različitih političkih pozicija u nekoj raspravi) i intenciju koja cilja na svrhu izvan infor­miranja. Ona pogađa ono što Keppliger označava kao« instrumentalnu aktualizaciju » (Kepplinger i dr. 1989a; Kepplinger 1994b). Instrumentalna aktualizacija označava pridavanje veće ili manje važnosti događajima odnosno vijestima koje imaju inherentan 165 sadržaj vrijednosti(npr. uspjesi ili neuspjesi), a s predmetom nekog medijskog konflikta stoje u objektivno ili subjektivno percipiranu kontekstu. Stanoviti događaji prikazuju se neutralno, ali različito vrednovanje može ojačati ili oslabiti legitimitet neke strane u 166 konfliktu pa se mogućnosti djelovanja te strane mogu suziti ili proširiti. Ključna je činje­nica da ta tendencija«nije posljedica vrednovanja događaja nego odabira odgovarajućih vijesti»(Kepplinger 1992, 51). Za razliku od modela selekcije, novinari u tom procesu imaju aktivnu ulogu jer na temelju očekivanih posljedica objavljivanja biraju određene događaje odnosno aspekte koji onda objavljivanjem utječu, pod određenim uvjetima, na pojavu anticipiranih posljedica(Staab 1990, 97). Staab(1990, 93-100) umjesto modela selekcije, inscenacije i aktualizacije razlikuje samo « model uzroka » i« model svrhe » odabira vijesti. U modelu uzroka čimbenici vijesti su uzrok , tj. neovisna varijabla, a odluka o selekciji je učinak , tj. ovisna varijabla, dok se u modelu svrhe čimbenici vijesti smatraju posljedicama odluka o objavljivanju. Staab (1990, 98) piše:«(…) novinari ne odabiru događaje ili vijesti samo zato jer imaju određena svojstva(čimbenike vijesti), oni tim događajima ili vijestima koje odabiru, na temelju njihova instrumentalnog karaktera pripisuju određena svojstva ili ih ističu kako bi nekom svojem prilogu dali posebnu težinu. Čimbenici vijesti u takvu pristupu fungiraju kao svjes­no ili nesvjesno korištena sredstva koja upravljaju stupnjem uvažavanja tih priloga. For­malno gledano, odluke o objavljivanju čine neovisnu, a čimbenici vijesti u objavljenim vijestima ovisnu varijablu». Prema Staabu(1990, 98) model uzroka i model svrhe nisu proturječni nego se model svrhe razumije kao nadopuna modela uzroka jer:«Samo ako čimbenici vijesti doista fungiraju kao kriteriji selekcije i ako imaju uza se vezane pro­fesionalne norme, mogu se vjerodostojno koristiti za legitimaciju odluka o objavlji­vanju» 167 . Kepplinger stoga smatra da se različiti modeli nadopunjuju i stvara integracijski model. 165 Kepplinger(1994b, 214) kao«medijske konflikte» označava«diskusije između najmanje dva kontrahenta koje se uz pomoć masovnih medija događaju pred publikom». Pri tome komunikacija cilja na kontrahenta, publiku i masovne medije, pri čemu utjecaj masovnih medija ima najveću ulogu kao pretpostavka utjecaja na publiku.(Kepplinger 1994b, 220). 166 Uz instrumentalnu aktualizaciju Kepplinger(1994b, 221; Kepplinger i dr. 1989, 205) kao drugu temeljnu taktiku u medijskom konfliktu navodi prevrednovanje sadržaja:«instrumentalna aktualizacija ima cilj koristiti postojeće gledište za vlastitu stranu. Cilj prevrednovanja je da promijeni postojeća gledišta u vlastitom inte­resu.»(Kepplinger 1994b, 221). Budući da mediji imaju veći utjecaj na znanja nego na stavove, instrumentalna aktualizacija ima više izgleda da uspije nego prevrednovanje. 167 Staab je(1990) u svojem empirijskom istraživanju utvrdio da je model svrhe jednako prikladan za interpreta­ciju važnosti čimbenika vijesti u političkom izvješćivanju kao i model uzroka. Čisti kauzalni način promatranja doveden je u pitanje ovim rezultatima: veći ukupni intenzitet čimbenika vijesti(ovaj pokazatelj rezultat je zbra­janja vrijednosti intenziteta svih čimbenika vijesti koji se pojavljuju u nekom novinarskom prilogu) u opsežnijim novinarskim prilozima mogao se prije svega objasniti većim brojem čimbenika vijesti(tj. odluka da se o nekom događaju opsežno izvijesti može biti uzrok tematizacije različitih parcijalnih aspekata zbivanja koji sadržavaju različite čimbenike vijesti, što rezultira visokim ukupnim intenzitetom čimbenika vijesti); istim događajima pri­dodani su različiti čimbenici vijesti ovisno o mediju, a bolji plasman novinarskih priloga s većim ukupnim inten­zitetom čimbenika vijesti može se prije svega objasniti njihovim većim opsegom. Načelno važenje modela uz­roka relativirano je prije svega malom mogućnošću objašnjenja čimbenika vijesti u vezi s plasmanom, a i razl­ikama između pojedinih medijskih žanrova i različitih tematskih područja, što je i empirijski utvrđeno. Autor (1990, 215) međutim upozorava da je primjerenost modela svrhe, zbog metodoloških ograničenja njegove studije, još potrebno provjeriti. 143