ponašati kao«učitelji» i namjera im je bila pružiti publici ono što publika želi. Oko 1965. godine ponovno se promijenila ideologija vijesti. Počelo je dominirati aktivno i kritičko novinarstvo. Novinari više nisu željeli biti podložni željama publika; ključni kriterij bila je važnost događaja. Promijenilo se i razumijevanje informiranja; o događajima više nije trebalo samo izvijestiti nego ih i kritički analizirati. Na početku sedamdesetih godina, konstatirali su autori, znatno se povećao broj kontroverzi i kritika. Prema Westerståhlovu i Johanssonovu mišljenju, koncepcija kritičkog novinarstva promijenila se od kritičnog držanja u vezi s vjerodostojnošću izvora i točnošću informacija do objavljivanja sučeljenih stavova, pa time i do porasta negativnih ocjena. To se odrazilo i na izvješćivanje. Iako je udio informacija o negativnim događajima ostao relativno konstantan, težište se na po­četku sedamdesetih godina s kriminala i nesreća prebacilo na događaje i razvitak s područja ekologije, tržišta rada i socijale. Udio novinskih članaka čija je tema kritika osoba ili situacija porastao je na početku sedamdesetih godina s prijašnjih 5 do 10 posto na gotovo 30 posto. Hans Mathias Kepplinger i Rainer Mathes(1988; 1989a) konstatirali su da je i u nje­mačkom novinarstvu bio povećan negativizam, a razlog za to, slično kao Westerståhl i Johansson u Švedskoj, interpretirali su promjenom razumijevanja uloge novinara. Kep­plinger i Mathes ustvrdili su da se tisak od 1965. do 1986. sve kritičnije odnosio prema posljedicama tehničkog razvoja, iako za takvo što nije bilo osnove u realnosti. I tu se najveća promjena u informiranju dogodila tijekom sedamdesetih godina. Naznake da je povećana negativnost u informiranju posljedica promijenjene ideologije vijesti novinara, uočljive su i u istraživanju njemačkih radijskih vijesti od 1955. do 1985, koje su proveli Hans Mathias Kepplinger i Helga Weißbecker(1991). Autori su pošli od ove pretpostavke: ako se aktualno informiranje promijenilo tijekom vremena, a promjena je ovisila o temama , onda se može pretpostaviti da je promjena bila uvjetovana realnim događajima. Ako promjena nije ovisila o temama , može se pretpostaviti da je bila rezultat promijenjenih kriterija novinarske selekcije. Autori su utvrdili da se udio vijesti o negativnim aktualnim događajima povećao od 20 posto(1955- 1959) na 37 posto(1979 ­1985) a tijekom sedamdesetih godina došao je do vrhunca sa 41 posto. Imajući na umu rezultate spomenutih švedskih i njemačkih studija, autori pretpostavljaju da se povećan negativizam može objasniti promjenom novinarskih kriterija selekcije. Tako promijenjeno razumijevanje profesije utječe na promjenu izbora vijesti i sliku realnosti, a da to ne mora nužno značiti promjenu zbilje. Stefanie Best(2000), uspoređivala je za razdoblje između 1951. i 1995. izvanmedijska i unutarmedijska zbivanja za pet različitih tipova nesreća i šteta(prirodne katastrofe, prometne nesreće u kojima je bilo mrtvih, ubojstva/umorstva, razbojstva, krađe) i nije mogla utvrditi- uz izuzetak kratkoročnih promjena- da novinari posvećuju više pažnje takvim događajima. Best(2000, 68) svoj rezultat objašnjava time da«konstantni kriteriji selekcije ne moraju biti nužno povezani s istovrsnim informiranjem». Moguće je da se ne mijenjaju kriteriji izbora nego se samo novinarski interes premješta na druge teme na koje 163 se onda primjenjuju ista selekcijska mjerila. Na osnovi istih podataka Kepplinger(1998a) nije mogao utvrditi dugoročni razvoj us­mjeren ka negativizmu s obzirom na tematizaciju pozitivnih i negativnih događaja, poli­tičkih uspjeha i neuspjeha, a i događaja koji bi bili povoljni za pojedinu saveznu vladu ili 163 Time možemo na primjer objasniti sve negativnije izvješćivanje o šansama i rizicima tehnike u godinama između 1965. i 1986.(Kepplinger 1989a). 139