ralna blizina(jezični, religijski, literarni, znanstveni odnosi); relevantnost(tj. zahva­ćenost događajem i egzistencijalno značenje tog događaja); 3. Status : regionalna centralnost(političko-ekonomsko značenje nacionalnih doga­đaja), nacionalna centralnost(gospodarska, znanstvena, vojna važnost međuna­rodnih događaja), osobni utjecaj(politička moć vezana uz političke vijesti) i pro­minentnost(poznatost osoba u vezi s nepolitičkim vijestima); 4. Dinamika : iznena đenje, struktura(u smislu kompleksnosti odnosno jednozna č­nosti); 5. Valencija : konflikt(politi čki doga đaj agresivnog karaktera), kriminalitet, štete (osobne štete, materijalne i financijske štete), uspjeh(politički, gospodarski, kul­turalni); 6. Identifikacija : personalizacija, etnocentrizam(tj. veza sa stanovništvom zemlje u kojem je određeni medij domicilan). Schulz je analizirao vijesti pet njemačkih novina, tri radijske postaje, obje javne televizije (ARD i ZDF) i glavnog odjela najveće njemačke izvještajne agencije(DPA). Njegovi rezultati pokazuju da čimbenici vijesti općenito imaju velik utjecaj na odluke novinara o selekciji. U cjelini čimbenici«kompleksnost»,«tematizacija»,«osobni utjecaj»,«etno­centrizam»,«negativizam»(konflikt i štete) i«uspjeh» pokazali su se najvažnijim deter­minantama, iako je Schulz ustanovio razlike ovisno o temama i različitim medija. Što se tiče čimbenika, potvrdio je Galtungovu i Rugeovu hipotezu o aditivnosti. Utvrdio je nadalje da je interpretativna moć čimbenika vijesti u vezi s vrijednostima vijesti veća kad je riječ o međunarodnim političkim vijestima nego kad se radi o nacionalnim i nepolitičkim vijesti­ma. Tu je činjenicu Schulz(1990b, 99) interpretirao kao potvrdu hipoteze o iskrivljivanju koju su postavili Galtung i Ruge: što neki događaj prođe više stupnjeva u tijeku vijesti, to jačim postaju obilježja koja određuju vrijednost te vijesti, akcentuiraju ih. Međunarodne vijesti nesumnjivo često prolaze dulji put posredovanja i distribucije nego domaće nje­mačke vijesti. Ti su rezultati već dijelom potvrđeni u još jednom istraživanju koje je proveo Schulz(1997) a kojem je u osnovi bilo još jednom prerađen katalog od 20 čimbenika vijesti. Schulz je tu kombinirao analizu sadržaja s anketom stanovništva kako bi istražio ulogu čimbenika vijesti u recepciji. Joachim Friedrich Staab predočio je 1990. godine svoj rad u kojemu je, slično kao Schulz, analizirao vezu između čimbenika vijesti, njihova opsega i plasmana. Materijal njegova istraživanja potječe iz 1984. godine i činili su ga politički izvještaji novina, radijskih i televizijskih emisija i jedne izvještajne agencije te izvještaji o četiri tada aktualne domaće i vanjskopolitičke konfliktne teme. Studija se temeljila na katalogu od 22 čimbenika vijesti čiji je intenzitet mjeren na skali od četiri stupnja. Staab je razlikovao između čimbenika indicije (tj. na temelju to čnih indikatora bila je riječ o čimbenicima«geografska blizina», «politička blizina»,«gospodarska blizina» i«kulturalna blizina»,«status nacije gdje se događaj zbio»,«status regije gdje se događaj zbio») i čimbenika konsenzusa (npr. «osobni utjecaj»,«institucionalni utjecaj»,«prominentnost»,«personalizacija»,«kontro­verze»,«agresija»,«demonstracija»,«iznenađenje»,«područje distribucije»,«prava šteta»,«moguća šteta»,«prava korist»,«moguća korist»,«povezanost s temama», «etabliranost»«faktičnost»). Utvrdio je da postoji relativno jak utjecaj čimbenika vijesti na opseg, ali relativno malen na plasman, što je prije svega vrijedilo za izvješća o konfliktima; broj čimbenika vijesti koji su imali utjecaj bio je veći za konflikte nego za ostale vijesti u cjelini. Staab je(1990, 211) na temelju toga zaključio da teorija vrijednosti vijesti može bolje objasniti informiranje o javnim konfliktima nego političko informiranje u cjelini. 135