinarima obaju novina opisali nekoliko mogućih slučajeva u kojima su bili važni etički problemi i upitali ih kako bi se ponašali. Iako su kodeksi obaju novina bili različiti, pa su legitimirali različite odluke, odgovori novinara nisu se razlikovali. Autori su zaključili da je kod etičkih kodeksa zapravo riječ o instrumentima novina za PR. David E. Boeyink(1994; 1998) zaključio je iz studija slučaja u američkim novinama suprotno, naime da učinkovitost takvih načela vrlo jako ovisi o tome koliku im važnost pridaje me­nadžment i da li u međusobnim raspravama novinara ti kodeksi premošćuju prostor između općih smjernica i konkretnih slučajeva. Za konačan sud o tom pitanju empirijska baza još uvijek nije dostatna. U kojoj mjeri profesionalna načela mogu ispuniti svrhu ovisi i tome postoji li profesionalni sud koji ima sankcijski potencijal. Organizacija Njemačko vijeće za tisak(Deutscher Presserat) od 1956. godine u tiskanim medijima djeluje na utvrđivanju nepravilnosti i njihovu uklanjanju, a i na zaštiti slobode tiska. Vijeće za tisak osnovali su Njemačka udru­ga novinara(DJV) i Savezna udruga njemačkih novinarskih izdavača(BDZV); poslije su se priključili i Udruga njemačkih izdavača časopisa(VDZ) i odjel novinara iz Sindikata medija. Tijela Njemačkog vijeća za tisak paritetno su popunjena predstavnicima izdavača i novinara. Njemačko vijeće za tisak prihvatilo je 1973. godine«Publicistička načela» (« Novinarski kodeks ») koja su od tada više puta prerađena. Smjernice za redakcijski rad u pojedinim medijima konkretizira tih 16 načela novinarskog kodeksa. Novinarski kodeks sadržava načela: obveza objavljivanja istine, obveza temeljitog istraživanja i dobrovoljnih ispravaka(čl 1-3); metode pribavljanja informacija i čuvanje dogovorene tajnosti(čl. 4-6); zaštita novinarske neovisnosti od privatnih i društvenih interesa i odbijanje korupcije(čl. 7 i 15); poštivanje osobe, časti i ćudorednih odnosno religioznih osjećaja(čl. 7-9); odus­tajanje od neprimjerena, senzacionalističkog prikazivanja nasilja i medicinskih tema koje bi mogle pobuditi neopravdane strahove i nade(čl. 10 i 14); izbjegavanje diskriminacije (čl. 11); odustajanje od osude optuženih(čl. 12) kao i obveza objavljivanja javnih ukora Vijeća za tisak(čl. 16). Javni ukor najoštrija je sankcija Vijeća za tisak. Osim javnog ukora, ostale mjere su nejavni ukor(odustaje se od objavljivanja zbog zaštite npr. žrtve) te opomena i upućivanje na pogrešku. Koja će se mjera izreći, ovisi o težini prijestupa, posljedicama koje je neka osoba imala zbog objave, a i o mjerama koje poduzima sam medij radi ublažavanja po­sljedica odnosno radi onemogućavanja takvih prijestupa u budućnosti. Odbor za pritužbe može u cijelosti odustati od izricanja mjere ako određeni medij sam ispravi pogrešku objavljivanjem pisma čitatelja ili ispravkom redakcije. Mogućnosti utjecaja Vijeća za tisak vrlo su ograničene jer ne postoje mjere koje bi obvezale na provedbu njegovih odluka, pa je njihovo prihvaćanje dobrovoljno. To međutim nije uvijek tako 130 . 130 Od 1982. do 1985. godine Vijeće za tisak nije radilo jer su novinari napustili to tijelo zato što novine i časopisi kojima je izrečen ukor nisu objavili te ukore. Ni danas se svi javno izrečeni ukori ne objavljuju(usp. Godišnjake Njemačkog vijeća za tisak). 1 1 0