Druckschrift 
Uvod u znanost o medijima i kommunikologiju
Entstehung
Einzelbild herunterladen
 

protiv nje. U vezi s glavnim tonom izvješćivanja o problemima i nedostacima političkog sustava, mogao se ipak konstatirati trend ka negativizmu, koji Kepplinger(1998a, 142) objašnjava smjenom generacija u novinarstvu. Od sredine šezdesetih godina negativniji je i prikaz kompetencije političara da riješe probleme, a i njihove usmjerenosti na vlastite interese u odnosu prema angažmanu za interes javnosti(Kepplinger 1998a, 181-201). I Melanie Schneider, Klaus Schönbach i Holli A. Semetko(1999; također i Schönbach/Se­metko 1994a; 1994b; 1995; 2000; Semetko/Schönbach 1994) istraživali su informiranje o kampanjama za savezni parlament 1990, 1994. i 1998. godine i zaključili da je udio nega­tivnih ocjena tijekom devedesetih godina rastao od izbora do izbora. U SAD-u je Thomas E. Paterson(1993, 19-21, 204) konstatirao da je izvješćivanje o predsjedničkim kandi­datima od 1960. do 1992. postajalo sve negativnije. Udio pozitivnih vijesti u magazinima Time i Newsweek iznosio je 1960. godine 75 posto, a do 1992. pao je na 40 posto. Valja imati na umu i da su novinarski kriteriji selekcije uvjetovani kontekstom , tj da mogu varirati ovisno o temi. Konflikti vezani uz kolektivne pregovore i obiteljski konflikti ukazuju primjerice na čimbenik vijesti«konflikt», ali je vrijednost vijesti nekog obiteljskog konflikta u pravilu niža, osim ako se uz njega ne pojave drugi čimbenici vijesti(npr. prominent­nosti). To govori u prilog prihvaćanja tematske relevantnosti i tematske kombinacije čim­benika vijesti, što treba istražiti(Kepplinger 1998b, 26; Kepplinger/Bastian 2000, 470). Osim toga u sklopu teorije vrijednosti vijesti dosad se nije uvažavala razlika između infor­miranja o svakodnevnim temama i izvanrednim situacijama, iako tu ne vrijede isti selek­cijski kriteriji(Kepplinger 1998b, 29; Staab 1990, 112). Ključni događaji(kao što su teški zločini, nesreće, katastrofe) mogu npr. kratkoročno promijeniti selekcijsko ponašanje novinara jer tada slične teme imaju veće šanse da budu objavljene. Tako nastaju«plime vijesti» zbog kojih se stječe dojam o učestalosti takvih događaja, iako za to u realnosti nema osnove(Fishman 1978; Kepplinger/Habermeier 1995; 1996). Na kraju valja prihvatiti da se čimbenici vijesti mogu razlikovati i prema vrsti medija. Raspravlja se primjerice o tome je li za televiziju važan čimbenik«vizualnost»(postojanje snimljenog materijala). Uz to gotovo još uopće nisu istraženi čimbenici vijesti što određuju rad komunikatora koji su on-line. Kako pokazuju spomenuti primjeri, novinarski selekcijski kriteriji mogu se promijeniti ne­ovisno o promjeni događaja odnosno svojstava događaja. Dakle, ne možemo govoriti o tome da su čimbenici vijesti kao svojstva događaja ujedno jedini kriteriji selekcije novi­nara, kako to izgleda u klasičnim istraživanjima teorije vrijednosti vijesti. Kepplinger (1998a, 106; 1998b, 20; Kepplinger/Bastian 2000) stoga zagovara model dviju kompo­nenti pri izboru vijesti. Komponente izbora vijesti su s jedne strane kriteriji selekcije , a s druge obilježja objekata prema kojima se selekcija provodi. Ta oba aspekta tretirali su se kao jednako vrijedni u«klasičnoj» teoriji«vrijednosti vijesti» i označeni su kao čimbenici vijesti 164 . Kako ističe Kepplinger, riječ je međutim o novinarskim kriterijima selekcije koji čimbenicima vijesti(tj. svojstvima realnih događaja) daju njihovu vrijednost vijesti. Kad Kepplinger(1998b; Kepplinger/Bastian 2000) govori o kriterijima selekcije stoga misli na «vrijednost vijesti čimbenika vijesti» koja nastaje tek kad novinari vijesti pripišu kategoriju prema kojoj je vijest vrijedna objavljivanja, čime se definira relativna važnost svojstava događaja. Kepplinger(1998b, 20) piše:«O nekom događaju se ne izvještava samo zato 164 Schulz(1990b, 30) tu utvrđuje iznimku jer je već u studiji objavljenoj 1976. godine formulirao hipotezu:«Što više neka vijest odgovara onom što novinari smatraju važnim svojstvima realnosti o kojima treba izvijestiti, to je veća njena vrijednost vijesti». Uz oba navedena čimbenika Kepplinger(1998a, 106) ubraja još i slučajeve u kojima na primjer postoji više događaja koji se bore za pozornost. 140