Najveći utjecaj u cjelini pokazali su čimbenici vijesti«kontroverza»,«prominentnost», «moguća šteta»,«prava šteta»,«područje distribucije» i«prava korist». Osim toga Staab je utvrdio da čimbenike vijesti ne treba promatrati samo kao uzroke informiranja, jer rezultati njegove studije podržavaju i obrnutu pretpostavku, naime da novinari imaju intenciju prema određenoj vrsti informiranja pa zato nekom događaju pripisuju određene čimbenike vijesti. Dosad predstavljena istraživanja pretežno se temelje na metodi analize sadržaja. Na temelju čimbenika vijesti utvrđenih u informiranju odnosno na temelju odnosa između čimbenika vijesti i stupnja uvažavanja nekog događaja(u obliku opsega, plasmana i lay­outa) zaključuje se o selekcijskom djelovanju tih čimbenika. Međutim, tako se ne obuh­vaća sam proces selekcije. Staab(1990, 28) piše:«Teorija vrijednosti vijesti nije se dakle pokazala, ako želimo biti precizni, kao teorija selekcije vijesti nego kao model za opis i analizu struktura medijske realnosti». Drukčiju metodu istraživanja predložio je Karl Erik Rosengren(1970) u raspravi o Galtungovu i Rugeovu teoretskom pristupu. Prema Rosengrenu nije dovoljno proučavati samo informiranje. Mnogo više treba se koristiti podacima(«podacima izvan medija» kao što su npr. statistike) kao vanjskim kriterijima provjere informiranja, a ne služiti se samo podacima iz medija. Kako bi se otkrila razlika između pravih zbivanja i medijske realnosti, prema Rosengrenovu mišljenju, mogu se koristiti npr. parlamentarni izbori, promjena vla­de, sklapanje ugovora, promjene kamatnih stopa, teške nesreće i katastrofe, znanstveni kongresi i internacionalni sportski događaji. Da bi se mogla provesti usporedba između informiranja i indikatora realnosti, Rosengren (1970, 101) smatra da bi događaji koji se istražuju odnosno izvanmedijski podaci morali ispuniti četiri uvjeta: 1. događaji se moraju jasno razaznati, tj. moraju biti prostorno i vremenski omeđeni i moraju se moći jednoznačno definirati; 2. ti događaji moraju se redovito ponavljati, tj. mora biti zajamčena dostatna učesta­lost i redovnost; 3. događaji moraju biti medijski relevantni, a isti čimbenici vijesti moraju se pojavljivati istim intenzitetom; 4. indikatori realnosti moraju biti nezavisni od izvješćivanja kako bi mogli poslužiti kao eksterno mjerilo usporedbe. Rosengren je proučio izvješća o 272 parlamentarna izbora od 1961. do 1970. godine u gotovo 170 zemalja tako što je uspoređivao izvanmedijske podatke(podatke o izborima, npr. smjenu većine i podatke o zemljama, bruto-društveni proizvod, broj stanovnika) s izvješćima u novinama Times (London), Neues Deutschland (Ost-Berlin) i Dagens Nyheter (Stockholm). Rosengren je uspio dokazati da se više izvješ ćivalo o smjenama vlade nego o izborima koji nisu doveli do smjene parlamentarne većine. Osim toga poka­zalo se da su ekonomski čimbenici(npr. intenzitet međudržavne trgovinske razmjene između zemlje u kojoj se zbio događaj i zemlje u kojoj se o tome izvješćuje) bili najvažniji za selekciju vijesti, tj. za praćenje izbora. Jednu varijantu istraživanja izvanmedijskih podataka prezentirali su Pamela Shoemaker, Tsan-Kuo Chang i Nancy Brendlinger(1987). Oni su odredili stupanj neobičnosti od­nosno otklona u 179 međunarodnih događaja(koje su operacionalizirali kategorijama statističke vjerojatnosti, ugrozbe statusa quo i stupnjem kršenja američkih normi) i uspo­136