Ako opisane slučajeve smatramo prije iznimkom nego pravilom novinarskog ponašanja, možemo poći od činjenice da će takvi primjeri pogrešnih postupaka novinara obilježiti predodžbe javnosti o etičkim standardima cijele profesije 147 . 6.7. Dvojbe novinara o informiranju i njihove posljedice U svojem poslu novinar stalno mora odmjeravati između kriterija važnosti nekog doga­đaja, pretpostavljenog interesa recipijenata te mogućih pozitivnih i negativnih posljedica objavljivanja odnosno neobjavljivanja informacija. Pri tome je novinar suočen s proble­mom da odluka i za i protiv objavljivanja može imati neželjene posljedice. Osim toga masovna komunikacija, kako ističe Arnold Gehlen(1969, 56), zahtijeva«tele-etiku» jer, za razliku od personalne komunikacije, u njoj se posljedice djelovanja najčešće ne mogu izravno promatrati 148 . Na pitanje o tome gdje treba povući granice slobode tiska odnosno etički dopuštenog po­našanja novinara ne može se jednoznačno odgovoriti. Kad se koriste metode pribavljanja informacija kao što su provale, prisluškivanje, uzimanje lažnog identiteta itd, uvijek pos­toji velika opasnost od zloupotrebe. S druge strane, postoje poznati slučajevi kao što je otkrivanje afere Watergate, koji bez korištenja takvih upitnih metoda istraživanja ne bi bili mogući 149 . Kao primjer etičke procjene novinarskog ponašanja navodi se i slučaj fotografa Eddija Adamsa. On je 1969. godine dobio Pulitzerovu nagradu za svoju poznatu fotografiju koja prikazuje južnovijetnamskoga generala Nguyena Ngoca Loana tijekom strijeljanja zarob­ljenog pripadnika Vietkonga. Ta je fotografije nesumnjivo pridonijela jačanju pokreta pro­tiv vijetnamskog rata u SAD-u i diljem svijeta. U svojoj«Eulogiji» objavljenoj u tjedniku Ti­me (27. srpnja 1998, 15) Adams je opisao svoje viđenje događaja, što zbog važnosti za etičku diskusiju donosimo u neskraćenu obliku: «I won a Pulitzer Prize for a photograph of one man shooting another. Two people died in that photograph, the recipient of the bullet and General Nguyen Ngoc Loan. The general killed the Viet Cong; I killed the general with my camera. Still photographs are the most powerful weapon in the world. People believe them, but photographs do lie, even without manipulation. They are only half truths. What the photograph didn't say was'What would you do if you were the general at that time and place on that hot day and you caught the so-called bad guy after he blew away one, two or three American soldiers?' General Loan was what you call a real warrior, admired by his troops. I'm not saying what he did was right, but you have to put yourself in his position. The photograph also doesn't say that general devoted much of his time trying to get hospitals built in Vietnam for war casualties. The picture really messed up his life. He never blamed me. He told me, if I hadn't taken the picture, someone else would have, but I've felt badly for him and his family for a long time. 147 Činjenicu da te predodžbe nisu osobito pozitivne za novinarstvo pokazuje na primjer anketa koju je proveo Wolling(1996). U sve četiri opisane situacije u upitniku, postojale su razlike između ponašanja novinara kakvo su ispitanici priželjkivali i kakvo su pretpostavili da će biti. U tim situacijama riječ je bila o korištenju tajnih dokumenata, izvješćivanju u slučaju proturječnih informacija, izboru partnera za intervju(menad ž er odnosno radnik) u vijestima o otkazima odnosno otvaranju radnih mjesta u nekom poduzeću i korištenju arhivskog materijala o demonstracijama ako ne bi bilo aktualnih snimaka. 148 U lokalnom novinarstvu novinari su mnogo češće konfrontirani s posljedicama svojeg rada(usp. s tim u vezi Mühlbergerovo istraživanje prikazano u poglavlju III, 6.5.2). 149 Carl Bernstein i Bob Woodward(1974, 224) napisali su u svojoj knjizi o istraživanjima Watergatea da su, kako bi došli do informacija:„dodged, evaded, misrepresented, suuggested and intimidated“. 1 22