traju dostojnima komunikacije.«Vratari» odlučuju koji će događaji postati javni a koji neće i tako pridonose oblikovanju slike društva odnosno svijeta recipijenata. U tom procesu vijesti se ne samo prihvaćaju ili odbijaju nego se prihvaćene vijesti najčešće još obrađuju i dodatno modificiraju. Walter Gieber(1972) formulirao je to ovako:«Vijest je ono što od nje naprave novinari». Gertrude Joch Robinson(1973) razlikuje tri teoretska pristupa u istraživanju pojma «gatekeeper»: 1. Individualisti čke studije u kojima se polazi od teze da odluke što ih donosi«gate­keeper»(npr. izbor vijesti) ovise o osobnim i individualno-psihološkim karakteris­tikama. 2. Institucijske studije koje analiziraju fenomene«gatekeeper» unutar konteksta or­ganizacija. 3. Kibernetičke studije koje prou čavaju medijske organizacije iz perspektive teorije sustava kao sustave samoregulacije, a mehanizme odabira vijesti tumače kao dio ponašanja prilagodbe prema zahtjevima okoline, pri čemu važnu ulogu imaju pov­ratne informacije iz područja medija i izvan njih(npr. Robinson 1970). U pristup individualisti čkog proučavanja treba uvrstiti«klasičnu» pojedinačnu studiju slu­čaja u vezi s pojmom«gatekeeping» kako je to definirao White(1950). On je tjedan dana istraživao selekciju informacija jednog«wire urednika»(Mr. Gates) koji je imao 25 godina staža, radio u dnevnim novinama(naklada 30.000) u srednje velikom američkom gradu (100.000 stanovnika), a posao mu je bio izbor, obrada i prosljeđivanje agencijskih vijesti. White je u istraživanju kombinirao tri metode: u input-output analizi uspoređivao je te­matiku neuvrštenih agencijskih vijesti s odabranim vijestima i s ukupnom ponudom. Osim toga zamolio je«Mr. Gatesa» da na poleđini neuvrštenih agencijskih vijesti zabilježi raz­loge njihova neuvrštavanja. Na kraju je intervjuirao»Mr. Gatesa».«Mr. Gates» dobivao je vijesti od triju agencija. Devet desetina materijala nije koristio.«Mr. Gates» preferirao je političke teme, a odbacivao«human interest» vijesti i vijesti o kriminalu. White je ustvrdio kako je njegova studija pokazala da je izbor vijesti«Mr Gatesa» ovisio o njegovim vlas­titim iskustvima, stavovima i očekivanjima. Paul B. Snider(1967) proveo je nakon 16 go­dina repliku studije s istim«Mr. Gatesom» i potvrdio Whiteove rezultate. Izbor vijesti ured­nika još uvijek su određivale njegove sklonosti, nesklonosti i želje čitatelja kako ih je on interpretirao. Pau M. Hirsch(1977) u sklopu nove interpretacije Whiteove studije zaklju­čio je međutim da se«Mr. Gates» u odnosu na agencijsku ponudu ponašao prilično pasiv­no. Kako je pokazala input-output analiza, njegova struktura odabira prilično je točno od­ražavala strukturu ponude agencijskih vijesti. Osim toga Hirsch je upozorio na činjenicu da su razlozi odbacivanja neke vijesti«Mr. Gatesa» bili više«zanatske» prirode, tj. bili su određeniji profesionalnim normama i nužnostima(npr. vijest je bila preduga, prekasno je stigla, mjesto zbivanja bilo je predaleko, više nije bilo prostora itd) nego što su odražavali njegove osobne sklonosti i nesklonosti(npr. vijest je bila trivijalna, nezanimljiva, loše na­pisana ili propagandistička). Slabost je individualističkih studija u tome što ne uvažavaju socijalne determinante u po­našanju«gatekeepera» koje su rezultat njegove pozicije kao člana neke medijske or­ganizacije podređene hijerarhiji i radnoj rutini odnosno proizvodnim procesima. S tim de­ficitom računa institucijski pristup istraživanja«gatekeepera». U tom kontekstu analizirao se među ostalim utjecaj vremena i prostora(npr. Stempel 1985) na glavne urednike i izdavače(npr. Breed 1995; Donohew 1967), na različite profesionalne uloge(npr. Mc­Combs/Becker 1979; Berkowitz 1993) ili na izvore vijesti(npr. Gieber/Johnson 1961). 130