pokazuje u slučaju«recipročnih efekata», a i u događajima insceniranima radi njihova objavljivanja. Keppliger(1989b, 10id; 1992, 49id) stoga stvara model inscenacije (slika 18) koji odnosu kauzalnosti selekcijskog modela dodaje odnos svrhovitosti , tj. on nado­punjuje jednostavnu shemu uzrok-posljedica aspektom postavljenog cilja i svrhovita dje­lovanja. Prema takvoj shemi, odabir vijesti je proces kojim se upravlja izvana, u kojemu akteri, u sklopu ciljanog«menadžmenta događaja», koriste poznavanje novinarskih kri­terija selekcije i, u očekivanju objavljivanja određenih(za njih pozitivnih) posljedica, insceniraju događaje(npr. konferencije za tisak, demonstracije itd). Slika 18: Model instrumentalne inscenacije Svrha Odabir sredstva Objavlji­vanje Akter Pseudo­događaj Komunikator Objavlji­vanje Posljedice objavljivanja Izvor: Kepplinger 1989b, 11 Model inscenacije uključuje namjere društvenih aktera, ali ne i intencionalnost novinara, što je predmet modela aktualizacije (Kepplinger 1989b, 11id)(slika 19), prema kojem se novinari koriste, s određenom svrhom, događajima koji su se već zbili. Slika 19: Model instrumentalne aktualizacije Događaj 1 Svrha Odabir sredstva Posljedice objavljivanja Događaj 2 Komunikator Objavlji­vanje Posljedice objavljivanja Događaj 3 Izvor: Kepplinger 1989b, 12 Kepplinger razlikuje dva oblika novinarske intencije: intenciju usmjerenu na samo infor­miranje(procesi odabira zbivaju se tako da se na primjer želi osigurati uravnoteženost između domaćih i vanjskopolitičkih vijesti u nekoj informativnoj emisiji ili uravnoteženost 142